Peti susret katoličkih svećenika BiH

Peti susret svećenika koji je okupio skoro 200 prezbitera s cijelog teritorija BiH, ali i one koji su podrijetlom odavde, upriličen je u srijedu, 1. lipnja u franjevačkom samostanu Sv. Petra i Pavla u Livnu u

Piše: Josipa Prskalo; Nedjelja.ba

Program je započeo u 10 sati pozdravom domaćeg gvardijana fra Pere Kuliša, koji je ukratko podsjetio na pojedinosti gradnje ovog samostanskog zdanja na Gorici.

Put…

Susret je nastavljen molitvom Trećega časa koju je predvodio biskup banjolučki mons. Franjo Komarica, koji je također uputio pozdrave, izrazio radost i zahvalnost zbog još jednog ovakvog susreta, te posvijestio njegovu važnost, kao i bit samog svećeništva.

Potom je rastumačio sadržaj netom izmoljenog Trećeg časa.

Nakon toga predavanje na temu Živjeti svećeništvo bez Boga – Put u nesretan i promašen život održao je liječnik, psiholog, voditelj Centra za savjetovanje Riječke nadbiskupije i rektor Centralnog bogoslovnog sjemeništa u Splitu vlč. Đuliano Trdić.

“Ponekad u našim planovima i planiranjima ima premalo razlučivanja i premalo Duha Božjega, zato papa Franjo u Apostolskoj pobudnici o svetosti Gaudete et exsultate kaže da je ‘Dar razlučivanja postao danas sve nužniji … (a) bez mudrosti razlučivanja možemo lako postati plijenom svakog prolaznog trenda’ (br. 167). Duh svijeta u kojemu živimo izrazito je hladan prema Bogu i Božjemu. Indiferentnost koja postoji prema Bogu prenosi se i na indiferentnost prema bližnjemu. Svećenik utilitarist, svećenik kalkulant pita se: ‘Zašto ću te voljeti, zašto ću ti služiti ako nemam od toga koristi?’ Ako sam nemam iskustvo da se Bog utjelovio da bi meni bio sluga, da je Bog meni oprao noge, brzo od sluge postajem gospodar. Duh indiferentnosti postaje moje stanje, a birokratska hladnoća način na koji obavljam svoje svećeništvo. Emotivno distanciran, superioran, s visoka, bez srca i hladan.
Sakrament koji slavimo traži moje opredjeljenje do srži egzistencije, opredjeljenje koje traži kontinuirano obraćenje. Trajno nezadovoljstvo samim sobom, sveti nemir, koji mi govori: ‘Ja moram mijenjati svoj život’. Opredjeljenje i kontinuirana odluka za Boga, kontinuirana odluka ‘hoću služiti'”, objasnio je, među ostalim don Đuliano.

Uslijedila je priprava za sv. ispovijed koju je predvodio profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu fra Stipo Kljajić, koji je poticaj za ispit savjesti utemeljio na evanđeoskom odlomku dana (Mt 25,14-30) koje govori o slugama i darovanim im talentima.

Nakon toga svećenici su imali prigodu pristupiti sakramentu pomirenja.

Zajedničko euharistijsko slavlje skoro 200 misnika

U podne, vrhbosanski nadbiskup metropolita mons. Tomo Vukšić – u zajedništvu sa svim biskupima BK-a BiH, kao i vrhbosanskim nadbiskupom u miru Vinkom kard. Puljićem, otpravnikom poslova Apostolske nuncijature u BiH mons. Amauryem Medinom Blancom, apostolskim vizitatorom s posebnom ulogom za župu Međugorje mons. Aldom Cavalliem, vladikom križevačkim mons. Milanom Stipićem, novoizabranim provincijalom Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Zdravkom Dadićem i ostalih 200-tinjak nazočnih svećenika – predvodio je euharistijsko slavlje, koje je započelo svečanom procesijom.

Na početku je nadbiskup uputio pozdrav okupljenima napomenuvši kako se tijekom ove sv. mise posebno moli za sve njih – svećenike s teritorija BK-a BiH, za one koji su preminuli od posljednjeg susreta prije tri godine (njih 71), te za nova duhovna zvanja.

Zatim je blagoslovio vodu te, prošavši kroz dupke ispunjeno livanjsko crkveno zdanje, poškropio okupljene u spomen na krštenje.

Svećenik ne smije čeznuti za ovozemaljskim častima

Poslije naviještenog Evanđelja pomoćni biskup banjolučki mons. Marko Semren, OFM, uputio je prigodnu propovijed na početku koje je najprije zahvalio „milosrdnom Bogu za ovaj milosni događaj i molimo Njegov blagoslov, kako bismo mogli stalno duhovno rasti“.

„Ivanovo Evanđelje na mnogim svojim stranicama govori nam o ljubavi, i to o prijateljskoj ljubavi (…) Ta prijateljska ljubav posve je bezuvjetna, posve nesebična i posve bezgranična. Najveća se ljubav sastoji u tome da svoj život položiš za svoga prijatelja. Isusova smrt na križu vrhunac je Isusove ljubavi, vrhunac njegova prijateljstva prema svome Ocu i njegova prijateljstva prema ljudima. Istina se na hebrejskom jeziku kaže emet (…) Osoba je istinita onda kad je ona pouzdan, postojan i vjeran prijatelj (…) Svi veliki pobožni kršćani tijekom povijesti nazivali su Isusa Prijateljem“, podsjetio je mons. Marko navevši primjer Tome Kempenca, Terezije Avilske, Ignacija Lojolskog, Huge i Karla Rahnera…

Dalje je pojasnio kako je vrhunac spomenute Isusove ljubavi, po Ivanovu Evanđelju, razapinjanje na križ

„Ta Isusova ljubav nastaje iz njegove slobode. Ivan pravi velike kontraste da bi to izrazio, dakle, spaja ono što je za naš um nespojivo. Ovaj svijet, po Ivanu, Isusovu smrt na križu smatra najvećom nemoći, a Ivan baš tu smrt na križu smatra najvećom moći (…) Davanje vlastitog života za svoga prijatelja, koje onima zaljubljenima u moć izgleda kao najveća nemoć, nama je kršćanima ta nemoć moćnija od svake moći ovoga svijeta. O tomu nas poučava i papa Franjo, koji je odgovorio na tri pitanja o svećenicima. Na prvo pitanje odgovara kako svećenik treba biti spreman da mu plamen gorućega grma spali karijerističke ambicije i čežnju za moću te težnju da se svidi moćnicima. Na drugo pitanje Papa odgovara kako svećenik ne smije čeznuti za ovozemaljskim častima niti se vezati za one koji su najveći, nego za one koji su najmanji. Na treće pitanje Sveti Otac uzvraća tvrdnjom da je svećenik tu radi Božjega kraljevstva, drukčije rečeno, svećenik je tu da nasljeduje Isusa Krista koji je dao život za svoje prijatelje“, poručio je na kraju biskup Semren.

Nakon homilije uslijedila je obnova svećeničkih obećanja okupljenih prezbitera.

Misno slavlje, kao i molitvu Trećeg časa, skladnim pjevanjem animirali su bogoslovi Franjevačke teologije pod ravnanjem fra Emanuela Josića.

Po završetku svete mise, prije čega su svečani blagoslov podijelili svi nazočni biskupi, ispred župne crkve upriličeno je zajedničko fotografiranje nazočnih misnika, a druženje je nastavljeno uz zajednički objed.

Podsjetimo kako je susret održan u skladu s prethodnom odlukom Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, da se svake tri godine organizira ovakvo okupljanje svih svećenika u BiH koje osmišljava Vijeće za kler BK-a BiH.