Ramsko-Imotsko-Zagrebačka ekipa na planinskim visovima
Planinarenje i hod prirodnim bespućima za mnoge je izazov koji podiže adrenalin do granica mogućnosti. Nije to samo podizanje adrenalina, već je to uživanje u tom beskraju. Ljudi su kroz svoju povijest često iskazivali strahopoštovanje i obožavanje planina. O tome svjedoče brojni tragovi pa i toponimi, posebice na našim prostorima gdje planine nose posebne nazive ili imena po božanstivima.
Jedna ekipa koja uživa u blagodatima krajolika naših prostora Dinarskog i Alpskog lanca planina okupila je Ramljake, Imoćane i Zagrepčane koji redovno planinare u svoje slobodno vrijeme. U toj ekipi je i Stipan Džidžić koji je rođen u Rami, ali ga je život odnio u Zagreb, no, on se redovno vraća u Ramu.
Upravo ta ekipa u zadnjih nekoliko godina svako ljeto odabere jednu od ozbiljnih planina na koju se penju. Prošlo ljeto jedan dio ekipe bio je čak i u francuskim Alpama Les Deux Alpes na 3600 metara nadmroske visine.
Od planina iz našeg okruženja bili su na Biokovu, Velebitu, Vranu, Čvrsnici, Troglavu, Raduši-Idovcu i vranici.
Također su bili na Durmitoru koji se pokazao ipak najzahtjevnijom od svih prednodnih. Durmitor ima 48 vrhova iznad 2000 metara i 18 jezera. Ovdje donosimo nekoliko fotografija upravo s tog planinarskog pohoda.
Most na Đurđevića Tari čija je visina 170 metara.
Pogled na Škrtačka jezera ispod Bobotova Kuka.
Šareni pasovi 2248 metara nadmorske visine.
Kanjon Pive i Pivsko jezero.
Spuštanje s Bobotova Kuka.
Uspon na Prutas 2393 metra nadmorske visine. Negdje se mora uključiti pogon 4×4.
Prutas
Ekipa ispod najvišeg vrha Bobotova Kuka.
