Radnici sa zapadnog Balkana diskriminirani u Njemačkoj i Europskoj uniji
Regionalni ured za Zapadni Balkan njemačke Zaklade Friedrich Ebert u suradnji s inicijativom Europska alternativa u Berlinu predstavio je rezultate studije “Radnici bez granica: prava radnika sa zapadnog Balkana u EU-u”.
Reprezentativne prostorije Zaklade Friedrich Ebert u Berlinu u diplomatskoj četvrti njemačkog glavnog grada su samo par kilometara udaljene od zgrade kancelarovog ureda. Ondje se, u isto vrijeme kad i konferencija pod nazivom Radnici bez granica, održavao susret njemačkog kancelara s predstavnicima vlada zemalja zapadnog Balkana u okviru tzv. Berlinskog procesa. Ovaj susret stručnjaka, organizacija civilnog društva te predstavnika sindikata je organiziran da bi ukazao na probleme radnika zemalja tzv. zapadnog Balkana, koji su u potrazi za boljom životnom perspektivom došli u Njemačku i druge zemlje Europske unije, piše Deutsche Welle.
Povod je bila studija pod nazivom “Radnici bez granica” na kojoj se radilo dvije godine, ističe Ralf Melzer, voditelj regionalnog ureda Zaklade Friedrich Ebert sa sjedištem u Sarajevu i objašnjava: “Jako je teško naći balans na ovom području. Na jednoj strani olakšati put ljudima koji žele napustiti svoje domovine u potrazi za boljim životom, a na drugoj poboljšati uvjete u zemljama Europske unije koje trebaju ovu radnu snagu. Svake godine preko 200.000 ljudi iz država zapadnog Balkana napusti to područje. To je jedan posto ukupnog stanovništva. To su uglavnom mladi obrazovani ljudi koji su vrlo važni za svoje zemlje. Taj odljev mozgova je veliki problem.”
Ralf Melzer smatra da bi Berlinski proces morao preuzeti ulogu što bržeg približavanja ovih zemalja Europskoj uniji
“Suviše dugo se EU nije posebno brinula za stanje na zapadnom Balkanu, što je izazvalo opravdanu frustraciju vlada tih zemalja, naročito onih koje su učinile značajne pomake na tom putu, poput Albanije i Sjeverne Makedonije. Egoistična politika nekih članica EU-a je doprinijela gubljenju njene vjerodostojnosti”, kaže Ralf Melzer za DW. Kancelar Scholz bi, smatra on, morao dati nove impulse u zaustavljanju tih nacionalnih egoizama, a EU bi morala ukinuti sadašnji mehanizam po kojem jedna jedina članica može blokirati odluke većine.
Studija: Diskriminacija radnika stranog porijekla
Jedna od autorica studije, stručnjakinja za migracije Beograđanka Aleksandra Lekić kaže kako je istraživanje pokazalo da većina radnika migrantskog porijekla ima slična iskustva u Njemačkoj i drugim europskim zemljama. To je, prije svega, prekarni rad u lošim uvjetima, smatra ona.
“Jedan od glavnih krivaca za to je legislativa u tim zemljama. Nizom mjera je radnicima iz drugih zemalja omogućen lakši pristup tržištu rada zapadnoeuropskih država, ali im nisu zajamčeni sigurni uvjeti za taj rad. Neki rade na crno, nemaju zaštitu od otkaza i slično. Oni nemaju ista prava kao državljani tih zemalja, niti su dovoljno obaviješteni o svojim pravima”, objašnjava Lekić.
Jedan od važnih rezultata studije je da su glavni razlozi za napuštanje domovine u potrazi za boljim životom uglavnom ekonomske prirode. Ona kritizira politiku tzv. bogatih članica EU-a kojom žele popuniti rupe na svom tržištu rada u pokušaju da očuvaju svoje blagostanje, bez da su radnoj snazi iz siromašnijih zemalja osigurali adekvatne radne uvjete.
Kontroverzna regulativa za Zapadni Balkan
Ukupna slika na koju rezultati studije upućuju je da se radnici iz siromašnijih zemalja doseljavaju na načine koji nisu uvijek regulirani, kaže Saša Vasić, voditeljica projekta Radnici bez granica regionalnog ureda Zaklade Friedrich Ebert u Sarajevu. Oni prihvaćaju lošije uvjete zaposlenja, jer ipak imaju bolju plaću nego kod kuće.
Sudionici su na berlinskom susretu imali priliku čuti i iskustva radnika-migranata u Njemačkoj, te izvještaje stručnjaka o trenutnoj situaciji s radnim migracijama u ovoj zemlji i neophodnim reformama.
“Plan je bio da se prezentacija rezultata ovog istraživanja održi i u sjedištu Europske unije u Bruxellesu, ali to je odgođeno za iduću godinu”, ističe Saša Vasić. Ona ostaje u BiH jer ima dobar posao, a time i perspektivu.
No, razumije i one koji žele napustiti zemlju.
“Kad čujem da Njemačka treba 400.000 radnika da bi osigurala funkcioniranje svog sustava, hvata me strah. Tko će raditi kod nas, odakle ćemo mi uvoziti “jeftinu” radnu snagu koja će nama nedostajati? Kako ćemo ih plaćati, kad ne možemo adekvatno platiti ni naše ljude”, pita se mlada Sarajka. I zaključuje: ovaj problem će nas zaokupljati još dugo vremena. Za radnike migrantskog porijekla će biti još mnogo granica.
