Priprema voćnjaka za zimu
Kada se približi zima već je pomalo kasno, stoga se na vrijeme treba pripremiti i saznati kako se pravilno radi priprema voćnjaka za zimu.
Ako niste stručnjak u voćarstvu prije no zima pokuca saznajte sve o tome kako se voćke pripremaju za zimu i kakva je priprema voćnjaka za zimu da bi stabla voća uspješno prebrodila nadolazeću zimu.
U stablima se tijekom jeseni događa cijeli niz procesa kojima se voćke prilagođavaju periodu mirovanja.
Praktički to je način na koji voćke same vrše priprema voćnjaka za zimu. Najočitiji primjer takvih promjena je berba plodova i opadanje lišća.
Nakon berbe započinje priprema voćnjaka za zimu
To su svi radovi u voćnjaku koji imaju za cilj da se stabla što bolje pripreme za prezimljavanje, da se smanji brojnost prezimljujućih oblika štetnika i infekcijski potencijal raznih patogena.
U opalim plodovima, opalom lišću, ranama na granama i ispod kore prezimljavaju različite forme štetočina i patogena (jaja, larve, lutke, spore, micelij).
Prvenstveno treba ukloniti izvore zaraze tako što ćete sve opale plodove koji leže na tlu sakupiti i ukloniti jer privlače glodavce i mnoge štetnike
Na stablima se mogu uočiti zaostali plodovi, sasušeni i smežurani koje nazivamo mumificirani plodovi i njih je potrebno ukloniti sa stabla i iz voćnjaka kako ne bi bili izvor zaraze u sljedećoj vegetaciji.
Pregledajte voćnjak i svako stablo pojedinačno, pa ako uočite upredena gnijezda štetnika i drugih prezimljujućih oblika, i njih je potrebno ukloniti i spaliti.
Uklonite i opalo lišće, jer i ono može poslužiti kao sklonište za mnoge štetnike, posebno insekte, uzročnike bolesti i njihove prezimljujuće forme.
Po potrebi kao priprema voćnjaka za zimu radi se i sanacijska rezidba
Ovom rezidbom se sa stabla uklanjaju sve polomljene, suhe, oštećene i zaražene grane. Zaražene grane uklonite sve do zdravog tkiva kako bi ste spriječili dalje širenje bolesti kroz drvnu masu.
Vrši se i dzinfekcija kore stabla te krečenje stabala tijekom listopada i studenog. Ako krečenje nije moguće obaviti tijekom jeseni, alternativa je krečiti ranije u proljeće.
Kako bi vaše voćke, stablašice i grmovi voćaka preživjeli zimu i u proljeće i ljeto davale plodove potrebno je napraviti određenu pripremu istih za zimu. Postoji mogućnost da ćete grmove voćaka i stablašice morati zaštititi od lošeg vremena paučinastom folijom ili vjetrobranom, a možda će ih biti potrebno zaštititi i od ptica i drugih životinja.
Kako bi bili djelotvorni, vjetrobrane morate pravilno održavati, a ako drveće ili grmlje postane tanko i slabo, morate ih redovito orezivati kako bi poprimile grmoliki izgled. Dobro je i provjeriti jesu li stupovi potpornja vjetrobranske ograde ili mreže sigurni, a ako nisu, morate ih popraviti.
Svake zime stablašicama i grmolikim voćkama treba dodati svježe zemlje ili ih je potrebno presaditi, ao su uzgojene u posudama. Zamijene se gornja 2,5 centimetra starog komposta svježim, a sljedećih zima gdje je moguće, biljku presadite. Uklonite je iz posude i malim vilama ili drvenim štapićem s korjenove bale nježno iščetkajte dio starog komposta. Potom obrežite sve grubo korijenje, pritom pazeći da ne oštetite vlaknaste korjenčiće i biljku presadite u veću i čistu posudu.
Zaštita stabala od mraza
Većinu šteta na stablima uzrokuju proljetni mrazovi, koji preko noći oštećuju ili uništavaju cvjetove, pupove ili mlade plodove, dok primjerice jaki zimski mrazevi mogu uzrokovati pucanje kore i odumiranje mladica.
U područjima gdje su uobičajene niske temperature, najbolje je odabrati kultivare koji su uzgojeni kako bi mogli podnositi upravo takve uvjete. U suptropskim bi područjima trebalo biti manje problema i poteškoća. Manje stablašice i grmove pokrijte pletenom poliprepilenskom folijom ili poliesterskom tkaninom.
Vrlo lagani mrazovi rijetko izazivaju ozbiljnije štete, a opasna je točka ona na minus 2 stupnjeva. Trajanje mraza nerijetko je važnije od same temperature stoga će minus 3 za 15 minuta uzrokovati malo ili nimalo štete, dok bi takva neprikladna temperatura za 3 sata mogla uzrokovati stvarne gubitke.
Ako se prognozira mraz, grmove, mlade stablašice i jagode potrebno je zaštititi od hladnoće paučinastom folijom, jutom ili slojevima novinskog papira. Tako ćete posve pokriti stabla i omogućiti im zadržavanje toplog zraka. Svaki dan kad temperatura prijeđe točku smrzavanja, uklanja se pokrov te se vraća ponovno kada se prognozira mraz.
Zaštita stabala od životinja
U zimu sjenice i zimovke oštećuju cvjetne pupove tako što se hrane hranjivim središtem pupova, a vanjske ljuske odbacuju. Ova je šteta ozbiljnija od gubitka zrelih plodova. Naime, ptice tako trajno ogoljuju cijele grane koje se moraju temeljito odrezati kako bi se stvorili novi izboji koji neće rađati dvije ili čak više sezona.
Najbolja zaštitu za stablašice i grmove postiže se kada se postavi mreža. Ako se prognozira snijeg , mrežu poduprite ili je privremeno uklonite jer sama težina snijega na mreži može oštetiti grane.
I plodove koji dozrijevaju potrebno je zaštititi od ptica. Manje površine se privremeno mogu zaštititi mrežom, no na većim je površinama bolje podignuti kavez. Velike stablašice nepraktično je prekrivati, iako se oblikovani uzgojni oblici uz potpornje mogu okružiti mrežom koja je pričvršćena za potporanj. Otvori na mreži moraju biti dovoljno maleni da kroz njih ne bi mogle proći manje ptice.
Mlada stabla u voćnjaku potrebno je zaštititi mrežicama protiv glodavaca koji tijekom zime mogu nanijeti ogromnu štetu, ali i doprinijeti propadanju stabala. Tek nakon 12 godina, vrat stabla i korijen mogu dovoljno otvrdnuti kako ih glodavci ne bi napali.
Priprema voćnjaka za zimu
Postoje određeni radovi u voćnjaku u jesen koje treba učini svaki poljoprivrednik prije početka zime, kako bi stabla opstala i uspješno prebrodila zimu.
Zaštita voćaka od štetočina
Ako je tijekom vegetacije bilo znakova napada od strane štetočina ili bolesti, sve zaražene plodove potrebno je ukloniti s drveća, jer oni mogu biti izvori bolesti i tijekom nadolazećih sezona. Najbolje bi ih bilo ukloniti još dok traje berba. Isto tako, sve one plodove koji leže na tlu, potrebno je skupiti i ukloniti jer bi mogle privući glodavce i druge štetnike. Naime, oni mogu postati plodno zlo za prezimljavanje nekih bolesti i štetnika.
Otpalo lišće potrebno je pokositi kako bi se brže razgradilo. Razbacajte ga po voćnjaku jer će to potaknuti stvaranje mikroorganizama koji će razgrađivati lišće i smanjiti prezimljavanja štetnika i bolesti. Mrtvo lišće u voćnjaku jako je dobro jer sadrži visoku koncentraciju hranjivih tvari koje mogu biti vrlo korisne za biljke i u konačnici služiti kao malč stablima.
Sasušeni, zaostali i smežurani plodovi koji ostaju na stablima nazivaju se mumificirani plodovi, a potrebno ih je ukloniti kako ne bi bili u sljedećoj vegetaciji izvor zaraze.
Moguća gnijezda od štetnika potrebno je ukloniti i spaliti
Nakon što sa stabala otpadne 50 do 70 posto lišća poljoprivrednici mogu početi s prskanjem stabala bakrenim fungicidima kako bi spriječili pojavu bolesti tijekom sljedeće sezone, ali i smanjili mogućnost prezimljavanja inokuluma. Na kraju zimskog perioda prskanje se ponavlja, najbolje prije pojave vegetativnog pupa. U organskom i integriranom tipu uzgoja voćaka moguće je također primijeniti bakrene fungicide.
Rezidba stabala u voćnjaku
U jesen je potrebno pregledati sva stabla i prema potrebi izvršiti sanacijsku rezidbu. Ovom rezidbom ćete sa stabala ukloniti sve suhe, oštećene, polomljene i zaražene grane. Zaražene grane je potrebno ukloniti sve do zdravog tkiva kako bi se zaustavilo prodiranje nepoželjnih štetočina koje mogu izazvati infekcije. Veće rane je potrebno premazati voćarskim voskom.
Oko svih stabala se postavljaju lovni pojasevi koji se izrađuju od grubih tkanina, valovitog kartona i sličnih materijala, a u koji se uvlače različiti štetnici koji tamo prezimljavaju. Pojaseve je potrebno redovito obilaziti i uništiti sve štetnike koji su se tu sakrili.
U današnje vrijeme postoje i ljepljive trake za stabla na koje se štetnici zalijepe
Najvažniji posao u voćnjaku za njihovo pripremanje prije zime je zaštita nježne kore stabala od gladnih voluharica koje zaista mogu na ozbiljan način oštetiti mlada stabla tako što jedu koru i oštećuju sloj kambija. U oštećenom stablu, hranjive tvari i stabla se više ne mogu kretati gore i dolje po stablu i zato ona polako odumiru.
Poljoprivrednici nerijetko oko debla stavljaju spiralnu plastičnu zaštitu za voluharice kako bi izbjegli gubitak mladog stabla. Naravno, treba voditi računa da se takva zaštita ukloni na proljeće jer može činiti savršeno utočište za bolesti i insekte. Ako koristite metalne ili plastične mreže, one mogu ostati oko stabla tijekom cijele godine, sve do trenutka dok je stablo ne preraste. To je također odličan trik kojim se skuplja snijega oko stabla koji se potom smrzne i tako sprječava voluharice da prodru do kore.
Gnojidba stabala u voćnjaku
U jesenskom periodu se vrši i gnojenje voćnjaka gnojivima i kompostiranim stajnjakom koji sadrži kalij i fosfor. Izuzetak čine mlada i novo zasađena stabla koja nije potrebno gnojiti da ne potaknu rast pred samu zimu.
Odgovarajuća vrsta i količina hranjiva u tom trenutku omogućuju biljkama da se oporave od plodonošenja i pripreme za zimske uvjete. Nakon što je berba završila, preporučuje se primjena gnojiva koja ima manji omjer dušika, a veći omjer fosfora i kalija.
Jesenska gnojiva mogu biti u kombinaciji s mikrohranjivima poput magnezija i cinka. Biljkama su potrebna kako bi započele proces aklimatizacije te kako bi im se pružila mogućnost prezimljavanja i drugih fizioloških procesa koji se pojavljuju na zimu.
Dezinfekcija kore stabala u voćnjaku
Na starijim stablima potrebno je četkom ukloniti koru koja se počela ljuštiti i tako služiti kao sklonište brojnim štetnicima. A važno je i naglasiti da je četkanje stabala neophodno za krečenje stabala.
Tim postupkom se uklanjaju mahovine i lišajevi koji se nalaze na deblu. Ispod stabla koje četkate možete staviti najlon te sakupljeni materijal odnijeti iz voćnjaka i potom spaliti.
Uz četkanje može se izvršiti i dezinfekcija kore stabla uz pomoć otopine pepela i sapuna. Mjera je od 200 do 300 grama pepela i oko 5 grama sapuna. Smjesa se prelije s jednom litrom vruće vode nakon čega se miješa 10 do 15 minuta kako bi se sve dobro rastopilo
Krečenje stabala u voćnjaku
Krečenje stabala u voćnjaku izvodi se u periodu listopada i studenog. Ovakav postupak i mjera predstavlja prevenciju od bakterijskih oboljenja i sprječava se nejednako zagrijavanje stabla u proljeće kada se pojavljuje mrazopuc. Ako krečenje ne možete obaviti tijekom jeseni, možete to učiniti i ranije u proljeće. Kako biste to učinili, odaberite suhe i sunčane dane s temperaturom zraka od 4 do 6 stupnjeva.
Visina krečenja stabla ovisi o visini debla i prvih ramenih grana stabla koje se kreće. Za mlade voćke, koncentracija krečne mase je nešto manja. Ne morate brinuti ako neposredno nakon krečenja deblo nije potpuno bijelo jer će se bijela boja pojaviti tek nakon nekoliko sati.
Kombinacija kreča i gline se tijekom zime ispere i potrebno ju je ponoviti i na početku proljeća. Ovakva kombinacija je povoljnija za mlade sadnice jer im omogućava da lakše dišu preko kore debla, a za starija stabla se koristi kombinacija koja se teže ispire.
Krečna masa se priprema od oko pet kilograma kreča, pola kile kuhinjske soli te oko 25 dekagrama sumpora
Ova količina se razmuti s 15 litara vode, a dobivena smjesa treba imati konzistenciju mlijeka. Ostavite je da stoji od dva do tri dana što će poboljšati ljepljivost mase.
Ako krečenjem vršite atomizerom, tada se povećava količina vode do 100 litara, a razrijeđena smjesa se procjeđuje kako se ne bi začepio dizni atomizer.
Postoji i još jedan recept za kreč masu, a to je da se na 10 litara vode doda od 2 do 2,5 kile kreča, 250 do 300 bakar sulfata, jedna do dvije lopate kravljeg stajnjaka te 1 kilu masne gline. Svi ti sastojci se smiješaju u homogenu masu koja bi trebala imati konzistenciju vrhnja.
Koštičavo voće i mlade sadnice zbog osjetljivosti na mrazopuc treba krečiti svake godine, a starije nasade jabučastog voća mogu se krečiti svake četvrte godine.
Ako provodite sve ove radnje možete vidjeti pozitivne rezultate, stabla su dugovječnija, daju veći prinos te su otpornija.
Sadnja novih stabala u voćnjaku
U jesen, kada su prisutne niske temperature, idealno je vrijeme da se dodatno posade stabla u postojećem voćnjaku ili da podignete novi voćnjak. Ako mlada stabla posadite u jesen, ona imaju dovoljno vremena da stvore korijen i ojačaju prije zime. Takva sadnja ima prednost nad onom u proljeće, jer je u proljeće ograničen razvoj korijena zbog sušnih perioda.
Novo posađena stabla ne bi se smjela orezivati, a ako je potrebno, dopušteno je manje orezivanje
Ponekad, orezivanje stabala pred zimu može potaknuti rast stabla, što dovodi do smrzavanja stabala i zimskih ozljeda. Veće orezivanje se obavlja u rano proljeće nakon što prođu niske temperature, a prije nego počne vegetacija, odnosno kolanje biljnih sokova.
Dakle, nakon što završite s berbom u voćnjaku, započinju radovi koji za cilj imaju da se stabla na što bolji mogući način pripreme za prezimljavanje. U otpalom lišću, na plodovima, ranama, ispod kore i na granama, prezimljavaju različite vrste patogena poput larve, jaja, micelija i spora te štetočina, stoga je jako bitna njega i briga te priprema voćaka i ostalih stabala za kvalitetno i uspješno prezimljavanje.
Primjena organskih i mineralnih gnojiva
U ovom periodu moraju se obaviti pripreme voćnjaka za zimsko mirovanje, odnosno poslije berbe plodova zasade je potrebno očistiti od polomljenih, oštećenih , bolesnih i suhih grana, mumificiranih plodova i opalog lišća. Na ovaj način umanjit ćemo pojavu bolesti i štetočina, jer patogeni organizmi najviše prezimljavaju na ovakvim granama, mumificiranim plodovima i opalom lišću.
Poslije opadanja lišća ili početkom zimskog mirovanja, a najčešće tijekom studenog i prosinca potrebno je primijeniti organska i mineralna gnojiva u zavisnosti od rezultata agrokemijske analize zemljišta.
Osim toga mineralna gnojiva prilikom obrade zemljišta obavezno treba unijeti u zemljište
Mineralna đubriva treba rasturiti po voćnjaku prije oranja, potom organska, pa tek onda onda slijedi oranje ili kultiviranje zemljišta rotacijskim drljačama, tanjiračama ili rotofrezama.
Nakon navedenih aktivnosti potrebno je obaviti prskanje. Jesenje prskanje voćaka je obavezna mjera zaštite i ono služi radi smanjivanja infekcionog potencijala u narednoj vegetaciji. Izvodi se preparatima na bazi bakra. Plavo prskanje je veoma korisna mjera zaštite voćaka jer se njime suzbijaju mnoge bolesti, a neke se jedino tim tretiranjem mogu uspješno kontrolirati ukoliko se pojave.
Pogodno vreme za prskanje voćnjaka je kada sa stabla voćke otpadne 60-70 posto lišća
Ovi tretmani, smanjuju infektivni potencijal, raznih patogena koji prezimljavaju u nasadima. Ovo prskanje ima dvije namjene. Prva je općta dezinfekcija stabla od patogena koji se nalaze na njemu, a druga je sprečavanje infekcije mnogobrojnih uzročnik biljnih bolesti poput monilioze koštičavih voćnih vrsta, bakteriozna plamenjača jabučastog voća, šupljikavost lišća i krastavost plodova koštičavog voća, kovrdžavost lišća breskve, rogač šljive. Navedeni uzročnici biljnih bolesti tokom zime prezimljavaju na oboljelim biljnim organima.
Jedna od mjera koja se pokazala kao dobra i koja može pomoći da se posljedice temperaturnih kolebanja tokom zimskog mirovanja ublaže, je krečenje voćnih stabala
Veoma je bitno okrečiti na vrijeme, najbolje je uraditi tijekom studenog ili prosinca, jer pucanje kore na deblu je najčešće krajem siječnja i tijekom veljače.
To je mjera koja može pomoći u smanjenju oštećenja i odumiranja dijelova debla u nasadima u uvjetima kada su zime blage. Ovu mjeru kod nas poljoprivrednici primjenjuju tokom proljeća što je greška jer ona prvenstveno služi za zaštitu od niskih temperatura tokom zime i primjenjuje se na početku zimskog mirovanja, ali može se ponoviti i tokom januara.
Osnovni recept za pravljenje smjese za krečenje je:
- 5 kg negašenog kreča
- 500 grama soli,
- 250 sumpora,
- 25 litara vode
Bijela boja odbija sunčeve zrake, otežava zagrijavanje debla i tako usporava kretanje sokova. Zato je važno da krečna mješavina bude što bjelja i da se zadrži što duže.
Sadnja novih voćaka
Idealan period za sadnju voćnih sadnica je kasna jesen pred smrzavanjem zemlje. Nakon opadanja lišća, sadnice prelaze u fazu biološkog mirovanja i spremne su za sadnju. Sadnice posađene na jesen, se u usporedbi za proljetnom sadnjom bolje ukorjenjuju i spremnije dočekaju proljeće i novi vegetacijski period.
Na jesen posađene sadnice će na proljeće biti ukorijenjene i trošiti energiju na novi rast i vegetaciju. Sadnice posađene u proljeće se moraju ukorijeniti istovremeno kad je vrijeme i za novi rast. Zbog toga sadnice posađene tijekom jeseni u proljeće za dva do tri tjedna ranije počinju rasti.
Za sadnju voćki nisu najbolje lokacije u udolinama, blizu šume, s visokom razinom podzemne vode ili na svježe iskrčenom terenu. Na navedenim lokacijama nove sadnice nemaju najboljih uvjeta za rast.
Prije sadnje iskopamo oko 50 cm veliku i dovoljno duboku jamu
Kod sadnje u sadnu jamu u području korijenja obavezno dodamo od 0,5-1 kg organskog gnojiva. Gnojivo lagano prekrijemo zemljom, postavimo sadnicu i zatrpamo korijenje zemljom do vrha.
Kod sadnje pazimo, da cijepljeno mjesto i poslije zasipanja jame ostane iznad površine zemlje. Za upotrebu kod sadnje samo jedne sadnice prikladno je malo pakiranje za sadnice u količini 1,5 kg.
