PISMENA ZADAĆA: Umjesto pomaganja starijima i slabijima, danas se preko takvih gazi i penje

Sjedim i ne mogu vjerovati. Nisu neke godine, ali napunio sam četrdeset i pet. Cijelo to vrijeme imam dojam da me netko zajebava barem trideset godina. 

Piše: Marko Tomaš

Ambicija i pohlepa

Nekad se ambicija povezivala s pohlepom. Tako sam odgojen. Danas vidim da je ambicija od mane postala vrlina. Svi mislimo samo na sebe. Kod nekih ljudi, poput mene, to zna biti nezgodno.
Mene su odgojili da poštujem i pomognem starijima i slabijima od sebe a, čini se, završio sam u svijetu gdje se preko takvih gazi i penje nekim meni nepoznatim stubištem. Nepoznato gdje.

Ne moram čitati vijesti

Imam dovoljno godina pa shvatam kako nema potrebe čitati vijesti. Osjetim sve što se na svijetu događa. Dobro i loše. Osjetim svaku čizmu koja gazi nečiji vrat. I shvatam da nas ima nekoliko koji stalno govorimo, pišemo da tako ne treba.
Dovoljno je ovo što imam. Ne želim više. Ne mogu podnijeti ni ljubav koju osjećam a kamoli da shvatam mržnju i pohlepu.
Sve prođe, pogotovu ljudi. Čemu onda to, zašto umjesto smijeha sijati plač?

Za Zoku

Žžžžžžžžžžžžžžžžžžžžžžžžžžžžžžžžžžžžžžžžžžžžžžžžžžžžžžžžžžžžžžžžžžžžžžžžžžžžžžž.
Ova rečenica napisana je samo zbog toga da napravim problem Zoki Ćatiću koji će tekst morati pretvoriti u audio kolumnu.
Grlim te, Zoka! I nastavljam ovako do kraja naših života!
A pohlepni, ambiciozni, ovi što ni ne kuže da su svi obučeni u crno shvatit će stvari kad bude prekasno.

Izvor: zurnal.info