Štićenici i djelatnici Majčina sela iz Međugorja posjetili Ramu

Štićenici i djelatnici Majčina sela u Međugorju danas su na jednodnevnom godišnjem izletu u Rami, a odmor su pronašli u oazi mira koju je u Ljubuncima izgradila obitelj Jurić. Više od 50 gostiju, štićenika, djelatnika, stručne službe, teta iz vrtića i drugih suradnika, danas kroz izlet radi na izgradnji zajedništva. 

Majčino selo postoji već dugih 30 godina, a prije svega okuplja djecu i mlade bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Mladi bi u selu obično završili uslijed teških životnih okolnosti koje bi ih omele u njihovom normalnom životnom putu i razvoju. Selo mladima pruža osjećaj sigurnosti i emocionalni razvoj.

Majčino selo je plod događanja u Međugorju, a prvi apostolski vizitator u Međugorju mons. Hoser je istaknuo kako bi svi hodočasnici osim posjeta brdu ukazanja ili pak Križevcu, trebali posjetiti Majčino selo, koje je prema njegovim riječima druga strana medalje. Plod poruka iz Međugorja bio je poticaj fra Slavku Barbariću da osnuje jednu ovakvu ustanovu, a koja bi skrbila o najslabijima, koji su gurnuti na rub.

Dolazak autobusa u Juriće i djecu koja s osmjesima koja su roku od samo nekoliko minuta već bila po cijelom imanju, od hlada vrbe kraj starog mlina, na trampolinu, na igralištu “na male golove”, pa sve do ljuljački, jednostavno treba doživjeti.

Tražimo vođu puta, a u istoj osobi pronalazimo i našeg današnjeg sugovornika, fra Dragana Ružića, franjevca na službi u Međugorju, ravnatelj Majčina sela od 2013. godine.

Ovaj franjevac je na zanimljiv način vezan za Majčino selo, a gostima voli u šali reći kako je najstarije siroče Majčina selu. Naime, ovaj rođeni Konjičanin uslijed ratnih događanja i obiteljske tragedije s majkom odlazi u Međugorje. Njegova majka od tada, pa do svoje smrti, je živjela u Majčinom selu.

Projekt za očuvanje života

Selo djeluje od davne 1993. godine, a osnovao ga je pokojni fra Slavko Barbarić, koji se tada okupljao djecu izbjeglice, obitelji pogođene ratom ili siromaštvom.

Danas ova ustanova nudi predškolski odgoj i socijalnu skrb, a selo je postalo pravo malo naselje s brojnim sadržajem. Selo čine vrtić sa sedam kuća, a tu je i “sigurna kuća” za djevojke i žene majke koje su doživjele nasilje u svojim obiteljima. Ako su bile silovane u ratu, tu su mogle doći i roditi. Ostaviti dijete ako ga ne žele ili ga uzeti sa sobom kada napuste “sigurnu kuću”.

Tu je i Galerija gdje djeca imaju okupacijsku terapiju. Likovne radionice u Galeriji vode akademski obrazovani umjetnici, a radi se na crtanju, u glini i plastelinu. Također, djeca izrađuju suvenire koje izlažu hodočasnicima koji za njih mogu Majčinu selu ostaviti donaciju.

Zatim je tu Humanitarna udruga “Međugorje mir”, kao i zajednica “Milosrdni otac” koja brine o štićenicima koji se odvikavaju od bilo kakve ovisnosti, bilo da je riječ o drogi, kockanju, alkoholu, igricama ili pornografiji. Zajednica je osnovana 1999. godine.

“Majčino selo je ustanova koja ima dvije aktivnosti, jedna je odgoj predškolske djece, vrtić i jaslice, a druga aktivnost je skrb za djecu bez roditeljske skrbi. Tu su djeca koja iz bilo kojih razloga nisu u mogućnosti biti u biološkoj obitelji i onda ih obično Centar za socijalni rad povjerava nama na skrb, čuvanje i odgoj. Naša je uloga da tu djecu odgajamo i pratimo, skrbimo za njihovo školovanje. Sve ono što je potrebno za rast i razvoj”, govori nam fra Dragan.

Selo u pravilu brine o djeci do kraja njihovog srednjoškolskog obrazovanja, ali kako se u njihovim životima ne promijeni mnogo, iz sela ulažu napore da mladima pomognu i u akademskom obrazovanju. Ova ustanova za štićenike organizira duhovne obnove, razne radionice, predavanja, izlete, ali nastoji ih pratiti i nerijetko pomagati i nakon što napuste Selo.

“Danas je Majčino selo jedan projekt za očuvanje života, jedno mjesto gdje se uči kako poštivati ljudski život. Danas, u ratnim vremenima, vidimo kako je život pao na niske grane, u bescjenje. Ubijaju ljude, pa čak i djecu”, govori nam fra Dragan.

Želja da selo bude dom za sve, od začeća do prirodne smrti

Fra Slavko je na mjestu Majčina sela želio napraviti i dom za djecu s poteškoćama u razvoju, ali i starački dom. Na taj bi način Majčino selo zaokružilo cijeli životni ciklus, od začeća, pa do prirodne smrti. Jedno mjesto gdje se uči kako se poštuje život, kako se štiti i čuva život.

“Štićenici žive kao i sva ostala djeca, njihovi vršnjaci. Genijalna fra Slavkova ideja bila je da napravi male obiteljske kuće gdje žive dvije tete odgojiteljice s petero djece, tako da djeca imaju osjećaj pripadnosti jednoj određenoj teti ili određenoj kući, a opet žive u tom selu gdje se mogu socijalizirati s drugom djecom, igrati se i družiti se. Na taj način ne gube onu svoju osobnost ili identitet kao što bi mogli izgubiti u velikom domu za djecu”, pojašnjava nam fra Dragan.

Vesela ekipa mališana štićenika, ali i onih nešto starijih najprije su posjetili Gračac gdje ih je ugostio fra Marko Bandalo. Nakon svete mise, fra Marko je goste upoznao s poviješću župe i crkve.

“Došli smo opustiti se u prirodi i zaboraviti one svakodnevne obveze. Neki dan sam obilazio gore od Sarajeva, pa sve do tu. Prijatelj i ja smo obišli šest mjesta dok nismo naišli na ovo koje nam se svidjelo”, kaže fra Dragan.

“Hvala Bogu što postoji Majčino selo”

Selo danas proizvodi i svoju hranu. Imaju pčele, masline, svinje, proizvode aroniju, marmelade, sok i čaj od aronije, med i propolis, ajvar, pekmez od šljiva i šipka, sok od šipka i što sve ne. Prošle godine Majčino selo je proizvelo 1200 litara soka od šipka. Fra Dragan je Juriće upoznao na sajmu u Stocu, gdje su izlagali veliki broj domaćih proizvoda koje imaju u ponudi.

Fra Dragan razgovor završava s onim što mu je najljepše u cijeloj priči o Majčinom selu. Istaknuo je jednu rečenicu nekadašnjeg štićenika koji je rekao: “Hvala Bogu što postoji Majčino selo.”

“Danas štićenici to ne vide u toj dobi. Ali, mi to vidimo po štićenicima koji završe program u Majčinom selu i napuste ga nakon 18 godina. Mogu ići na studij koji mi financiramo, iako nismo dužni. Ali, to su naša djeca i mi smo odlučili školovati ih ako žele i imaju talenta za školu. Mogu se akademski obrazovati ili ići raditi. Kada odu vidimo kako se rado vraćaju i rado se sjećaju. Vide vrijednost i mogućnosti koje su imali. Naravno, mi nikada ne možemo njima vratiti tu roditeljsku ljubav, ali imaju sve drugo. Da uspiju, da rastu, da se razvijaju koliko god mogu. Trudimo se da im svijet učinimo podnošljivim, da im osiguramo ambijent za kršćanski rast i duhovnost. Da rastu s ljudskim krepostima i odrastu u osobe sposobne za život”, priča nam fra Dragan.

Goste su kao i uvijek na imanju Vodenica Jurić dočekali Ane i Slavko, koji su gostima uputili par prigodnih riječi dobrodošlice. Ane za Ramski Vjesnik kaže: “Potrudili smo se pripremiti im sve, kako smo najbolje znali. Malo smo zabrinuti za kišu, ali na to ne možemo utjecati. Nadam se da ih neće omesti u njihovom odmoru ako je bude. Danas želimo samo to da im bude lijepo.”

Ane nam na odlasku kaže da joj je čast ugostiti Majčino selo, posebno mališane. Kao osoba bliska Crkvi i majka nekoliko svećenika, kaže nam kako je imala puno prilika ugostiti i pripremati doček uvaženim, “velikim”, članovima crkvene i društvene zajednice, ali da joj je neizmjerno drago da na sasvim jednak način, bez razlike, želi i može ugostiti i počastiti one malene “obične” ljude.