Posljednji ispraćaj velikog čovjeka i sportaša Ilije Faletara

Na Katoličkom groblju u Ripcima u nedjelju  je na posljednji počinak ispraćen Ilija Faletar, nastavnik tjelesne kulture , istaknuti sportski djelatnik i istinski zaljubljenik u sport.
Od njega su se oprostili njegova obitelj, rodbina i prijatelji, kao i njegovi sportaši, članovi Karate kluba Empi i Hrvatskog nogometnog kluba Rama.
U ime HNK Rama i igrača koje je trenirao prigodnim govorom od Ilije se oprostio Nikola Penava.
Govor prenosimo u cijelosti.

Dragi naš treneru !

Kada smo prije dvije godine saznali kako ste započeli svoju životnu utakmicu, a kako za protivnika imate tešku i opaku bolest, mi koji smo Vas poznavali bili smo uvjereni kako ćete i tu utakmicu dobiti. Nismo željeli vjerovati u drugačiji kraj, jer smo Vas poznavali i znali kakav ste borac. Ipak,  i Vi koji ste toliko utakmica dobili , morali ste prihvatiti činjenicu, bolest je bila jača.
Mostar, Konjic, Uskoplje, Tomislavgrad…ma skoro da ne postoji mjesto ili nogometno igralište u ovoj regiji na kojem,  bilo kao nogometaš ili kao trener, niste odigrali bar jednu utakmicu. Nogomet je bio Vaš život. A mi, koje ste odgajali ili kao nastavnik ili kao trener , najbolje znamo koliko ste živjeli za svaku utakmicu i za svaki trening.
Dragi naš treneru !
U subotu smo kao rijetko kad željeli pobijediti. Htjeli smo Slogu pobijediti zbog Vas i za Vas. Znali smo, naš trener nije sa nama, nije na klupi i sigurno nije dobro, znali smo jedino je bolest ta koja Vas je mogla spriječiti da ne bdijete nad svakim našim potezom. A kada nam je naš prijatelj i suigrač , tvoj Bonki , rekao : Tata danas nije dobro i  nije mogao doći „  znali smo…
Ali i tako teško bolesni brinuli ste za nas, brinuli ste kako smo odigrali , pa ste Bonkija čim je došao kući upitali „ Kako ste odigrali „ , a kada je rekao 2 : 2 uslijedio je Vaš prepoznatljivi komentar „ Jebo ga vrag, zar nismo mogli pobjediti „. Ali,  kao velikio sportaš odmah ste i nastvaili : „OK, Bonki, idemo dalje, bit će još utakmica, bit će još bodova „. Tako ste govorili još u subotu.
 I zato kada u srijedu budemo igrali protiv Brotnja u Čitluku, igrat ćemo za Vas, a ako Bog da pobjedimo ,pobjedu ćemo pokloniti Vama, ali i ako budemo poraženi bit ćete ponosni na nas, bit ćete ponosni na naše zalaganje i naše ponašanje, jer to ste od nas uvijek tražili. Nećemo Vas razočarati jer mi znamo , Vi ćete i u srijedu, tamo gore gdje Vas danas ispraćamo  sve ostaviti da bi gledali našu utakmicu.
Dragi naš treneru !
Za utorak ste nam zakazali novi trening, umjesto Vas na našem igralištu koje je bilo Vaš drugi dom dočekat će nas Vaši prijatelji, naši treneri Kuba i Tomica. Znam dobro samo će reći „ Radite onako kako vas je učio vaš trener Ilija i budite sigurni uspjeh neće izostati. Idite onim putem kojim vas je on usmjeravao ili kao nastavnik ili kao ravnatelj ili kao trener i sigurno ste na dobrom putu“.
Dragi treneru, bit će teško i trenirati i igrati bez vas, ali moramo dalje, jer i Vi bi kada bi mogli i sada nam sigurno rekli : „Samo rad,trening i predanost daju rezultate „.
 
Poštovana obitelji Faletar, dragi prijatelji !
Jednom od najboljih igrača svijeta Luki Modriću nedavno je umro prvi trener Tomislav Bašić. Na dan njegova ispraćaja Luka je sve obveze ostavio po strani i došao se oprostiti od čovjeka koji je uvijek vjerovao u njega, koji je u njega vjerovao i kada mnogi nisu. Nad njegovim grobom Luka je tada kazao : „Hvala ti dragi moj treneru,jer ti si najzaslužniji da danas jesam to što jesam“.
Dragi moj treneru ,
ja nisam Luka Modrić i znam da nikada to neću biti, ali moje hvala za sve što si učinio za mene i moje prijatelje u HNK Rama jednako je veliko i još veće nego ono Lukino. Tebi smo zahvalni što znamo za ljepšu stranu ove surove današnjice i što smo dio velike sportske obitelji HNK Rama.
Počivaj u miru, dragi naš treneru !