Rusija pokušava uspostaviti monopol nad ukrajinskim informativnim prostorom

Rusija pokušava uspostaviti monopol nad ukrajinskim informativnim prostorom

Yevheniia Drozdova je data novinarka portala texty.org.ua.

“Ovaj rat je već  smatran kao najdokumentiraniji konflikt našeg vremena” – kaže Drozdova u razgovoru za BUKA magazin.

Prema mišljenju Drozdove, slobodno kreirana virtualna i paralelna stvarnost sa hiljadama botova, lažnim vijestima i lažnim sadržajima često nije na strani javnosti.

“Javno mnijenje transformiše se prema opipljivom kontekstu: stavu prema ukrajinskim izbjeglicama, programima podrške ili naoružanju. Metafora ‘informacionog fronta’ čini se manje metaforička i više stvarna”, kaže Drozdova.

Kako biste opisali medijsku sliku ruske agresije na Ukrajinu u evropskim medijima­?

Izgleda da zapadni mediji i društva vrlo sporo prihvataju činjenicu da Rusija vodi srednjevjekovni, varvarski, imperijalistički rat u srcu Evrope. Nevoljkost da se prihvati ova činjenica značajno utiče na način prezentacije ovog rata u medijima. Prikladna demonstracija tog izvještavanja je skorašnja reakcija na eksplozicju Kakhovke. Uprkos činjenici da je brana pod ruskom kontrolom još od okupacije i da je Ukrajina upozoravala na miniranje brane još od jeseni prošle godine, zapadni mediji su izvijestili da nije poznato ko je srušio branu, a konstatovali su i da Rusija i Ukrajina okrivljuju jedna drugu, što je izvještavanje bez upoznatosti sa pozadinom. Štaviše, uprkos dnevnim raketnim udarima na Ukrajinske gradove i civilnu infrastrukturu, masovne grobnice i masovna ubistva, torturu, zlostavljanja, deportaciju djece, međunarodni mediji još uvijek tretiraju oficijelne izjave ruskih institutcija jednako kao ukrajinske, trudeći se da za obje strane u konfliktu obezbijede ravnopravnost izvora i jednakost u izvještavanju. To nema nikakve veze sa ravnopravnošću mišljenja i balansu u izvještavanju. U slučaju Rusije to ne funkcioniše, jer ruske institucije drsko i masovo plasiraju laži, između ostalog i šaljući bezbroj verzija jednog događaja u informativni prostor, razrjeđujući time istinu.

Da li su različita “objašnjenja” ovog rata dio medijskih agendi tretiranja aktuelnog genocida?

Posmatrano s tehničke strane, dešava se rat. Armije dvije zemlje bore se za ukrajinsku teritoriju, koristeći svo oružje koje imaju na raspolaganju. Razlika je u tome što je za Ukrajinu riječ o ratu za nezavisnost, za pravo na postojanje, i za mogućnost da prestane biti posmatrana kao sfera ruskog uticaja. Za Rusiju, ovo je imperijalistički rat čiji je cilj uništenje ukrajinske države i ukrajinskog naroda. Genocid je tradicionalni metod vođenja rata koji koristi Rusija, što je poznato i s obzirom na konstantno prenošenje i emitovanje informacija u realnom vremenu. Pokušavamo za ovaj “rat” dati objašnjenje da je riječ o oružanoj agresiji na Ukrajinu, ali činjenica da je cijeli slučaj proglašen ratom je, možemo reći, značajan napredak. Rusija je okupirala Krim i Dombas već 2014. godine, ali do 2022. godine pod uticajem zvaničnih saopštenja Kremlja ovaj rat je prezentovan kao “konflikt u Ukrajini” ili “situacija u Ukrajini”, pa i drugim bezvrijednim, mizernim eufemizmima.

Koji su osnovni i glavni izazovi zvještavanja o aktuelnoj agresiji na Ukrajinu?

Najveći izazov je ne napraviti štetu. Na društvenim mrežama je gomila foto i video materijala o ratu kao i mnoge lažne vijesti i manipulacije. Tema rata donosi preglede, lajkove, pa se medijske kuće utrkuju za ekskluzivnost, ponekad bez shvatanja posljedica.

Šta možete reći o uticaju društvenih mreža na ovaj rat?

Pejzaž informativnog prostora je – u čestim referencama na stvarnost – jedan novi front. Ruska strana je dugo bila aktivna na mrežama u opravdavanju zločina, jačanju režima, obezbjeđivanju podrške za svoje akcije u domaćoj i međunarodnoj javnosti, u čemu platforme društvenih mreža pomažu. “Telegram” je postao primarni izvor vijesti i informacija u Ukrajini. Facebook, s druge strane, modifikuje algoritme da bi uticao na doseg određenih medijskih kuća, držeći do pseudo-vijesti. TikTok, čak i 20 kilometara od ukrajinske granice, nudi video snimke rata. Ovaj rat je već – na takav način – smatran kao najdokumentovaniji konflikt našeg vremena. Informacije, fotografije, video snimci s prvih linija su često dostupni u realnom vremenu. Istovremeno, slobodno kreirana virtuelna i paralelna stvarnost sa hiljadama botova, lažnim vijestima i lažnim sadržajima nije često na strani javnosti. Javno mnijenje transformiše se prema opipljivom kontekstu: stavu prema ukrajinskim izbjeglicama, programima podrške ili naoružanju. Metafora “informacionog fronta” čini se manje metaforička i više stvarna.

Kako se razvija propaganda zvaničnih ruskih i proruskih vlasti na lokalnom nivou?

Od početka potpune invazije, Rusija pokušava uspostaviti monopol nad ukrajinskim informativnim prostorom. Na okupiranim teritorijama blokirala je pristup ukrajinskim izvorima informacija i internetu, a potom je zauzela TV tornjeve, redakcije i štamparije, kako bi širila vlastite informacije putem “etabliranih” kanala i elektronskih medija koje je uspostavila. Preduzela je značajne korake u svojevrsnoj regulaciji online sfere, počevši od marta 2022. godine kada je za svaki ukrajinski grad i gradsku zajednicu pripremila specijalne kanale na “Telegramu”. Ti kanali ne funkcionišu samo u domenu već okupiranih gradova, već i u onim gradovima koje je Rusija planirala da okupira, u trenutku kada je bilo potrebno legitimizirati okupaciju i dobiti podršku od lokalne populacije.

S obzirom na analize koje smo uradili, mogu reći da i bez podrške lokalnih kolaboracionista i uvezenih specijalista iz Rusije i sa Krima, većina kanala na Telegramu ima artificijelni izgled. Botovi su konstituisali glavne pretplatnike, dok je plasirani sadržaj uvezen s drugih kanala. U područjima u kojima je okupacija prolongirana, “kvalitet” kanala se poboljšao, primarno zbog monopolizacije pristupa lokalnim vijestima ili najavama od okupirajućih administracija. Čak i kanali koji su suspendovani u ljeto 2022. godine, poput kanala u sjevernim regijama Ukrajine koje je ukrajinska vojska oslobdila, broj pretplatnika se znatno povećao, a sam sadržaj kreiran je da bi se nastavili narativi poput ruskog održavanja Soledara, sa “ohrabrujućim” snimcima uspjeha ruske vojske na frontu.

Identifkovali ste ljude i organizacije koji podržavaju Rusku Federaciju u kolonizacijskim, imperijalističkim politikama u 19 zemalja Evrope. Možete li objasniti tu ekspanziju takozvanog ruskog svijeta u medijskim agendama?

Prema saznanjima iz otvorenih izvora, nove informacije i istrage – u odnosu na prošlogodišnju – pokazale su da postoji mnogo veća zainteresovanost korisnika u ostatku Evrope nego korisnika o Ukrajini o “agentima ruskog uticaja”. Nastojali smo da prikažemo ruske političke entitete u Evropi, i očekujemo da ćemo najesen imati film o tome. Partneri smo u projektu sa belgijskim novinarkama i novinarima koji planiraju da objelodane priču o širokom ruskom uticaju, uticaju poslovanja belgijskih poslovnih inicijativa s ruskom oligarhijom, kao i specijalnim tajnim službama. Uskoro ćemo objaviti listu poslovnih lobista, kompanija koje nastoje da infiltriraju interese ruskog poslovanja u Evropi.

Preporučuje se – u tom spektru – nekoliko područja u političkim klasama i civilnom društvu. Proruski, antizapadni narativ, ali i pojedine krajnje ljevičarske i krajnje desničarske organizacije pokazuju se jednako involvirane, kao i pojedini “molitelji” za obnovu Ruskog carstva ili Sovjetskog Saveza. Riječ je o homofobnim, tradicionalističkim, konzervativnim teoretičarima zavjere, u koje spadaju i neke nevladine organizacije i aktivisti. Ti ljudi i te organizacije bi mogle vrlo lako biti priključene kolaboraciji, finansijskoj i ideološkoj interakciji. Tom krugu pripadaju i organizacije koje posluju sa Rusijom zainteresovane za “slabije sankcije” i mogućnosti učešća na još uvijek velikom tržištu. Lokalne vlasti u područjima u kojima je Rusija uspostavila svoje poslovne interese nad zemljom, vodom, cestama, ljudskim resurisima pokazale su se kao angažovane u ovoj orbiti. No, pod tim se podrazumijevaju i kulturološke interakcije. Na primjer, Ruska kuća (Rossotrudnichestvo), organizacija koja okuplja rusku dijasporu, potpuno je pod uticajem aktuelnog režima pa čak i kao istureno kuturološko dejstvo obavještajne službe. Ta organizacija dijaspore može biti potencijalno opasna kada dođemo do stavova te grupe o obnovi ruskog carstva ili Sovjetskog Saveza. Tu ćemo ubrojati i ruske muzičke festival, ruske teatre i opere, pa i aktuelne ruske radio stanice i medije pod kontrolom režima. Ukrajina je naučila lekciju: poslije spomenika Puškinu i Dostojevskom u režiji Kremlja, dolaze i ruski tenkovi. Ipak, posebnu pažnju u kreiranju ovog svijeta daje Ruska pravoslavna crkva, odnosno njena administracija u Moskvi.

Kakvo je Vaše lično mišljenje o mogućnostima okončanje ove agresije i budućnosti?

Nezavisno od činjenice da ćemo definitivno pobijediti u ovom ratu, očekujemo da će mnogo posla biti urađeno u samim obnovama kuća, cesta, obnovi sigurnosnog sistema svijeta i budućem tretmanu akta agresije. U Ukrajini, novinari svoju misiju vide u prikupljanju što je moguće više dokaza o ruskim zločinima kako bi buduća moralna, ali i finasijska i kriminalna odgovornost bila neizbježna. Činovi izvještavanja iz Ukrajine i održavanja Ukrajine kao teme broj jedan svjetskih medija je, bez ikakve sumnje, način pribavljanja podrške Zapada i zapadnih partnera dovoljnim za pobjedu, a ne samo “nastavak borbe”. Onoliko daleko koliko sada možemo vidjeti, Ukrajina uspijeva da drži korak, a podrška ukrajinskoj armiji ne prestaje.

 

Podijelite svoje mišljenje sa nama i ostavite komentar