Ramu posjetili gosti iz 11 austrijskih župa, oduševljeni gostoprimstvom i prirodom

Iako je Ramu danas pokrio snježni pokrivač i nešto je hladnije vrijeme, mnogi su nastavili sa svojim proputovanjima kroz Bosnu i Hercegovinu, na čijoj se karti sve češće nalazi i sama Rama. 

Na obalama Ramskog jezera već se mogu vidjeti prvi kamperi i postavljeni šatori, a ostale znamenitosti poput Franjevačkog samostana Rama-Šćit ili pak etnografski muzej obilazi sve veći broj turista. Tako je danas u posjet došla i grupa od 47 Austrijanaca iz 11 austrijskih župa, okupljenih oko župnika Andreasa Lechnera i njihovog domaćina Dragana Jurića, ravnatelja dušobrižništva na Univerzitetskoj klinici u Grazu.

Dobro raspoložena ekipa iz Kupresa se zaputila u Ramu, željeli su obići nekoliko lokacija, a jedna od njih je i Vodenica Jurić, mala oaza mira koju su za sebe, a sada i za sve posjetitelje, vrijednim rukama napravili Ane i Slavko Jurić. Autobus se vijugavim ljubunačkim potovima uz Riku nekako ipak našao kod Vodenice Jurić, a gosti su se odmah po izlasku ljubazno pozdravili i upoznali s domaćinima. Anu smo zatekli u pripremi stolova za goste, a Slavka za roštiljem, sa željom da hrane bude dovoljno za sve i da nitko ne ode gladan.

Za vrijeme boravka kod obitelji Jurić prilaze nam gosti iz Austrije i mahom žele podijeliti svoje oduševljenje njihovim domaćinom Draganom. Govore nam njihova pozitivna iskustva te u šali govore kako sve moramo prenijeti i njegovoj majci Ani.

“Svi jako volimo Dragana, a prije svega zbog tri stvari. Ima jaku vjeru, voli ljude i jako je vrijedan!”, govori nam jedan od gostiju. Svi su u šetnji po imanju, fotografiraju i teško ih je okupiti na zajednički objed. Iskoristili smo priliku da kratko porazgovaramo s Draganom koji je s nama podijelio iskustva putovanja s njegovim župljanima.

Nakon završene osnovne škole u Prozoru Dragan odlazi na školovanje u sjemenište u Travniku, a potom završava teologiju u Sarajevu. Za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije je zaređen 2008. godine. Najprije je bio tajnik kardinala Vinka Puljića, potom kapelan u Oštroj Luci. Nešto više od tri godine bio je kapelan na Kupresu. Zadužen je bio za gradnju crkve, a kada su se radovi priveli kraju, od nadbiskupa je dobio upit želi li na doktorat. Odlazi u Graz, gdje je doktorirao 2013. godine. Također je upisao međunarodni menadžment u Mariboru kojeg završava 2016. godine, a četiri godine kasnije na red je došao i doktorat iz crkvene povijesti.

U Schladmingu pronašao drugi dom 

U Austriji je za vrijeme školovanja pomagao u nekoliko župa te uskoro donosi odluku da svoj život i svećenički poziv želi nastaviti upravo tamo. Od 2016. je u oblasti Schladminga. Tamo još s dvojicom kolega vrši službu u 11 župa. Svaka župa nema svog župnika, nego svećenik dobiva dušobrižničko područje. Iako svaki od njih trojice ima svoje župe ipak, ističe Dragan, rade kao tim u svim župama.

Kao student je iz Graza putovao u Schladming na župe, a sada djeluje tamo. Prije tri godine je postao ravnateljem dušobrižništva na Univerzitetskoj klinici u Grazu, koja zapošljava 10 tisuća ljudi i ima oko dvije tisuće kreveta.

“Ovi ljudi koji su danas s nama su iz tih 11 župa, ne samo iz jedne. Schladming je centralna, ali postoji još deset. Organizirali smo putovanje preko turističke agencije u dogovoru s kojom sam napravio program. Išli smo tako da smo prvi dan došli do Zagreba gdje smo noćili, a iduće jutro turistički obilazak. Iz Zagreba smo krenuli na Kupres, gdje smo dočekani s večerom. Ovdje želim nešto dodati, da sam pokušavao naći smještaj u Rami i okolici za 50 ljudi. Nažalost nismo to uspjeli naći nigdje, u Kupresu je isto samo jedan hotel koji može primiti toliko ljudi. To ne igra veliku ulogu za naše izlete. Svaki dan pravimo po jedan izlet. Jučer smo bili u Sarajevu, gdje iznajmimo turističkog vodiča, a obavezno u svakom gradu posjetimo i crkvu. Danas smo imali misu na Kupresu. Danas smo u Rami, sutra u Mostaru, prekosutra smo u Splitu. Petak navečer smo u Crikvenicu gdje noćimo. U subotu se popodne vraćamo nazad”, govori nam Dragan o putovanju njegovih župljana Bosnom i Hercegovinom i regijom.

Zanimalo nas je kakvu su sliku imali o našoj zemlji prije putovanja te što se od toga potvrdilo, a što ih je posve iznenadilo.

“Bosna i Hercegovina im se sviđa, prije svega, ali su primijetili da uz putove ima jako puno smeća. Onda sam im ispričao da je nažalost, prije desetak godina bilo još gore, pa situacija iz godine u godine ide nabolje. Svoga kolegu svećenika Andreasa Lechnera, koji je s nama, sam pitao točno ovo pitanje koje ste mi vi postavili. On je rekao što idemo južnije da je mislio da je toplije i ravnije. To mi je bila ideja u glavi, ali je ubrzo otkrio da Bosna gotovo i nema ravnice. Onda sam mu objasnio da Posavina ima dio koji je ravan, ostali dio je brdovit. Klima je prilično ista, ovdje i kod nas u Schladmingu”, govori nam Dragan.

Gosti iz Austrije su danas posjetili nekoliko lokacija. Neizostavni Franjevački samostan Rama-Šćit, a potom i Vodenicu Jurić, kao i Memorijalni centar u Uzdolu. Vesela ekipa se potom prije povratka na Kupres uputila do župne crkve Presvetog Srca Isusova u Prozoru.

“Najprije smo bili u samostanu i vidjeli smo muzej. Tamo smo isto srdačno primljeni. Kod mojih roditelja smo imali ručak. Malo ćemo se podružiti i napraviti zajedničku fotografiju”, rekao je Dragan za Ramski Vjesnik.

Gradovi, raznolikost, krajolici 

Sugovornica nam je ovom prilikom bila i Draganova župljanka Ulrike. Iako su njezini komentari uglavnom pozitivno, još jednom je istaknula i jedan problem. “Nisam vjerovala da je Bosna i Hercegovina tako zelena zemlja prepuna pejzaža, ali nažalost ima i mnogo smeća. S druge strane, zemlja je gostoprimljiva, ljudi su ljubazni i spontani. Također, BiH je raznolika i zanimljiva kada su u pitanju religije, nemamo toliko toga u Austriji. To je za mene nešto novo i zanimljivo, gradovi su posebno lijepi. Mnogo je toga što bih posebno izdvojila na ovom putovanju, to su gradovi, raznolikost, krajolici i Dragan”, govori nam sa smiješkom Ulrike Sattler te dodaje kako bi rado opet posjetila Bosnu i Hercegovinu.

Gosti su potom nastavili obilazak imanja obitelji Jurić. Pregršt je zanimljivih stvari, ali je posebno mjesto zauzela vodenica čiji je mlin Slavko ovom prilikom upalio. U jednoj od kućica gosti su mogli kupiti mnogobrojne proizvode koje pravi Ane, sve domaće, od rakija i likera, do melema od gaveza i nevena. Gosti u šali govore kako bi na kućici, ako se u obzir uzme količina i raznolikost proizvoda, slobodno mogao stajati natpis supermarket.

Kako su goste ovom prigodom dočekali kiša i susnježica, Ane i Slavko su za njih pripremili šator gdje je upriličen zajednički objed, a Ane se okupljenim gostima obratila prigodnim riječima te im za uspomenu poklonila čokanjčić rakije i malo lavande.

Današnji domaćin Dragan, zahvalio je roditeljima na gostoprimstvu i svemu što su pripremili. Zahvalama se pridružio i župnik Andreas koji je Ani uručio prigodne poklone i kazao: “Hvala vam na gostoprimstvu, drago nam je da smo imali priliku doći ovdje. Oduševljeni smo ponudom da vas posjetimo jer ste nas obogatili vašim gostoprimstvom. Hvala vam na dobroj hrani i cijeloj organizaciji, hvala od srca.”

“Drago mi je što ste došli, jako ste ljubazni i želim vam puno zahvaliti, a posebno Draganovom župniku, jer smo i mi bili puno puta kod njega, njega najviše poznajemo. Imali smo priliku biti kod vas, a hvala Bogu da ste i vi došli kod mene. Vrijeme je kakvo je, a koliko sam mogla toliko sam uradila i od sebe dala. Drago mi je da ste tako prihvatili Dragana i primili ga kao svoje dijete i dalje ga čuvajte!”, poručila je gostima Ane.

Odmora gotovo na Vodenici Jurić i nema, dok su jedni gosti odlazili, Ane je već u dvorištu dočekivala nove goste iz udruge “Mali ženski kutak” koja okuplja tridesetak žena iz općine Prozor-Rama koje su dugogodišnje prijateljice s Anom i Slavkom.