• Stazom Gospi Sinjskoj: Od Rame do Solina hodočastili 160 kilometara
  • Stazom Gospi Sinjskoj: Od Rame do Solina hodočastili 160 kilometara
  • Stazom Gospi Sinjskoj: Od Rame do Solina hodočastili 160 kilometara
  • Stazom Gospi Sinjskoj: Od Rame do Solina hodočastili 160 kilometara

Stazom Gospi Sinjskoj: Od Rame do Solina hodočastili 160 kilometara

Planinarsko društvo Sveti Jure Solin organiziralo je povodom Dana grada Solina i blagdana Male Gospe hodočašće od samostana Šćit u Rami (BiH) do crkve Gospe od Otoka u Solinu. Hodočasnički put dugačak nešto manje od 160 kilometara hodočasnici – planinari savladali su u četiri dana, a kretalo se trasom ove godine završene Staze Gospi Sinjskoj u čijem su označavanju solinski planinari i sami sudjelovali.

Solinski planinari ovim su hodočašćem htjeli promovirati Stazu Gospi Sinjskoj jer im je želja da Staza zaživi i postane Staza kojim će se hodočastiti često i na koju će dolaziti hodočasnici iz cijelog svijeta. Tu namjeru prepoznali su i uvelike podržali i u gradu Solinu na čelu s gradonačelnikom Blaženkom Bobanom koji je ovaj hodočasnički pohod znatno financijski potpomogao, a uz Solin pohod su podržali još i Općina Prozor – Rama, Općina Tomislavgrad, Turistička zajednica grada Solina, prijatelji iz Planinarskih društava koji djeluju na trasi Staze kao i pojedini članovi samog PD-a Sv. Jure.

Nakon molitve i blagoslova u crkvi Gospe od Otoka hodočasnici su se u četvrtak, 3. rujna automobilima prebacili na polaznu točku, u Ramu, gdje su se nakon sudjelovanja na svetoj misi družili s domaćinima na večeri, a u ime općine Prozor – Rama dočekao ih je Ante Tomić koji im je poželio sretan put. Nakon noći provedene u kući Željka Grbeša, brata jedne članice Društva na prvu dionicu puta krenulo se u petak, 4. rujna ranom zorom jer tog je prvog dana trebalo savladati 44 kilometra, udaljenost između Rame i Tomislavgrada.

Na put je krenulo 9 hodočasnika (članova PD-a sv. Jure i prijatelja iz Malačke, Splita i Mosora – sedam muškaraca i dvije žene), a logistički tim su činila tri člana Društva. Prva dionica je konfiguracijom terena bila možda i najzahtjevnija jer trebalo je savladati visinsku razliku i većina puta vodi asfaltiranom cestom što je za noge hodača najgora opcija. Uz ovu dionicu puta veže se jedan zanimljiv događaj koji je postao zvijezda vodilja hodočasnicima, naime, odmah u startu jedan hodočasnik razmišljao je kako mu je teško i kako neće uspjeti završiti ni prvu dionicu puta, ali upravo u trenutku dok je o tome razmišljao, Gospa je učinila malo čudo, na put im je dovela radnike (putara) od kojih je jedan prstom pokazao upravo na spomenutog hodočasnika s riječima: „Ovaj vam neće završiti hodočašće“. U tom trenutku nešto se u njemu prelomilo i krenuo je dalje, nije odustao, hrabro je nastavio i sretno je nakon četiri dana stigao u Solin.

Još pod dojmom nepoticajne rečenice koja je probudila inat u svim hodočasnicima, a nakon cjelodnevnog hodanja, njih 9 stiglo je Tomislavgrad gdje ih je u ime Općine Tomislavgrad dočekao Božo Kovačević kao i članovi prijateljskog PD-a Orlova Stina – Tomislavgrad na čelu s Marijanom Đikićem, uslijedila je večera, kratko druženje s domaćinima u planinarskoj kućici koja se nalazi na samoj trasi Staze i odlazak na počinak.

Drugi dan pohoda obilježila je kiša koja je hodočasnike pratila tijekom svih 38 kilometara puta. Dolazak na Kamensko, u kuću koju su obitelj Tabak, tetak i teta jedne članice Društva velikodušno ponudili za prenoćište umornim je hodočasnicima bio veliko olakšanje jer mogli su napokon skinuti kišom natopljene cipele i odmoriti vlagom i žuljevima optočene noge. Hodočasnicima su se na Kamenskom pridružile još četiri članice Društva koje zbog obveza nisu mogle sudjelovati na čitavom pohodu, ali i jedna dionica puta je dovoljna kako bi se osjetile dio ovog hrabrog pohoda.

Na put iz Kamenskog do Sinja krenulo se u zoru 6. rujna, sunce je rastjeralo kišne oblake i uz ugodnu temperaturu osnaženi novim, odmornim snagama, krenulo se na dionicu dugačku 38 kilometara. Nekoliko kilometara od polazne točke pohodu se priključilo još troje hodača, članova Dinarida, te je u pratnji tog dana bio i HGSS koji je, inače, tijekom čitavog pohoda bio u pripravnosti u slučaju potrebe. U Sinju se narasla hodočasnička kolona smjestila u kuću obitelji Zvonimira Hrgovića, i člana solinskog Društva i hodočasnika, a nakon večere grupa hodočasnika je spala na osam hodača i tri logističara jer obveze ponedjeljka su zvale novopridošle hodočasnike i jednu učesnicu pohoda koja je na put krenula još u Rami.

Zadnja dionica puta od Sinja do Solina, dugačka „samo“ 29 kilometara savladana je u ponedjeljak, 7. rujna.  Hodočasnici su se prema Solinu zaputili nakon svete mise u Crkvi Gospe Sinjske, a na Gospin otok stigli su u popodnevnim satima. Sudjelovali su na svetoj misi te zajedno s gradskim čelnicima i predstavnicima braniteljskih udruga položili vijence i zapalili svijeće pred spomenikom poginulim braniteljima. Pred spomenikom su zapalili i zavjetnu svijeću koja ih je u njihovim ruksacima pratila od Rame do Solina.
dalmacijanews

Podijelite svoje mišljenje sa nama i ostavite komentar