Rama nakon Drugog svjetskog rata: Prozor dobiva župnika vlč. Petra Vidovića
Prozorska župa bila je u većem razdoblju rata i čitavo poratno razdoblje bez svećenika. Kratko vrijeme nakon rata u Prozoru je bio župnik vlč. Serafin Tvrtković, ali se brzo povukao pa su fratri morali preuzeti pastorizaciju župe kao i dotada. Prozorski su župljani pravili molbu da ih ubuduće služe franjevci, ali Nadbiskupski ordinarijat to nije prihvatio iako su župu praktično služili franjevci. Gvardijan fra Jerko pokušavao je učiniti za prozorsku župu što je mogao, a mogao je malo, jer je i na Šćitu bilo problema s osobljem.
U jednom dopisu fra Jerko moli Provincijalat da pokuša uvjeriti Ordinarijat kako bi Prozor konačno trebao dobiti župnika. “Žao nam je naroda”, piše Jerko u tom dopisu. On je napisao i popratno pismo delegaciji prozorskih župljana koji su išli u Sarajevo tražiti od Ordinarijata župnika, ali sve je bilo uzalud. Fra Jerko je tražio od uprave kotara da oslobodi župnu kuću, da isprazni žito iz crkve, da se župna zemlja obrađuje za potrebe župe, a ne da je obrađuje policija ili netko drugi. U pismu od 24. svibnja 1951. godine gvardijan uvjerava Ordinarijat da u Prozoru treba biti stalni župnik: “Župnik ne bi imao neprilike, niti većih poteškoća. Budite uvjereni, i mi bismo mu svi pomogli”. Ordinarijat je konačno 27. lipnja 1951. imenovao vlč. Petra Vidovića prozorskim župnikom. Ordinarijat se zahvalio fra Jerki Petričeviću i franjevcima za sve što su učinili za prozorsku župu u doba dok ona nije imala stalnoga župnika. Vlč. Petar Vidović stanovao je u samostanu na Šćitu, a u Prozor je išao pješice. On se dobro snašao s braćom u samostanu, a soba br. 7 u samostanu dugo je nosila ime “Perina soba”, jer je on tu stanovao dok mu se konačno nije pružila mogućnost preseljenja u Prozor. Tek je 3. siječnja 1953. godine Petar Vidović definitivno preselio u Prozor, jer mu je tada ispražnjen dio župnog stana.
Prozorska je župa imala poteškoća i sa svojom crkvom. Bila je to mala, neugledna i poprilično razorena crkva. Župa je vapila za novom, lijepom crkvom. Konačno je dobila novu crkvu 1964. godine. S narodom ju je sagradio župnik Vlado Jurjević, kojega je fra Kazimir Ivić prozvao “majstor s mora”. Rođen je u Omišu, ali je odrastao u Odžaku. Obilazio je uzduž i poprijeko dok nije podigao crkvu. Često mu je pomagao i zamjenjivao ga fra Ivo Žilić, kojega su prozvali prozorskim kapelanom.
Fra Ljubo Lucić, Rama kroz stoljeća
