Što slavimo na blagdan Svih svetih, a što na Dušni dan?
Prvoga dana mjeseca studenoga slavimo blagdan Svih svetih. Tog dana slavimo one svetce i svetice koje je Crkva proglasila svetima, kao i one koji nisu proglašeni svetima, ali su svojim životom ostvarili ideal kršćanskog života, te su njihove duše ušle u Kraljevstvo Božje jer su nakon smrti njihove krsne haljine ubijeljene u Krvi Jaganjčevoj.
Budući da ne znamo poimence sve one koji su umrli na glasu svetosti, Crkva je odredila da se ovaj dan zajednički moli za sve svete i blažene, poznate i nepoznate. Riječ je o onom beskrajnom mnoštvu običnih ljudi, mnoštvu koje nam svjedoči da svetost ne znači nenormalnost, besprijekornost, nego puninu ljudskosti. Stoga su na svetost pozvani svi kršćani, svih razdoblja i svih životnih okolnosti.
Kao što je lijepo rekao papa Benedikt XVI.: “Da bismo mogli biti sveti, nije potrebno činiti izvanredne pothvate i djela, niti posjedovati posebne karizme, već jednostavno služiti Kristu, slušati ga i slijediti bez obeshrabrenja u teškim trenutcima. Samo s Njegovom pomoći možemo postati svetima.”
Dušni dan slavimo svake godine 2. studenoga, kada se sjećamo svih svojih dragih pokojnika
Pohodi grobovima i grobljima u tom pogledu redoviti su znak pažnje i vjere. Tog dana vjernici mole za duše svojih dragih pokojnika, za njih pale svijeće na grobovima, prisustvuju svetoj Misi, povezujući se tako svojim molitvama s njima i moleći Božje milosrđe da ih što prije očisti od svih slabosti te da ih uvede tamo gdje s oka svaka suza nestaje. Tako je Dušni dan ili Dan svih vjernih mrtvih izraz kršćanske nade i vjere u zagrobni život.
Datumska povezanost blagdana Svih svetih i Dušnog dana dobra je prilika za razmišljanje o vječnosti
U vezi s tim, kao što je jednom prigodom istaknuo papa Benedikt XVI., treba se upitati: ‘Očekuje li uopće suvremeni čovjek vječni život ili pak vjeruje da to pripada već preživjeloj mitologiji?’ U ovom našem vremenu, više nego u prošlosti, čovjek je toliko zauzet zemaljskim stvarima, tako mu često biva teško misliti na Boga kao protagonista povijesti i samoga našeg života. Blagdan Svih svetih i Dušni dan mogu biti vrlo poticajni za razmišljanje o tome.
Zašto palimo svijeće
Općenito, običaj paljenja svijeća vezan uz Katoličku vjeru datira još iz dana prvih kršćana kada su se morali skrivati u katakombama ili u pećinama od neprijatelja. Svjetlost svijeće bi obasjala tamu, ali i srca vjernika. Kasnije, prihvaćanjem kršćanske vjere od vladara i izlaskom na ‘svjetlost’, taj običaj se zadržao na paljenje svijeća pri molitvi, bilo to za iskazivanje zahvalnosti, traženje pomoći ili u samu slavu Krista.
Kao dio tradicije, to se proširilo i na paljenje pogrebnih svijeća te crkvene svetkovine, kao što je i sâm dan Svih Svetih. Također, plamen svijeće se znao asocirati s toplinom Boga, ljubavi prema njemu i svim svecima te općenito kao simbol vjere.
