Praznik rada i blagdan svetoga Josipa Radnika
Piše: Marito Mihovil Letica – Zagreb, Vaticannews.va
Počinjemo zamjećivanjem da Josipu iz Nazareta pripadaju u katoličkome kalendaru dva nadnevka: 19. ožujka, kada slavimo glavni blagdan ovoga sveca, i 1. svibnja, kada je spomendan svetoga Josipa Radnika, dan koji u posve određenome smislu imamo držati i blagdanom.
Sa svojim je poočimom Josipom tesarske ili drvodjeljske poslove vrijedno obavljao Isus iz Nazareta, čovjek rada, Bogočovjek i Sin Božji, pravi Bog i pravi čovjek. On je istaknuo istinu da čovjek svojim radom su-djeluje u djelu samoga Boga, svog Stvoritelja, o čemu je sveti papa Ivan Pavao II. napisao 1981. u enciklici ″Laborem exercens″ ili ″Radom čovjek″ uz ostalo ove rečenice:
″Isus je, doista, ne samo naviještao nego, u prvom redu, djelom vršio ʹevanđeljeʹ koje mu je bilo povjereno, riječ Mudrosti vječne. Zato je to bilo također ʹevanđelje radaʹ jer onaj koji ga je naviještao bijaše i sam čovjek rada, zanatskoga rada, kao i Josip iz Nazareta [usp. Mt 13,55]. (″Laborem exercens″, br. 26).
Više od četvrt stoljeća prije enciklike ″Laborem exercens″, godine 1955., uveo je papa Pio XII. spomendan svetoga Josipa Radnika, koji svečano obilježavamo 1. svibnja, i to zato što je ovaj nadnevak, kako reče Pio XII., ″svijet rada izabrao kao svoj praznik″.
Podsjetimo se da je 1889. na Prvome kongresu takozvane Druge internacionale odlučeno da će 1. svibnja biti svjetskim praznikom svekolikoga rada i radništva
Dakle, dana 1. svibnja je i Praznik rada i blagdan odnosno spomendan svetoga Josipa Radnika. Govorimo u isti mah o blagdanu i prazniku jer posrijedi je neradni dan, ′prazan od rada′. Važno je pripomenuti da riječ ″praznik″ pripada hrvatskomu jeziku i nije ju dobro u svim kontekstima nekritički zamjenjivati riječju ″blagdan″.
K tome treba upozoriti na raširenu tendenciju da se riječ ″radnik″ zamijeni tobože hrvatskijom i navodno ideološki poćudnijom ″djelatnik″. A upravo se riječ ″radnik″ u Bibliji, u Starome i Novome zavjetu zajedno, spominje 29 puta. Primjerice, u ″Knjizi Mudrosti″: ″… i orač i pastir, / i radnik koji se samotan muči, […]″ (Mudr 17,16), ili pak u ″Evanđelju po Luki″: ″U toj kući ostanite, jedite i pijte što se kod njih nađe. Ta vrijedan je radnik plaće svoje″ (Lk 10,7). S druge strane, riječ ″djelatnik″ se u hrvatskim prijevodima Biblije, Bogu hvala, ne nalazi ni na jednome mjestu. Barem za sada.
Ne bi smjelo ostati prešućeno da je riječ ″djelatnik″ u sinonimiji s riječju ″radnik″ bila u hrvatskome jeziku posve nepoznata sve do 1990. godine. Doduše, riječ ″djelatnik″ je postojala i prije, ali s drugim dvama značenjima: ″radni dan″ i ″aktivist″ (jer ″aktivan″ se može prevesti s ″djelatan″).
Nametanje riječi ″djelatnik″ nije ništa drugo doli jedan od brojnih primjera da se u dobroj namjeri i brizi za hrvatski jezik zapravo događa njegovo osiromašivanje i smanjivanje izražajnih mu mogućnosti, istančanih i preciznih. Jer riječ ″djelatnik″ ima težnju zamijeniti i istisnuti cijeli niz različitih, ali bliskih riječi, povezanih radom ili obavljanjem posla: ″radnik″, ″namještenik″, ″zaposlenik″, ″službenik″, ″činovnik″ i slično.
