RAZGOVOR S POVODOM Daria Pavlović, logoped – Kako prepoznati i podržati rani razvoj komunikacije?

U današnje vrijeme sve češće slušamo o važnosti rane intervencije i praćenja komunikacijskog razvoja kod djece. Kako bismo bolje razumjeli tko su stručnjaci koji nam u tome pomažu, što zapravo obuhvaća njihov rad te na koje ključne simptome roditelji trebaju obratiti pozornost, razgovarali smo s magistrom logopedije koja svoj radni vijek posvećuje upravo ovoj važnoj temi. Kroz ovaj razgovor donosimo vam stručne, ali pristupačne odgovore koji mogu poslužiti kao koristan vodič svakom roditelju i odgojitelju.

S kim smo razgovarali?

Naša sugovornica bila je Daria Pavlović, magistra logopedije, koja svoj stručni angažman i znanje posvećuje prevenciji i rehabilitaciji komunikacijskih poremećaja u lokalnoj zajednici.

Daria je rođena 1997. Godine,  odrasla je u Prozor-Rami, gdje je završila osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje. Svoj profesionalni put započinje upisom na Filozofski fakultet Sveučilišta u Mostaru, na kojem uspješno završava studij Logopedije te 2021. godine stječe zvanje magistra logopedije.

Odmah po završetku studija vraća se u svoj rodni kraj i započinje poslovnu karijeru u JU Centar za prevenciju, rehabilitaciju i edukaciju općine Prozor-Rama. Na tom radnom mjestu zaposlena je i danas, pružajući svakodnevnu stručnu podršku, terapiju i edukaciju onima kojima je to najpotrebnije.

Tko je logoped i koji su njegovi zadaci?

Prema definiciji, logoped je stručnjak koji se bavi prevencijom, dijagnostikom, procjenom, tretmanom i znanstvenim istraživanjem poremećaja humane komunikacije.,

Iz perspektive kliničke prakse, zadatak logopeda nije „samo učenje djece kako pravilno izgovoriti glas R“. Područje djelovanja logopeda iznimno je široko, obuhvaća sve dobne skupine od novorođenčadi do osoba treće životne dobi, a ključni zadaci logopeda su prevencija i rana intervencija, dijagnostika i procjena, kreiranje i provođenje terapijskih planova, savjetodavni rad i edukacija roditelja te multidisciplinarna suradnja.

Na koje simptome trebaju obratiti pozornost roditelji, staratelji ili druge osobe?

Kao stručnjaci, u logopedskoj literaturi i kliničkoj praksi često naglašavamo da razvoj humane komunikacije počinje davno prije prve izgovorene riječi. Kako bismo roditeljima i široj javnosti olakšali prepoznavanje ranih znakova odstupanja, simptome na koje trebaju obratiti pozornost grupiramo prema razvojnim fazama i ključnim pokazateljima, takozvanim „crvenim zastavicama“.

U fazi rane dobi i predjezičnoj fazi, znači od rođenja do 18.mjeseca pažnju ne usmjeravamo na same riječi već na biološke preduvjete i temelje za razvoj govora, a to su problemi s hranjenjem i gutanjem, izostanak reakcije na zvukove i glasove, izostanak očnog kontakta i socijalnog brbljanja, neodazivanja na ime i manjak gesti.

Rana jezična faza od 18.mjeseca do 3.godine veže se uz razvijanje takozvanog leksičkog brzaca, naglog bogaćenja rječnika. Ukoliko Vaše dijete izostavlja prvu riječ s značenjem, ima oskudan rječnik te u globalu ne napreduje, vrijeme je za posjetiti logopeda.

Predškolska faza od 3. do 6.godine, fokus u ovoj fazi stavljamo na razumljivost govora, gramatiku i pravilnu artikulaciju (izgovor glasova). Crvene zastavice u ovoj fazi su izrazita nerazumljivost govora široj okolini, teškoće u razumijevanju naloga, netočan izgovor glasova, simptomi netečnosti.

I posljednja faza je pred polazak u školu oko 6. godine kada najviše teškoća imamo sa usvajanjem predvještina čitanja i pisanja.

Kome se i kada javiti ukoliko se primijete govorni ili drugi problemi kod djeteta?

Ukoliko roditelj primijeti bilo koje od navedenih odstupanja, ključno je reagirati odmah.

U logopediji vrijedi pravilo da nikad nije prerano, ali može biti prekasno za ranu intervenciju koja je ključ napredovanja svakog djeteta.

Samo je bitno da roditelj na vrijeme primijeti odstupanje kod svog djeteta, a da li će se prvo javiti pedijatru ili stručnom timu u vrtiću ili direkt logopedu to je manje bitno jer sigurna sam da će od svih dobiti kvalitetne upute što dalje.

Što su najčešći uzroci tih problema?

Uzroci jezično-govornih poremećaja vrlo su kompleksni i najčešće su rezultat međudjelovanja više različitih čimbenika. Često uzroke dijelimo u nekoliko ključnih skupina: biološki i neurološki uzroci, anatomske i strukturalne anomalije, senzorička oštećenja te čimbenike okoline odnosno suvremene uzroke poput ekranizma.

Postupak dijagnoze i liječenja?

U logopedskoj praksi, postupak od prve sumnje do rješenja problema provodi se kroz sustavan i strogo individualizirani protokol. Postupak logopedske dijagnostike ide po sljedećim koracima: uzimanje anamneze (razgovor s roditeljima), klinička opservacija i procjena oralne motorike, primjena standardiziranih testova, multidisciplinarni nalazi, logopedski nalaz i mišljenje.

Nakon postavljene dijagnize kreće rehabilitacijski proces koji se temelji na igri i ciljanim vježbama. Kreiranje individualnog plana, terapijske seanse, naglasak uvijek stavljam na edukaciju i rad kod kuće jer terapija je uspješna onoliko koliko se provodi kod kuće. Roditelji na kraju svake seanse dobivaju jasne upute i kratke vježbe („domaću zadaću“) koje svakodnevno provode s djetetom kroz svakodnevne situacije.

Što trebaju roditelji posebno znati kada se suočavaju s određenim poteškoćama kod djeteta?

Kada se roditelji suoče s dijagnozom ili sumnjom na razvojne poteškoće kod djeteta, u svom radu spajam znanje iz logopedije i psihologije kako bi im pomogla da lakše prebrode to izazovno razdoblje. Svaki roditelj koji se nađe u tom izazovom razdoblju treba znati da emocionalni vrtlog je normalan jer nije roditelj kriv za djetetove teškoće, a prihvaćanje trenutne situacije prvi je korak prema rješenju. Dijagnoza nije presuda, već putokaz, dijagnoza ne definira dijete nego samo služi kao alat koji nam govori odakle točno krenuti kako bi djetetu pomogli. Partnerski odnos između stručnjaka i roditelja, roditelj je ključni terapeut, djetetova baza i najvažniji model. Najveći napredak događa se u svakodnevnim situacijama kroz igru, zajednički ručak ili šetnju gdje roditelj primjenjuje one upute koje je dobio u kabinetu logopeda.

Koliko su roditelji i djeca otvoreni na suradnju i priznati sebi da dijete ima problem?

Priznati problem zahtjeva ogromnu hrabrost. Onog trenutka kada roditelj prebaci fokus sa straha i pitanja „Zašto se ovo događa meni?“ na djetetovu potrebu „Što mogu učiniti za svoje dijete?“ suradnja postaje stopostotna, a rezultati terapije brži.

Kako se i djeca i roditelji osjećaju kada dođu na razgovor, tijekom rada i na kraju kada osjete napredak?

Emocionalni krug u sve tri faze ide tako da je na početku prisutan strah, tjeskoba i nesigurnost, tijekom rada osjećaj olakšanja ali i ustrajnosti i na kraju osjećaj ponosa.

Kao logoped, ponavljam zlatni savjet struke da nikada ne čekate da dijete „samo progovori“ ili da „preraste“ problem.

Dragi roditelji, ne zaboravite da je komunikacija most koji vaše dijete povezuje sa svijetom, a vi ste njegovi prvi i najvažniji graditelji.