• Skriveno ali ne i zaboravljeno
  • Skriveno ali ne i zaboravljeno
  • Skriveno ali ne i zaboravljeno
  • Skriveno ali ne i zaboravljeno
  • Skriveno ali ne i zaboravljeno
  • Skriveno ali ne i zaboravljeno
  • Skriveno ali ne i zaboravljeno
  • Skriveno ali ne i zaboravljeno
  • Skriveno ali ne i zaboravljeno
  • Skriveno ali ne i zaboravljeno
  • Skriveno ali ne i zaboravljeno
  • Skriveno ali ne i zaboravljeno
  • Skriveno ali ne i zaboravljeno
  • Skriveno ali ne i zaboravljeno
  • Skriveno ali ne i zaboravljeno
  • Skriveno ali ne i zaboravljeno
  • Skriveno ali ne i zaboravljeno
  • Skriveno ali ne i zaboravljeno
  • Skriveno ali ne i zaboravljeno
  • Skriveno ali ne i zaboravljeno
  • Skriveno ali ne i zaboravljeno
  • Skriveno ali ne i zaboravljeno
  • Skriveno ali ne i zaboravljeno
  • Skriveno ali ne i zaboravljeno
  • Skriveno ali ne i zaboravljeno
  • Skriveno ali ne i zaboravljeno
  • Skriveno ali ne i zaboravljeno
  • Skriveno ali ne i zaboravljeno
  • Skriveno ali ne i zaboravljeno
  • Skriveno ali ne i zaboravljeno
  • Skriveno ali ne i zaboravljeno
  • Skriveno ali ne i zaboravljeno
  • Skriveno ali ne i zaboravljeno
  • Skriveno ali ne i zaboravljeno
  • Skriveno ali ne i zaboravljeno
  • Skriveno ali ne i zaboravljeno
  • Skriveno ali ne i zaboravljeno
  • Skriveno ali ne i zaboravljeno

Skriveno ali ne i zaboravljeno

Vozeći se prašnjavom makadamskom cestom uz tok planinske rječice pomislili biste kako ta cesta ne vodi nigdje.  Bistrina rječice i njezin žubor svakog putnika namjernika izazvat će da okusi njezinu hladnu slast. Ta rječica je jedan od izvora rijeke Vrbas koja se rađa pod obroncima Zec planine.

8 37

Zaista, samo putnik namjernik zna gdje ide. Uska cesta koja je oštećena postavljanjem cijevi za mini hidro-elektranu, zbijena je u uski kanjon gdje su sigurno nekada vladali samo hajduci i vuci. I kada bi putnik pomislio da neće stići nikamo odjednom se ukažu vrhovi Zec planine, pojave se strme livade omeđene visokom šumom. Penjući se vijugavom cestom uz strminu ugledaše se ostaci kuća. Da niste u Bosni pomislili biste da ste negdje u Alpama. Ukazaše se ostaci onih tipično bosanskih kuća, građenih da zaštite od zimske surovosti; vjetra, kiše, snijega i leda.

9 7

Tišina, tišina i opet tišina. Samo ponekad se začuje kakva ptica u svom preletu dok promatra neočekivane posjetitelje na ovom mjestu koje ima vrlo zanimljivo ime: Smrčevice. Po čemu ova uzdolina nosi ime? Vjerojatno po prirodnom okruženje, po drvetu smrči. U bukovom hladu uz šumsku cestu započeli su se okupljati ljudi koji su vezani za Smrčevice.

Već dulji niz godina  na groblju u Smrčevicama nekadašnji stanovnici i njihovi potomci okupljaju se ovdje na misnoj molitivi kako bi molili za svoje pokojne i još jednom osjetili duh ove ljepote. Smrčevice su mjesto koje pripada župi Uzdol, a prema državnim granicama pripada općini Gornji Vakuf – Uskoplje. Mjesto je davno raseljeno zbog surovosti života i neobične državne politike bivše države. Poslije rata na inicijativu uzdolskog župnika don Miljenka Džalto započela su okupljanja no ovom groblju.

I ove godine, okupljanje se dogodilo prve nedjelje iza Velike Gospe, 21.08.2016.

Prije Sv Mise  vodili su se razgovori o nekadašnjim vremenima, dobrim i teškim životima gorštaka koji su svoj život gradili na visini višoj od 1300 metara, u podnožju Zec planine.  Brančilo s radošću pripovijeda svoje radne obveze na ovom području kao šumarski djelatnik. U njegovim riječima se osjeća strast s kojom je radio taj posao, ljubav prema ovom kraju i upornost da se ovo mjesto nikada ne zaboravi.

10 1

Ove prve nedjelje nakon Velike Gospe, nekadašnji stanovnici i njihovi potomci okupili su se kako bi zajedno sa novim uzdolskim župnikom don Ivom Tomićem molili za svoje pretke.

Prigodnim riječima u propovijedi don Ivo Tomić je istaknuo kako trebamo biti  ponosni na ovakve krajeve koje imamo. „Ova zemlja je sveta jer gdje god na ovoj zemlji zakopamo naći ćemo kosti naših predaka. Naša povijest  je teška, ali smo preživjeli i najgora vremena. Dobro je da se ovako okupljamo i da ne zaboravljamo svoju zemlju, svoje ljude i svoju povijest. Krist nas je vodio i vodit će u najtežim životnim iskušenjima.“

2128

Ante Blažević koji je rođen u Smrčevicama 1958. godine o mjestu i životu u njemu je kazao: „Ovdje su nekada živjele obitelji s prezimenima Vladić, Rajič, Blažević, Šelo, Škarica, Topić… Ovdje ljudi ne žive već odavno i uglavnom se selilo prema Slavoniji. Razlog raseljavanja je zbog teškog života, a i ona država je ljudima ovdje uzimala zemlju za zadrugu pa su pravili neku farmu ovaca ovdje. Moji su ostali u Dobrošinu zato što je moja mama rođena u Dobrošinu. Uglavnom se selilo krajem podesetih i početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća. Na Misu dolazimo ovdje redovno, ali u drugo vrijeme vrlo rijetko. Ovdje se živjelo uglavnom od stočarstva. Nadam se da će nas iduće godine biti ovdje još više. Drago mi je da dolaze ovdje i stariji i djeca.“

27 26

Nakon misnog slavlja uslijedilo je druženje. Naravno, započelo je sa zdravicama rakije i natjecanjima čija je rakija bolja, Uskopaljska ili Uzdolska. Blagovanje za zajedničkim stolom od proizvoda što je tko ponio začinjeno je neizostavnim muškim i ženski bećarcem.

31 30

Župnik don Ivo Tomić je okupljenima predložio da se par osoba zauzme kako bi za iduću godinu uz potporu njega osobno bio pripreljen poseban program okupljanja u Smrčevicama.  Ovaj njegov prijedlog je prihvaćen  s velikim oduševljenjem te će se raditi na okupljanju raseljenih od Uskopaljske doline, pa sve preko Slavonije do Austrije i Njemačke.

35 34 33 32

Slijedeće okupljanje u Smrčevicama zakazano je za prvu nedjelju iza Velike Gospe 2017. godine.

Podijelite svoje mišljenje sa nama i ostavite komentar