Rama nije od jučer, ona je povijest ispisana pamćenjem još od “grčkoga vakta”

Riječi sestre Terezija Antunović s Kućana, a sada profesorice u Katoličkom školskom centru u Sarajevu izgovorene na promociji monografije općine Prozor-Rama u Zagrebu 18. svibnja 2023. godine.

Ove riječi svakako pročitati jer u njima su emocije koje se stječu samo u Rami nose ma gdje god nas život odnio.

“Rama nije od jučer. Ona je povijest ispisana pamćenjem još od ‘grčkoga vakta’, povijest ispisana brojnim znamenitostima i povijesnim činjenicama. Ona je do kraja ne ispričana priča satkana od mnoštva zanimljivih legendi/predaja, ona je blago brojnih prapovijesnih nalazišta, posvuda rasutih gromila i stećaka, poznatih i nepoznatih crkvišta, kužnih, djevojačkih i svatovskih groblja. Rama je povelja bana Tvrtka koja kao zahvalnica bi napisana pod ‘našim gradom Prozorom’ u 14. stoljeću.”

Večeras smo se ovdje okupili kako bismo javnosti predstavili monografiju Općina Prozor-Rama, odnosno kako bismo javnosti obznanili jedno djelo čiji su urednici fra Miljenko Petričević i fra Ivan Šarčević, uz pomoć brojnih suradnika najrazličitijih profila, strpljivo, ustrajno, znalački, a nadasve s ljubavlju pokušali bar donekle na jedno mjesto sabrati neprocjenjive prirodne, povijesne, arheološke, geografske, vjerske, kulturološke, umjetničke, sportske, poduzetničke i brojne druge vrijednosti jedne u svim ovim nabrojanim  aspektima mnogima zanimljive i specifične regije, a njenim žiteljima svetog životnog prostora.

Ovo djelo nije nastalo odjednom, onako, usput. Ono je plod snažne ljubavi prema rodnome kraju koja je u njenim autorima odavno sazrijevala da bi, u jednom trenutku, dobila  oblik ove knjige, a kojoj je svrha ukazivati na skrivenu ljepotu, snagu neispaćene patnje, vjerničke ustrajnosti, važnosti zajedništva, a možda i ponajviše s potrebom otvaranja očiju onima koji u svijet odoše: neki prisilno, neki za boljom koricom kruha, a još više onima koji joj leđa okrenuše zavedeni ispraznim blještavilom, ostavljajući na svom ognjištu ono nešto što nema cijene i što nigdje i nikada naći neće.

Ova  monografija, đački rečeno, knjiga je od 14 poglavlja koja su uokvirena Predgovorom načelnika Općine gosp. Joze Ivančevića i Bibliografskim zabilješkama o Rami i ramskome kraju fra Tomislava Brkovića. Svako poglavlje ima više podnaslova koja, svako na svoj način, iznosi istinitu priču o jednoj zemlji koja uvijek i svima daje, a nikada i nikome ne uzima, priču o zemlji koja je surova i pitoma istovremeno, priču o njenom čovjeku koji je uvijek svoj i svojeglav, naopak i plemenit, gostoljubiv i oprezan, prijatan i suzdržan, silan i blag, ali nikada tuđi i, kako bi veliki Kranjčević rekao, nikada „podvita repa“.

Ova knjiga svojevrsni je dokumentarac o jednoj zemlji koja svojim izgledom, geografskim i klimatskim položajem, ali i svojim biblijskim imenom, djeluje kao tajanstveni Božji pečat utisnut u vijenac visokih brda i okolnih planina koja stoje kao poveznica, a za neke granica između Bosne i Hercegovine.

Iako sam radila na lekturi ove monografije, kada sam je prvi put u ovom ruhu dobila i počela listati,  ostala sam zaista fascinirana. Umijeće iskusnog grafičkog urednika gosp. Branka Ilića, ovdje se pokazalo tako uspješnim kao da je htio izraditi dosad najbolji portret Rame. Uz sve vidljivo, osobito u slikovnom iskazu,  u knjizi posebnu draž njenih stranica čini skoro neprimjetna ramska šara koja je kao šapat i neizostavni motiv utisnuta u ramsku životnu priču kao njen neodvojiv dio.

Iščitavajući njen sadržaj, koji obiluje vrlo zanimljivim podacima iz davne i bliže prošlosti Rame, ali i podacima iz njenog suvremenog, osobito vrlo aktivnog poslijeratnog  života, i uz to pregledavajući  fascinantne fotografije, koje su kao potvrda i prozor kroz koji vidimo ono što čitamo,  u meni se stvorila slika jednog prekrasno istkanog i najrazličitijim nitima isprepletenog ćilima, ali ćilima često gaženog, al’ nikad ne pogaženog, ili predivnog stoljećima građenog  mozaika, uvijek s divljenjem gledanog, ali nikada dovoljno nagledanog – kako od  domaćih žitelja, tako, a možda još i više, od slučajnih, namjernih, a ponekad i zavidnih ili možda pohlepnih prolaznika.

Nemam namjeru ovdje iz sadržaja monografije ništa  prepričavati ili kao posebnost isticati, jer sve je, na svoj način, posebno. Ali, ipak, nešto moram, nešto što se kao samozatajna, ali temeljna nit, sa svojim nijansama, kroz knjigu neprestano provlači i bez čega Rame, a onda zasigurno i ove  knjige, ne bi bilo.

Rama ne bi bila Rama da nije nje – rijeke Rame koja je Ramu, o kojoj ovdje danas govorimo i kojoj se uvijek iznova divimo, na svoj način rodila i svojom posebnošću opečatila.

Izvirući kao Božji dar iz srca okolnih planina, koji kao neoborivi bedemi čuvaju njezinu ljepotu, postala je prepoznatljiva po svojoj  bistrini,  po mučnom, ali fascinantno vještom probijanju kroz klisurske, samo njoj znane prepreke da bi se na kraju smirila u davanju sebe pretačući se u energiju, u svjetlo, kako bi ljudima, koji s njom i na njoj rade, davala kruh u ruke,  kako bi  napajala biljni i u svojoj utrobi čuvala životinjski svijet, kako bi privlačila brojne turiste, ljubitelje Bogom dane ljepote, kako bi svojim biblijskim imenom pozivala na poštivanje Božjih zakona, na slavljenje Boga u našim crkvama i džamijama,  i kako bi, kao takva učila svoje žitelje kako se daje, voli, radi i živi za svoj kraj.

Zahvaljujući njoj, kao nepresušnom izvoru žednima života, visokim brdima s kojih se i nebo dodiruje, neobičnim usjecima koji kriju svoje tajanstvene priče, ali napose njenim stamenim ljudima koji svoje znaju voljeti i za njegove se vrijednosti boriti, i to od prapovijesti do danas, ovaj kraj je postao poseban i u svijetu prepoznatljiv kao dragocjen biser s čijom se vrijednošću ne cjenka.

Ne cjenka se, jer:

• Rama nije od jučer. Ona je povijest ispisana pamćenjem još od „grčkoga vakta“, povijest ispisana brojnim znamenitostima i povijesnim činjenicama. Ona je do kraja ne ispričana priča satkana od mnoštva zanimljivih legendi/predaja, ona je blago brojnih prapovijesnih nalazišta, posvuda rasutih gromila i stećaka, poznatih i nepoznatih crkvišta, kužnih, djevojačkih i svatovskih groblja.
• Rama je povelja bana Tvrtka koja kao zahvalnica bi napisana pod „našim gradom Prozorom“ u 14. st.

• Rama je zemlja u kojoj se često u njenoj povijesti mogao čuti glas Rahele kako oplakuje svoje sinove i kćeri svoje.
• Rama je zemlja višestoljetnog uzdizanja hramova, ispreplitanja jeke zvona i ezana koji pozivaju na molitvu.
• Rama je zemlja koja ima srce Majke, i to Majke od milosti sa sjedištem na Šćitu, koja, iako prognana, svoju raspršenu djecu doziva, neprestano okuplja i tješi ukazujući na vertikalu življenja.
• Ona je podneblje duhovnih zvanja – ljudi koji nadahnuti vjerom svojih predaka svoje živote Bogu posvetiše kako bi svjedočili i ukazivali na besmrtnu dimenziju ljudskog postojanja.
• Ona je kolijevka Dive Grabovčeve i brojnih drugih diva koje svoje živote dadoše čuvajući svoju čast i vjeru svojih pradjedova.
• Rama je inspiracija umjetnicima čija djela ukrašavaju predvorja i unutrašnje prostore naših crkava, samostana i drugih javnih i obiteljskih objekata.
• Inspiracija je njenim sinovima – pratrima koji u želji otimanja zaboravu načina života i rada svojih predaka u knjige zapisaše i muzeje ispuniše njenim vrijednostima.
• Ona je primjer sklada kršnog i stjenovitog kamena, niskog raslinja i bukve, bora i hrasta, ona je sklad šljive, jabuke, ošlame, kruške i vinove loze, sklad zbijenih i rasutih naselja; ona je obilje izvora, potoka, rječica, rijeka i jezera; ona je utočište najrazličitijeg biljnog i životinjskog svijeta, i kao takva – ona je poziv čovjeku, osobito ramskom čovjeku, da joj se u skladu različitosti pridruži.
• Rama je šara na košulji naših majki i baka čiju nenametljivu ljepotu nijedan modni detalj nadživjeti neće.
• Ona je snaga križićima znamenovanih sklopljenih ruku i tihi šapat molitve za sklad u obitelji, rasutu djecu i blagoslovljenu ljetinu, ona je vedrinom i borama protkano zabrinuto  lice naših očeva i djedova.
• Rama je čežnja za uspjehom njenih sportaša, glazbenika, slikara, liječnika, pravnika, školaraca, intelektualaca, poduzetnika, zanatlija, poljoprivrednika…
• Rama smo, zapravo, ti i ja, ali samo onda kada s njom i za nju radimo, njoj i u njoj se radujemo i njenu ljepotu udišemo.

Sve su ovo samo neke od niti na koje ova knjiga ukazuje. A da je to tako, i puno više od nabrojanog, sami ćete se uvjeriti kada je uzmete u ruke i otvorite i onda poželite ponovno živjeti u svojoj Rami.