Prošle su 32 godine od stravničnog zločina nad Hrvatima u Uzdolu

Prošle su 32. godine od stravičnog zločina nad Hrvatima u Uzdolu 14. rujna 1993. godine. Još jedna tužna obljetnica okupila je cijeli uzdolski kraj i šire. Obilježavanje je započelo kratkim razmatranjem o križu i polaganjem vijenaca u Memorijalnom centru, gdje je nakon svete mise izmoljeno opijelo.

U Uzdolu je tog dana ubijena 41 osoba, točnije 29 civila i 12 vojnika. Misno slavlje za sve poginule je u suslavlju brojnih svećenika predslavio Damjan Soldo, voditelj Hrvatske katoličke misije u Innsbrucku.

Svijeće su upalili i vijence položili članovi obitelji ubijenih u Uzdolu, predstavnici Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata, Udruga 3. bojne brigade “Rama”, predstavnici Općine Prozor-Rama, Oružane snage BiH te ostali iz društvenog, vojnog i političkog života BiH i Hrvatske. Prije svete mise, u miru i tišini, pročitana su imena svih ubijenih i poginulih u Rami tijekom proteklog rata.

Na početku današnje propovjedi, velečasni Damjan osvrnuo se na riječi i silna čuda Gospodina, koje su djelovale tako utješno i poučno. Međutim, ostalo je govoriti i o patnji, o odbačenosti, mučenju i ubijanju. Ono što je uslijedilo je Božje pitanje okupljenim učenicima oko njega, hoće li tko za njim, neka se odrekne samoga sebe i neka uzme svoj križ i neka ide za njim.

Slijediti Gospodina sve do križa

“Uzmite svoj jaram govori, uzmite svoje poniženje govori, i uzeli su. Evo ovdje! Naši dragi pokojni mučenici na ovome mjestu velike patnje, muke i stradanja, ali isto tako i svetome mjestu. Ako mi danas ove svoje pameti i ovakvog svog srca u vremenu i društvu u kojem živimo, želimo barem malo shvatiti zbog čega se to njima ovdje dogodilo, zašto se vama dragi Uzdoljani to ovdje dogodilo na ovom mjestu ispaštanja, onda poput naših mučenika trebamo slijediti Gospodina sve do križa. Tu ćemo shvatiti, drugačije ne ide. Spašavamo se preko križa”, poručio je okupljenima velečasni Damjan.

Zašto su najmiliji na ovako okrutan način morali otići može se spoznati samo na križu.

“Braćo i sestre, one Gospodinove riječi, rekli bismo paradoksalne, o snazi u slabosti, o dobivanju u gubljenju, o snazi križa, upravo su ovdje na Uzdolu svu svoju puninu dobile”, dodao je velečasni Damjan.

Velečasni Damjan pozvao je vjernike da se na današnji blagdan Uzvišenje svetog Križa upitaju koji je to danas njihov križ. Koliko nose i grle svoj križ.

“Kada Gospodin kaže da ponesemo svoj križ, ja sam uvjeren da on želi da mi donesemo odluku u svom srcu da ćemo križ ponijeti svojom voljom, a ne teretiti ga drugome na ramena, na pleća, da nosi. Kada Gospodin kaže da ponesemo svoj križ, on želi brate i sestro da donesemo ispravne odluke u svom životu, ne samo za sebe nego i za svoje bližnje”, zaključio je velečasni.

Nagrada za preuzimanje tereta križa je Kraljevstvo nebesko.

Zločini počinjeni u Uzdolu 14. rujna u trajnom su sjećanju Hrvata ovoga kraja i šire, a ove je godine 32. godišnjica stradanja vojnika i civila. Zločin je to koji su počinili pripadnici Armije BiH. Na okrutan je način toga dana ubijena 41 osoba, točnije 29 civila i 12 vojnika.

Najstarija žrtva Luca Zelenika je imala 87 godina, dok je najmlađi Stjepan Zelić imao tek 10 godina

Zapisnik u Prosekturi Kliničkog centra Split, iz 17. rujna 1993. godine, vanjskim pregledom tijela smrtno stradalih najočitije svjedoči o stravičnosti zločina. Strijelne rane prsnog koša i trbuha s posljedičnim oštećenjem organa. Krvni podljevi i oguljotine na koži. Prostrijelne rane glave s oštećenjem mozga nastale djelovanjem projektila iz neposredne blizine.

Iako je za ovaj zločin koji su počinili pripadnici Prozorskog samostalnog bataljona Armije BiH osuđen po zapovjednoj odgovornosti tadašnji komandant Enver Buza, rodbinu i sve druge Uzdoljane muči što nisu kažnjeni stvarni nalogodavci akcije “Neretva 93” i  izvršitelji zločina.

Podsjećamo, Buza je još u lipnju 2021. godine pravomoćno osuđen za zločine u Uzdolu, a da bi na izdržavanje kazne otišao tek u kolovozu 2022. godine zbog zdravstvenih problema.

Mladen Topić/Ramski Vjesnik