Srce uvijek vuče rodnom kraju
Da srce uvijek vuče rodnom kraju iz godine u godinu pokazuju to brojni ljetni susreti raseljenih i protjeranih. Jedan od takvih susreta događa se već godinama prve subote u mjesecu kolovozu na Pajića (Velića) brdu.
Raseljeni i protjerani stanovnici naselja od Komina pa sve do Neretvice; Škarice, Šćipe, Liska, Banja lučica, Gornja i Donja Vratna gora, Pajići, Ivanci…, okupili su se i ove godine na Pajića brdu u subotu 7. kolovoza 2021. Veći dio ovih naselja pripada općini Prozor-Rama, a drugi Konjicu. U crkvenom ustroju naselja su podijeljena na župu Uzdol i Solakova kula.
Okupljanje je započelo molitvom na lokalnim grobljima za svoje pokojne. Zajedničko misno slavlje bilo je kod kapelice Svetog Nikole Tavelića na Pajića brdu koje je predvodio domaći svećenik don Slavko Raič.
Tijekom propovijedi don Slavko je naglasio važnost obitelji i vjere. U svom propovjedničkom govoru podvukao je Isusove riječi kada bismo imali vjere koliko je gorušičino zrno brda bismo premještali.
Prije misnog blagoslova don Slavko je pročitao poginule u Drugom svjetskom i Domovinskom ratu iz Pajića.
Poginuli i nestali u Drugom svjetskom ratu iz Pajića koji su tada imali 17 kućnih brojeva su:
Franjo Barunčić, 1943. u Krušćici, ukopan u Ostrošcu, Ivo Drljo, nestao 1945., Jakov Drljo, zvani Urto, ubijen u zatvoru u Mostaru 1947., Marko Drljo, zarobljen i ubijen na rijeci Drini 1942., Niko Drljo, nestao 1945., Šimo Drljo, nestao 1945., Ante Grbavac, nestao 1943., Grgo Pavlović, Tajin, nestao 1945., Jakov Pavlović, Tajin, nestao 1945., Josip Pavlović, Tajin, nestao 1945., Pero Pavlović, Tajin, nestao 1945., Ivo Rajić, nestao 1945., Josip Stipić, nestao 1942., Ilija Stipić, Šošin, nestao 1945., Mato Stipić, Šošin, nestao 1945., Slavko Stipić, Šošin, uvijen na planini Pidriš 1947., Marko Barunčić, umro 1952. od posljedica ranjavanja, Mato Topić, umro 1947. od posljedica ranjavanja, Andrija Matić, umro 1949. od posljedica ranjavanja.
U Domovinskom ratu su poginuli: Ivan Stipić i Branko Pajić.
Predsjednik udruge “Pajića Studenac” Mirko Pajić je kazao: “Iako je naše selo potpuno srušeno, godinama smo dolazili barem dva puta godišnje, za Svi svete i ovdje na Pajića brdo. Posebno mi je drago da je Ćeko izgradio kuću. Evo i ja planiram gradnju objekta, a vjerujem da će i mnogi drugi. Nažalost suočavamo se problemom priključka električne energije. Međutim, nadamo se da će i to biti riješeno. Zahvaljujem općini Prozor-Rama koja nas pomaže u našim okupljanjima i nastojanjima da oživimo svoje mjesto.”
Zajedništvo se osjetilo kroz molitvu te blagovanje i pjesmu nakon mise.
Posebnost ovogodišnjeg susreta je što se konačno ugledao krov jedne novoizgrađene kuće u Pajićima nakon rata. Naime, Ivan Pajić Ćeko je izgradio kuću kako bi mogao boraviti ovdje te brinuti o farmi angus goveda koju su osnovali on i njegov rođak Rade Vidović.
Vjerujemo da će to biti poticaj i drugima da se odvaže te nanovo izgrade neki stambeni objekt u Pajićima ili u okolnim naseljima.
