Stalni spomen na Jakića cure

Na Osoju iznad Guljevih kuća, gdje je pašnjak Trišćana, nalazi se ograđeni  grob Jakića cura. To mjesto je već odavno poznato kao mjesto hodočašća i molitve. Vjernici iz župe Gračac hodočaste na ovo mjesto zadnje nedjelje u srpnju iza Ilindana kao spomen  na Jakića cure.

Već više od trideset godina vjernici hodočaste na ovo mjesto kako bi sačuvali spomen na tri djevojke koje su stradale u nekim neobičnim i još nepoznatim okolnostima.  Tako je bilo i ove zadnje nedjelje u srpnju iza Ilindana. Vjernici iz župe Svetoga Ante okupili su se kod groba Jakića cura.

Nakon mise i molitve nastavljeno je druženja i zabavne igre koje su često igrali upravo pastiri kako bi se sačuvala uspomena na Jakića cure koje su čuvale svoje stado na ovim prostorima.

Druženje i zajedništvo upravo je ono što su bile Jakića cure u životu i što je ušlo u legendu.  Molitva, borba u životu i veseo duh je taj koji njih drži u uspomeni kod naroda.

Grob Jakića cura

U vrijeme župnikovanja fra Pave Kudića (1979. – 1988.) pristupilo se otkopavanju groba Jakića cura. Pronađene su tri lubanje i dio narodne nošnje, dijelovi ženske kape. 

O nastanku ovoga groba u narodu je i danas živa predaja. Jedna kazuje da su bile tri Jakića cure, čija imena nisu zapamćena ni u tradiciji, koje su čuvale ovce na pašnjaku  Osoje. Kad su naišli Turci i zatekli ih same kod ovaca, htjeli su ih odvesti i obeščastiti njihovo djevojaštvo. Njihovo odupiranje i otimanje izazvalo je turske nasilnike te su ih poubijali. 

Druga legenda kaže da su Jakića cure bile čobanice i da su na Osojima bile staje njihova stada. Svi su ih poznavali kao pobožne i bogobojazne djevojke. Umrle su od kuge koja je harala Bosnom i Hercegovinom. Nemamo povijesnih dokaza kako su umrle ove djevojke. Ali bez obzira  na to, mnogi, posebice djevojke i žene i danas osjećaj potrebu hodočastiti na ovaj grob, moliti se i na koljenima obilaziti oko groba u svojim najrazličitijim nevoljama. – preuzeto iz fra Mato Topić, “Župa Gračac u Donjoj Rami”