Službeno: Duvnjak MVP Eura, Karačić najbolji srednji vanjski!
Pet je hrvatskih rukometaša konkuriralo za člana najbolje momčadi. Uz Duvnjaka i Karačića, bili su to Šego, Mandić i Stepančić. A Dule na ovom Euru briljira! Zabio je 31 gol uz 69 posto šuta i briljantnu igru u obrani.
Domagoj Duvnjak najbolji je rukometaš Europskog prvenstva 2020. godine! Službeno ga je proglasio EHF, koji svaki put, ma koliko to nelogično bilo, nagrade dijeli prije finalne utakmice.
Ovo je njegov turnir. Vidjelo se to od prve utakmice, od prvog treninga. Način na koji vodi momčad je impresivan. Baš kao Luka Modrić u Rusiji.
Kapetan koji će se prije svih baciti za loptom, koji će pasti s nogu da bi je ukrao, kapetan koji će motivacijskim krešendom napaliti suigrače, okupiti ih na terenu i koji će od navijača tražiti još i još. I sugerirati izborniku što odigrati u zadnjem napadu.
Uoči produžetaka u polufinalu molio se, otkrio je Lino Červar. I vukao nas i u toj utakmici do trijumfa. Marino Marić poljubio ga je pred kamerama. Da, takav je kapetan da je zaslužio i poljupce suigrača…
– Neću reći da je zreliji, on je bio zreo i na svom prvom velikom natjecanju, ali igra racionalnije. Ne forsira šuteve, igra momčadski, a u obrani je sjajan – govorio je Petar Metličić.
Na Euru Dule je u osam utakmica zabio 31 gol uz sjajan postotak šuta od 69 posto!
Zabio je svih šest sedmeraca, ima 11 asistencija, dva blokirana udarca i sedam ukradenih lopti…
Osvojio je sedam velikih medalja s Hrvatskom i danas, s 31 godinom i 19 natjecanja iza sebe u svim uzrastima u nizu (!), pustit će suze radosnice.
Njegova je priča krenula u Đakovu. Otac Ivan bio je rukometni trener, majka Ivanka rukometašica, sestra također, pa je rukomet bio prirodan izbor iako ne nametnuti. S 15 je godina već igrao u prvoj ligi, godinu kasnije bio najbolji strijelac iste, što mogu samo odabrani. Ove krađe lopti koje danas gledamo i jesmo godinama prije, tada je radio još i više, pa je djed možda i požalio što je za svaku ukradenu loptu unuku obećao 50 kuna. Jedna anegdota kaže da je u međuškolskoj utakmici zabio baš sve golove za svoju momčad, njih 15-ak, međutim, njegovim gimnazijalcima nije pomoglo.
– Domagoj je kao mali dolazio na moje treninge sjedio i gledao, ali nikad ga nisam trenirao kroz momčad, tek individualno. Bio je svestran u sportovima, odličan i u nogometu, jednostavno se vidjelo da će, zahvaljujući fizičkim predispozicijama, dugačkim ekstremitetima i usklađenosti, biti uspješan. Sve ostalo je stvar mukotrpnog rada i treninga – rekao je otac, inače i profesor tjelesnog odgoja u osnovnoj školi, privremeno i hrvatski izbornik.
S 18 ga je, prije nego je trebao postati maturant, uzeo Zagreb. Probao je s kineziologijom, ali nije išlo u tom tempu. Tog je ljeta s kadetima uz Štrleka i Karačića u Estoniji osvojio europsko zlato. Cijeli je turnir, zbog praznovjernosti, igrao u istim čarapama. Koliko je bio dobar, za juniore nije stigao ni igrati jer ga je Lino Červar prepoznao kao 18-godišnjaka i uveo u reprezentaciju uoči Eura u Švicarskoj koju na kraju nije vidio.
Tri godine kasnije HSV je probio rukometne barijere i platio Zagrebu milijun eura za njega. Bilo je to ulaganje koje je od kluba s njemačkog sjevera ubrzo prvi i jedini put učinilo europskog i njemačkog prvaka. Isplatilo se višestruko.
Kiel, institucija njemačkog i svjetskog rukometa, morao je imati takvog igrača i doveo ga je 2014. kao aktualnog najboljeg rukometaša svijeta u izboru IHF-a za godinu ranije. Nagradu je dobio 20-ak minuta nakon poraza od Španjolske za europsku broncu u Danskoj, pa je trebalo proći vremena da shvati što ona znači.
Sada, nakon 11 godina drila Bundeslige u kojoj na toj razini opstaju samo najbolji i najčvršći, kao oženjen čovjek za srednjoškolsku ljubav Luciju više ne ide glavom kroz zid. Ne može ono što je mogao s 25, ali sve nadoknađuje nekim drugim stvarima. Racionalnošću, na primjer. Balić je možda dodavao oku ugodnije, ali Duvnjak to radi na svoj način.
– Ne paše mi baš čuti tu hipotezu kako je moj sin Balićev nasljednik. Njih dvojica uopće se ne mogu usporediti. Ivano je jedno, Domagoj sasvim nešto drugo… Teško je roditi se kao Ivano, teško ga je prekopirati – dodao je otac.
Baš nikada s Duvnjakom u reprezentaciji, Hrvatska nije bila slabija od šestog mjesta. Treba li što dodati? Ne, osim da ga moramo čuvati dok ga još imamo. A on je takva veličina da to zlato, ako pravda postoji, mora imati. Zvijezde će se valjda poklopiti u Stockholmu… Baš kao 2006. godine, kada je u Estoniji bio izabran za MVP-ja kadetskog Svjetskog prvenstva. Tada je Hrvatsku odveo do zlata…
U najbolju momčad Eura, kao srednji vanjski, ušao je Igor Karačić.
