• Kraljevski grad Jajce
  • Kraljevski grad Jajce
  • Kraljevski grad Jajce
  • Kraljevski grad Jajce
  • Kraljevski grad Jajce
  • Kraljevski grad Jajce
  • Kraljevski grad Jajce
  • Kraljevski grad Jajce
  • Kraljevski grad Jajce
  • Kraljevski grad Jajce
  • Kraljevski grad Jajce
  • Kraljevski grad Jajce
  • Kraljevski grad Jajce
  • Kraljevski grad Jajce
  • Kraljevski grad Jajce
  • Kraljevski grad Jajce
  • Kraljevski grad Jajce
  • Kraljevski grad Jajce
  • Kraljevski grad Jajce
  • Kraljevski grad Jajce
  • Kraljevski grad Jajce
  • Kraljevski grad Jajce
  • Kraljevski grad Jajce
  • Kraljevski grad Jajce
  • Kraljevski grad Jajce
  • Kraljevski grad Jajce
  • Kraljevski grad Jajce
  • Kraljevski grad Jajce
  • Kraljevski grad Jajce
  • Kraljevski grad Jajce
  • Kraljevski grad Jajce
  • Kraljevski grad Jajce
  • Kraljevski grad Jajce
  • Kraljevski grad Jajce

Kraljevski grad Jajce

Kraljevski grad Jajce je reportaža koju je objavio Katolički tjednik u broju 44 od 7. studenoga 2021. godine.

U listopadu kada se priroda poigra svojim bojama, ubiru zadnji plodovi za zimu koju najavljuju hladna i maglovita jutra, u Bosni i Hercegovini se na poseban način prisjećamo „posljednje“ bosanske kraljice Katarine.  Bobovac postaje mjesto susreta, molitve i uranjanja u povijest. No, brojna su  mjesta u ovoj napaćenoj ali nikada do kraja pokorenoj zemlji koja čuvaju povijest, spajaju prošlost s novim vremenima, opominju i ponosno prkose svim osvajačima ma tko oni bili, ma odakle stizali, bilo iz susjedstva bilo iz krajeva udaljenih tisuću kilometara… Takvo mjesto je Kraljevski grad Jajce.

Dvije rijeke, dva puta, a jedna povijest

Jajce je smješteno na ušću Plive u Vrbas. Teško je bilo kojem putniku proći pored Jajca magistralnim putovima koji se križaju kao i rijeke, a da ne pogleda u zanimljivost zidina, sačuvane arhitekture, lijepih vodopada. Kad zaviri u sami grad tek onda otkriva tajne koje ga vode u dubine povijesnih pustolovina ispunjenih usponima, osvajanjima, gradnji i strašnim pogibijama. Rijeke Vrbas i Pliva nisu mogle sa sobom u svoja riječna utočišta odnijeti tragove povijesti već ih opjevavaju svojim hučanjem i slapovima, bistrim okom zrcale odsjaj povijesti i neba koji se spajaju baš ovdje u Kraljevskom gradu Jajcu.

 

Prvi spomen u pisanim dokumentima datira iz 1396. godine kada je u posjedu Hrvoja Vukčića Hrvatinića koji se naziva Conte de Jajce

Tijekom srednjeg vijeka razvio se kao obrtničko i trgovačko središte. Zbog osmanskog pritiska na istočne granice države, postao je polovicom XV. st. prijestolnicom Bosanskoga Kraljevstva. U njemu je kralj Stjepan Tomaš sagradio kraljevski dvor i kapelu, a Stjepan Tomašević bio okrunjen (1461). Osmanlije ga osvajaju  1463., a do kraja te godine preoteo im ga je kralj Matija Korvin i učinio središtem Jajačke banovine.

Zbog nove obrambene uloge, stara kraljevska utvrda i gradski obrambeni zidovi potkraj XV. stoljeću preuredili su se i modernizirali. Pod osmanskom vlašću bio je sjedište kadiluka (1527–1878). Godine 1656. grad je bio teško oštećen u požaru. Od 1878. bio je sjedište kotara. U Jajcu je 29. XI. 1943. održano II. zasjedanje AVNOJ-a.

U ratu u BiH srpske su snage napadale Jajce od ožujka 1992. Jedinice HVO-a povukle su se potkraj listopada 1992 (s oko 30 000 izbjeglica). Tijekom napada i srpske okupacije grad je znatno razoren (uništena je većina kulturnih spomenika i vjerskih objekata). U rujnu 1995. zauzele su ga hrvatske snage.

Pođimo u jedan kratki obilazak grada Jajce kada ćemo posjetiti samo mali dio iz dojmljive povijesti i arhitekture.

Gradnja Jajca po uzoru na europske gradove

Jajce je najprije bilo Hrvojev grad koji ga izgradi upravo po uzoru na neke europske gradove.

Otac Hrvoja Vukčića Hrvatinića  Vukac je bio sin Hrvatina, koji je bio gospodar Soko-grada na Sokočnici kod Šipova.Tu se iskazao u borbi protiv Mađara.Kada je Vukac dobio sina dao mu je ime po svome ocu Hrvoje, što bi značilo  “mali Hrvatin”.

Hrvoje Vukčić Hrvatinić bio je jedan od najmoćnijih bosanskih velikaša. Njegova moć toliko je sezala da je imao posjede sve do Zadra, a nosio je titulu Hercega Splitskog.

Nekoliko je narodnih predaja kako je Jajce dobilo ime. Najčešća je predaja prema kojoj je Hrvoje Vukčić Hrvatinić izgradnju grada povjerio nekom Luculli, koji ga je sagradio po uzoru na napuljski Castello del Uovo (hrv. Dvorac Jajce). Prema toj predaji, Hrvoje Vukčić bio je vazal napuljskog kralja te je stoga spomenuti Castello del Uovo odabran kao model za novi grad.

Hrvoje Vukčić Hrvatinić bio je jedan od najmoćnijih bosanskih velikaša. Njegova moć toliko je sezala da je imao posjede sve do Zadra, a nosio je titulu Hercega Splitskog.

Zanimljivi građevinski poduhvati u Jajcu

U ovom malom hodu Jajcem najprije dolazimo do Medvjed kule koja je građena romaničkim stilom. Ne zna se tko ju je izgradio. Zbog svoje romaničke gradnje pripada u najstarije građevine bosanskog srednjeg vijeka. Postoje dva vjerovanja u vezi etimologije njenog imena. Jedno kaže da je nazvana medvjeđom zbog veličine i debljine zidova koja iznosi i do 6 m. Drugo, popularnije, kaže da su je tako zvali jer je Hrvoje u njoj držao  medvjede kojima bacao zarobljenike, lopove i kriminalce.

Kada čujete te legende i stanete pred Medvjed kulu osjetite neko strahopoštovanje i na trenutak kao da začujete medvjeda i povike zarobljenika. No, to je samo u našim mislima. Medvjed kula je bila jedan od boljih čuvara teško osvojivog Jajca.

U neposrednoj blizini je osobit građevinski poduhvat. Hrvoje je svoju moć volio pokazivati za života, ali i nakon smrti. Stoga se prema predaji odlučio izgraditi Katakombe kao mjesto počivališta za sebe i svoju suprugu Jelenu.

Ovdje se radi  o jedinstvenoj podzemnoj grobnoj kapelici. Stepenice koje vode unutrašnjost izazivaju jezu potaknutu hladnoćom podzemlja. No, unutra je nekakav osobit dojam. Tu je oltar sa apsidom okružen gotičkim lukom. Prema nedovršenom crteža Hrvojevog grba blizu ulaza, utvrđeno je da je kapela sagrađena 1410 godine.

Iako je to Hrvoje gradio za sebe ipak nije tu pokopan jer je preminuo u svom rodnom gradu Kotoru (Kotor Varoš)

Napustivši Katakombe u ovom obilasku Jajca na putu prema vrhu tvrđave obaveza je stati i zamisliti se kod crkve Svete Marije i tornja Svetog Luke. Građevina urušena, s vanjskim zidovima i grobnim mjestima podu. U ovoj crkvi krunjen je  bosanski kralj Stjepan Tomašević 1461. godine.  Kada se kćerka srpskog despota Lazara, Jelena Branković, udala za Stjepana Tomaševića, u miraz je donijela moći sv. Luke Evanđeliste.

Tako je uz samu crkvu izgrađen toranj – Zvonik Svetog Luke, koji su radili domaći majstori. Visok je 23,15 metara i danas je jedini sačuvani srednjovjekovni zvonik u kontinentalnom dijelu Balkana. Nastao je u XV stoljeću i oblikom gradnje upućuje na čak 3 stila: romanički, gotički i renesansni. Datum nastanka crkve nije utvrđen, ali se pretpostavlja da je nastala na mjestu starije romaničke crkve početkom XV stoljeća.

Crkva je za vrijeme osmanske vlasti pretvorena u džamiju i nazvana Sultan-Sulejmanova džamija. Međutim, dok je objekt korišten kao mjesto za molitvu muslimana nekoliko puta je gorio u požarima, što su mještani shvaćali kao znak da se objektu ne smije mijenjati namjena. Nakon požara 1832. godine od zgrade su ostali samo zidovi.

Ako se na ovom mjestu prepustite mašti onda začujete zvuk zvona koji odjekuje dolinom Vrbasa isprekidan ezanom i pozivom na molitvu. Uzburkane misli sigurno će nadvladati put u vrijeme krunjena Stjepana Tomaševića i sagledavanje glamura ondašnjeg vremena. Koja li se tada svita okupila.

Jajce je slovilo kao neosvojiva tvrđava. O tome svjedoče brojne legende. Kada pogledamo cijeli taj građevinsko kompleks i visinu na kojoj je izgrađeno postaje jasno zašto je bilo neosvojivo.

Na samom ulazu u tvrđavu nalazi se portal s grbom kralja Stjepana Tomaševića

Tvrđava je izgrađena na skoro 500 metara nadmorske visine. Građena je u 13. stoljeću i dograđivana za vrijeme osmanske, a zatim austrougarske vlasti. Ostaci prozora ukazuju na to da je tu građena i palača. U sklopu tvrđave se nalaze baruthana i rezervoar za vodu iz kojeg se vodom i danas snabdijevaju neki dijelovi grada jer je Austrougarska izgradila bazeni, a ugrađene su i crpke koje za prebacivanje vode iz izvora u bazen.

S tvrđave puca neodoljiv pogled na okolinu. Masivni zidovi poručuju kako ih neće nitko probiti niti osvojiti grad. Međutim, Osmanlije su ga osvojile na prevaru 1463. godine.

Prema narodnoj predaji kralj Stjepan Tomašević doživio je mučeničku smrt. . Pripovijeda se da je sultan Mehmed Fatih II želio zarobiti kralja koji se povukao u Ključ te je za njim poslao Mahmud-pašu sa 20.000 konjanika. No, sultanovi podanici nisu uspjeli prići dobro utvrđenom gradu već su počeli pregovarati s kraljem. Mahmud-paša je kralju i njegovoj obitelji obećao sigurnost, ali kada se predao obećanje je pogaženo.

Prema predaji, sultan je, da bi umirio svoju savjest, izdao fetvu prema kojoj on kao gospodar nije bio dužan održati riječ svog podanika.

Franjevački samostan i muzej

Doći u Jajce a ne posjetiti Franjevački samostan sv. Luke i muzej kao da ste došli u Rim i niste vidjeli Papu.

Sadašnji franjevački samostan u Jajcu osnovan je 1885. godine. No, franjevci su nazočni u tom kraju već u srednjem vijeku, gdje su imali samostane, osim u Jajcu, također i u Grebenu i Jezeru. Ne može se točno utvrditi kada je osnovan prvotni samostan u Jajcu, ali se pouzdano zna da franjevci početkom 15. stoljeća imaju samostansku crkvu Sv. Marije.

Ona je kao romanička građevina nastala u 12. ili 13. stoljeću, ali je u prvom ili drugom desetljeću 15. stoljeća obnovljena u gotičkom stilu. Njezini su zidovi bili oslikani, a jedna sačuvana kompozicija (“mrtvački ples”) tema je karakteristična za franjevačke srednjovjekovne crkve. /Izvor: Bosna Srebrna/

Uz spomenutu crkvu franjevci su imali i crkvu Sv. Katarine

Nju je vjerojatno dala sagraditi kraljica Katarina u četvrtom ili petom desetljeću 15. stoljeća. Crkva je kasnije, po dolasku Turaka, porušena. Isto se dogodilo s franjevačkim samostan­ima u Jajcu, Grebenu i Jezeru.

Preostale katolike Hrvate, nakon turskog osvajanja Jajca, opsluživali su franjevci iz Fojnice, koji su imali svoje sjedište u mjestu Lučina, na desnoj obali Vrbasa, nedaleko od Jajca. Ta je nastamba franjevaca izgorjela 1620., ali je nekoliko godina kasnije obnovljena. Očigledno je to bila prostrana zgrada, budući da su nekoliko godina u njoj obitavali svi fojnički franjevci, nakon požara samostana 1664. godine.

God. 1741. župno sjedište je u mjestu Kozluk nasuprot Jajcu, s desne strane Vrbasa. Kao župna crkva služila je crkva Sv. Ivana Krstitelja u Podmilačju.

U sklopu samostana je i muzej koji je bogat antičkim, starokršćanskim i srednjovjekovnim arheološkim spomenicima. Od rimskih spomenika valja istaknuti nekoliko najvažnijih: Igra Silvana i Nimfi (rimsko-dalmatski reljef, Šipovo kod Jajca, 1-2. st.), Gorgona Meduza (kameni antefiks s nekog nadgrobnog spomenika, Šipovo, 3. st.).

Od starokršćanskih i srednjovjekovnih nalaza tu je  nekoliko zanimljivih izložaka: Kapitel pilastra starokršćanske bazilike (Mujdžići kod Jajca, 5. ili 6. st.), Ulomak stupa crkve Sv. Marije u Jajcu (14-15. st.), Kapitel (stari grad Jajce, 14-15. st.), Doprozornik (banska rezidencija na starom gradu Jajcu, oko 1500. god.) i dr. U muzeju samostana nalazi se i mala etnografska zbirka.

Kraljeve kosti i Hrvojev misal

Kralj Stjepan Tomašević ubijen je u Jajcu na okrutan način. O tome svjedoče brojne narodne legende, a njegove se kosti čuvaju upravo u muzeju Franjevačkog samostana sv. Luke.

Prema narodnoj predaji nakon dovođenja kralja Stjepan Tomaševića u Jajce iz Ključa odrubljena mu je glava, te je zakopan ispod jednog stećka nasuprot Jajca. Uz njegovu smrt sačuvane su brojne narodne predaje koje govore o okrutnosti i mučeničkoj smrti posljednjeg bosanskog kralja.

Vodeći se tim legendama Ćiro Truhelka je 1889. godine otkopao kraljev grob i u njemu pronašao kosti za koje prenosilo s koljena na koljeno kako pripadaju kralju. Grob je bio na vrhu brijega s druge strane vodopada, a legenda veli kako je sultan prije smaknuća rekao Stjepanu Tomaševiću „Bit ćeš pokopan gore, gdje će te svi vidjeti, a ti nećeš vidjeti nikoga“.

Stjepan Tomašević je jedini bosanski kralj koji je dobio krunu iz Vatikana

U muzeju se čuvaju dvije vrijedne knjige koje je dao uraditi Hrvoje Vukčić Hrvatinić, a to su Hrvojev misal i Hvalov zbornik.

Sve priče i legende o Jajcu, Hrvoju Vukčiću Hrvatiniću, kralju Stjepanu Tomaševiću i svemu onome što je bilo vezano za Jajce, brojne su teško ih je sve na jedno mjesto skupiti. U Jajce treba doći, obići sva mjesta i saslušati ljude koji rado pričaju o svome mjestu, svojoj povijesti.

Vodopad i Plivska jezera

Nakon zanimljive i velikim dijelom sumorne povijesti ovog Kraljevskog grada najbolje je otići na vodopade koji su jedni od najljepših u Europi. Treba sjesti pored njih i prepustiti se šumu vodopada koji pripovijedaju svoju priču o Jajcu.

Osim prekrasnih vodopada treba se uputiti i na Plivska jezera. Oči će se nauživati vodene ljepote i mlinica koje svjedoče o nekom svom vremenu i žrvnju teškog života ovog puka.

Jajce nije samo grad povijesti, velikaša, kraljeva, to je grad pjesnika, umjetnika, književnika, znanstvenika. To je grad nepresušni kao što su nepresušne rijeke Vrbas i Pliva.

U Jajce treba doći i proučiti našu bosansku i kršćansku povijest opečaćene mučeničkom krvlju.

Podijelite svoje mišljenje sa nama i ostavite komentar