Razgovor s povodom: Anita Tadić, uspješna ramska karatistica

Najviše me prate i podržavaju moji roditelji i trener. Financijski nas pomaže i naša općina Prozor-Rama, koja dosta ulaže u rad nas sportaša. Vršnjacima bih preporučila da se počnu baviti karateom ili bilo kojim drugim sportom, što zbog zdravijeg načina života, što zbog iskustva i zabave. A onima koji se već bave nekim sportom želim puno uspjeha u daljnjem radu.

Pratimo ramske sportske klubove i natjecanja na kojima sudjeluju. Radujemo se svakom novom uspjehu. Malo razmišljamo koliko je potrebno truda i odricanja za samo jedan uspjeh, za samo jednu pobjedu.  Da bismo stekli uvid u rad, žrtvu i uspjehe započeli smo razgovore se pojedinim sportašima. Tu seriju razgovora započinjemo sa Anitom Tadić. Ovih dana smo svi bili pogođeni informacijom o povredi i potrebnim liječničkim zahvatima  za Delfinu Tadić. Želimo joj brz oporavak i povratak na borilište. Kada je Delfina otišla iz Rame, iza nje su ostali brojni nasljednici u KK „EMPI“ kao što je Anita Tadić.

Anita  je  šesnaestogodišnja učenica drugog razreda  opće gimnazije Srednje škole Prozor. Samozatajna, neprimjetna, govori onoliko koliko je dovoljno. Ipak, prodorna, odrješita, ujedno ozbiljna i vesela, a nadasve uspješna karatistica,  članica Ramskog kluba „Empi“. Upravo ovaj vikend Anita se natjecala u Tuzli na Međunarodnom turniru i osvojila je brončanu medalju.

RV: Što te privuklo u karate?

ANITA: Karateom se bavim od 2. razreda osnovne škole. Ništa posebno me nije privuklo. Jednom je prilikom nastavnik tjelesne kulture, pokojni Ilija Faletar,  donio upisnice za karate i jednostavno sam se odlučila okušati u tom sportu.

RV: Što je donijelo sa sobom bavljenje karateom?

ANITA: Karate mi je donijelo  ponajviše putovanja, druženja i upoznavanja ljudi. Na svakom natjecanju možemo upoznati neku novu osobu i samim tim steći neka nova iskustva. Karate kao i svaki drugi sport zahtijevaju veliku volju, odricanja i trud.

RV: Kakvi su tvoji dosadašnji rezultati?

ANITA: Do sada sam skupila preko 100 medalja, među kojima naravno ima i zlatnih i srebrnih i brončanih. Nastupila sam na mnogobrojnim međunarodnim natjecanjima diljem BiH,Hrvatske,Srbije i Crne Gore. Protekle godine sam ostvarila uspjeh prvakinje države u kategoriji kadetkinja i 3.mjesto u državi u kategoriji juniorki. Nedavno sam nastupila na Balkanskom prvenstvu koje se održalo u Dubrovniku i zauzela 5.mjesto. Prije nekoliko tjedana nastupila sam na jednom od najjačih turnira u Europi,Grand Prix Croatia koji je održan u Samoboru. Tu sam zauzela treće mjesto  u konkurenciji među natjecateljicama iz Hrvatske,Srbije,Crne Gore, Italije, Makedonije, Slovenije, Mađarske, Slovačke, Švicarske, Poljske i Izraela.

RV: Što je važnije; pobijediti ili sudjelovati?

ANITA: Naravno da je važno pobijediti, ali ipak je važnije sudjelovati. Samim  nastupom na nekom natjecanju ostvarili smo  uspjeh. Sudjelovanjem na brojnim natjecanjima stječemo iskustva i tako pobjede onda dolaze same.

RV: Tko te prati i podržava u tvojim aktivnostima. Kako te doživljavaju  kolege u školi?

ANITA: Najviše me prate i podržavaju moji roditelji i trener. Roditelji su mi najveća podrška u svemu što radim. Financijski nas pomaže i naša općina Prozor-Rama, koja dosta ulaže u rad nas sportaša.

Također me podržavaju i moji prijatelji iz škole.  Uvijek me dočekaju sa čestitkama i osmijehom na licu. To mi daje vjeru da se mogu i na njih osloniti ako mi nešto zatreba.

RV: Što očekuješ od svog  rada?

ANITA: Od svog rada očekujem, ponajprije, uspjeh, a onda zabavu, prijateljstva i druženje jer bez toga nema ništa.

U novčanom smislu nije  isplativo baviti se karateom, jer dosta troškova snosimo sami. Što se tiče društva, putovanja i zabave itekako se isplati.

Vršnjacima bih preporučila da se počnu baviti karateom ili bilo kojim drugim sportom, što zbog zdravijeg načina života, što zbog iskustva i zabave. A onima koji se već bave nekim sportom želim puno uspjeha u daljnjem radu.

Na kraju se želim zahvaliti svojim bivšim trenerima Nijazu Brici,  Salki Pilavu i sadašnjem Dragi Rajiću. Treneri imaju jako veliku ulogu u mom uspjehu.