PAUČINA I PROMAJA: Država d.o.o.

Institucije postoje zbog građana. Koliko ste puta čuli ovu jeftinu floskulu? Vjerujem – nebrojeno puta. Međutim Bosna i Hercegovina je nešto drugo: ovdje građani postoje zbog institucija. Bezbroj je primjera kojima bih mogao pokrijepiti ovu tezu, ali ću krenuti odozdo, “iz baze”, što bi se reklo. Nedavno sam, u razmaku od šest dana dobio dvije kazne za prekoračenje brzine. Ništa neobično, rekli bi. Međutim, svi moji prijatelji, pa i moja rođena djeca često ismijavaju moj “stil” vožnje, odnosno sprdaju se s tim kako sporo vozim. U proteklih dvadeset i pet godina i pređenih tristotinjak tisuća kilometara platio sam ukupno dvije kazne za prekoračenje brzine, i to minimalno, po par kilometara iznad dozvoljenog. A sada, dakle, u šest dana onoliko koliko u periodu od dvadeset i pet godina. E, to je, priznat ćete, ipak malo neobično.

Kada sam kćerki javio da sam dobio dvije kazne u roku od šest dana, poslala mi je samo pet-šest emotikona koji “umiru od smijeha”. Ovaj vikend sam bio u Mostaru, pa dok sam se vraćao razmišljao sam o nekim svojim prijateljima koji, po vlastitim tvrdnjama, dođu u Mostar za sat i petnaest minuta. Moj “rekord” je sramotnih sat i četrdeset pet minuta. Kad je mene nešto slično strefilo, mogu mislit kako prolaze oni koji vole pritisnuti gas. Odmah, čim mi je došla druga kazna, shvatio sad da tu postoji neka kvaka. Oba prekoračenja brzine dogodila su se u noćnim satima, u 19:15 i u 23:30 sati, i oba su dokumentirana identičnim radarom: TruCAM II.

Malo sam proguglao internetom, pa sam vidio da se radi o najnovijem čudu tehnike, koje je prije dvije godine bilo glavna atrakcija na svjetskom Sajmu inovacija u Madridu, o čemu su i pisale i neke hrvatske dnevne novine. Radi se o laserskom radaru koji je proizvela španjolska kompanija Tradesegur. Njegov domet je oko 1200 metara i snima sve brzine do 320 km/h. Ima naprednu foto tehnologiju i noćni filtar pa može snimati kvalitetne fotografije na velikim udaljenostima. Također, može raditi u bilo kojim vremenskim uvjetima jer koristi laser. Na jednoj memorijskoj kartici može se snimiti 40.000 fotografija ili oko 16.000 video uradaka. Cijena ovih uređaja je, što bi rekao sir Oliver iz Alan Forda – “prava sitnica”: za stacionarni tip ovog uređaja MUP Sarajevske županije iskeširao je, po pisanju medija, 100.000 konvertibilnih maraka. Međutim, u slučaju sarajevskog MUP-a ova nabavka je i više nego opravdana, jer je uređaj nabavljen da se stane ukraj pogubnim noćnim utrkama po ulicama Sarajeva.

Ne znam je li u povijesti ove zemlje ikada zabilježeno da je neka tehnička novotarija za tako kratko vrijeme došla i u naše krajeve? Respiratori, koji su se pojavili prije ne znam ni sam koliko godina, a koje smo željno čekali početkom pandemije, nekim čudom nisu ni došli, već su nam naši dični “legitimni”, sikirljivi kakve ih je Bog dao, kupili stotinjak fake respiratora. U informaciji MUP-a Tuzlanskog kantona, koji je promptno nabavio osam ovakvih uređaja, kaže se: “Planskim aktivnostima Uprave policije MUP-a Tuzlanskog kantona, na podizanju stepena sigurnosti saobraćaja, sa posebnim akcentom na smanjenje saobraćajnih nesreća sa najtežim posljedicama, a imajući u vidu da je nepropisna brzina kretanja motornih vozila jadan od najčešćih uzroka saobraćajnih nesreća, izvršena je nabavka osam uređaja za mjerenje brzine (radara) TruCAM II, kao i obuka policijskih službenika za rukovanje istim.”

MUP je, dakle, ove radare nabavio zbog nas, da preventivnim djelovanjem smanji broj prometnih nesreća? Priča za malu djecu. Da ta priča drži vodu onda bi Novalić i Solak nabavili njemačke respiratore, a ne sporne kineske lažnjake. I ne bi nam naš dragi Fadil umjesto boce od jednog litra ulja nudio onu od 0,63 litra, tvrdeći da je to jedno te isto. Ovdje se radi o nečemu drugom, o onoj tvrdnji s početka, da građani u ovoj zemlji postoje zbog institucija. Tako naša dična policija kupuje našim novcem skupe radare za noćno praćenje, isključivo zbog vlastitog budžeta, da bi nas lijepo pljačkali našim novcem. Da se ti radari koriste preventivno, kao što je to slučaj s policijama u normalnim zemljama, to treba samo pozdraviti. Međutim, ovdje se radi o privatnom biznisu. Dakle o Policiji d.o.o., o bizarnom “društvu s ograničenom odgovornošću”.

Živo me zanima još jedna informacija. Jesu li policajci koji dežuraju pored radara u kasnim noćnim satima na bilo koji način stimulirani za svoj rad? Odnosno normirani? Ukoliko jesu, onda je ovdje nesumnjivo riječ o institucionalnoj pljački. Hoće li itko u naše ime uputiti odgovornima slično pitanje. Možemo li krpljačinu asfalta, koju svakodnevno gledamo po našim cestama, ma kuda se kretali, promatrati malo drugačije? To “odgovorni” rade isključivo zbog toga da rahat pritisnemo po gasu, bez straha da nam pukne osovina na vozilo, jer bi u suprotnom svi vozači vozili u granicama dopuštenog zbog rupa na asfaltu? Uf, ode ja daleko.

Do “udruženog zločinačkog poduhvata” u režiji naših institucija? Ovih je dana jedna privatna kompanija, Demokratska fronta d.j.l. (društvo jednog lica), održala kongres svojih “dioničara”, gdje je za predsjednika društva, na veliko iznenađenje javnosti, izabrali upravo to “lice”, koje je po tko zna koji put ponovilo kako “Građanska” samo što nije. U besramne i neodgovorne manipulacije Izetbegovićeve skupe marionete ne vjeruje više nitko. Čak i hudom Izetbegoviću polako, što bi se reklo, dolazi iz guzice u glavu. Komšić je već poodavno pretvorio Bosnu i Hercegovinu u taoca svojih osobnih i interesa svoje savjetničke klike. Radi se, dakle, isključivo o “biznisu”.

Izetbegović, usmjeren prvenstveno na interese Familije d.o.o., konačno je shvatio da mu njegov pulen ne donosi nikakvu “dobit”, a da mu pritom nanosi nemjerljivu štetu. Pa čak dovodi u pitanje i opstojnost zemlje, mašući sa svojim drugom Šefikom puščicama u pravcu Milorada Dodika, a po potrebi šalje i virtualne rafale iz mitraljeza po Mostaru. Po onom stihu iz jedne pjesme Zabranjenog pušenja: “Sa sobom nosim svoj mali karabin…” Pitanje je može li Familija d.o.o. uopće kontrolirati nastalu štetu, jer njene akcije iz dana u dan padaju. Ta firma posljednjih mjeseci više vremena troši tražeći zaturene diplome, nego što se bavi svojom “osnovnom djelatnošću”.

Izetbegović je prisiljen birati između Komšićeva “društva jednog lica” i svoje Familije, i to prvenstveno u strahu od gospodara RS-a, Milorada Dodika, što je mali paradoks, jer je ključ nefunkcioniranja BiH Federacija, gdje su svi politički procesi zaustavljeni, koji je vrlo lako objašnjiv, ali to nije tema ovog teksta. U suštini se radi o tome da se nitko u Familiji d.o.o. ne boji Čovićevih praznih pušaka. Čak se hudi Izetbegović iz poslovnih razloga zaputio u Banja Luku, gdje je u ime Familije d.o.o., kao njen potpredsjednik, jer se u toj firmi dobro zna tko nosi hlače, a tko haljinu od 4.000 maraka, ponudio firmi Dodik d.j.l. jedinstven poslovni prijedlog, koji neodoljivo podsjeća na razmjenu sličica nogometaša između dvojice nezrelih dječaka: Familija d.o.o. ponudila je firmi Dodik d.j.l. “sličicu” Jasenovca u zamjenu za “sličicu” Srebrenice.

Ova notorna trgovina kulturom sjećanja neslavno je propala, jer je Dodik d.j.l. s prezirom odbio ponudu Familije d.o.o. Dakle, imamo državu koja se pretvorila u d.o.o., u društvo s ograničenom odgovornošću. Ili u društvo s neograničenom neodgovornošću? Koji god termin upotrijebili, nećete pogriješiti: BiH d.o.o., odnosno BiH d.n.n. To je možda najpouzdanija dijagnoza bosanskohercegovačkih institucija, od lokalne policije pa do vrha, od Policije d.o.o pa do Predsjedništva d.o.o.