Stručnjak za energetiku upozorava: “Redukcije struje u BiH postat će neizbježne”

Ekstremne vrućine, dugotrajne suše i sve niži vodostaji europskih rijeka više nisu samo ekološki problem. Posljedice već osjećaju energetski sustavi pojedinih europskih zemalja, a stručnjak za energetiku Edhem Bičakčić upozorava da ni Bosna i Hercegovina ne može ostati po strani.

Posebno zabrinjava, kaže, činjenica da potrošnja električne energije raste dok izgradnja novih kapaciteta ne prati taj trend.

“Nismo ušli u tranziciju”

Rekordno nizak vodostaj Dunava već je ozbiljno pogodio proizvodnju električne energije u Mađarskoj. Nuklearna elektrana Paks, koja se za hlađenje oslanja na vodu iz Dunava, morala je drastično smanjiti proizvodnju zbog povijesno niskog vodostaja.

Govoreći za Novi dan N1, Bičakčić kaže da klimatske promjene donose sve intenzivnije poremećaje – od dugotrajnih sušnih perioda i požara do ekstremnih padalina i poplava.

“I u Europi se to vrlo drastično već osjeti, a Bosna i Hercegovina je netko malo manje do sada ugroženo područje, ali dolazi i ona na red”, kazao je.

Problem Bosne i Hercegovine vidi i u strukturi proizvodnje električne energije, koja se tradicionalno u velikoj mjeri oslanja na termoelektrane.

BiH je, podsjeća, članica Energetske zajednice od 2006. godine i time se obavezala slijediti europske energetske politike.

“Mi se jesmo obavezali, ali mi to ne slijedimo i nismo ušli u tranziciju koja je nužna da to prebrodimo, tako da će kod nas rezovi biti drastični”, upozorio je Bičakčić.

Pitanje tranzicije postaje još značajnije od početka 2026. godine, kada je počela definitivna faza europskog Mehanizma za ugljičnu prilagodbu na granicama – CBAM. Energetska zajednica ranije je upozorila da BiH, kao izvoznik električne energije prema EU, mora napredovati u uvođenju cijene ugljika i integraciji tržišta kako bi ublažila posljedice novog sustava.

Ovisni o uvozu

Bičakčić je upozorio da problemi velikih elektrana ne ostaju unutar granica države u kojoj se nalaze.

“Ispad iz pogona nuklearne elektrane u Mađarskoj drastično utječe na regiju jugoistoka Europe jer je to veliki kapacitet”, kazao je.

Slični problemi pojavili su se i u Rumunjskoj, gdje je zbog rekordno niskog Dunava jedan reaktor nuklearne elektrane Cernavodă već zaustavljen, dok su vlasti poduzimale izvanredne mjere kako bi osigurale dovoljno vode za drugi.

Kada je riječ o Nuklearnoj elektrani Krško, njena proizvodnja također zavisi od uvjeta na Savi, ali je sama elektrana početkom srpnja priopćila da je reaktor radio na punoj snazi, uz smanjenu efikasnost i nešto manju količinu energije predanu u mrežu zbog vremenskih uvjeta.

Govoreći o domaćem elektroenergetskom sustavu, Bičakčić je podsjetio da je BiH prije rata raspolagala s približno 4.000 MW proizvodnih kapaciteta – približno polovinom u hidroelektranama, a polovinom u termoelektranama.

Prema podacima koje je iznio, privatni sektor nakon rata izgradio je oko 1.600 MW novih kapaciteta, među kojima su Termoelektrana Stanari te solarne, vjetro i male hidroelektrane.

Istovremeno tvrdi da su pojedina javna elektroprivredna poduzeća postala ovisna od uvoza.

“Mi smo sad već od izvoznika postali uvoznici električne energije”, konstatirala je voditeljica.

“Apsolutno”, odgovorio je Bičakčić, ali odmah napravio važnu razliku:

“Kad gledamo Bosnu i Hercegovinu u cjelini s privatnim sektorom, mi smo i danas izvoznici električne energije”, prenosi Bljesak.info.

“Digli ruke” 

Dakle, njegova ocjena odnosi se na položaj pojedinih javnih elektroprivreda, dok za elektroenergetski sektor BiH u cjelini navodi da i dalje ostvaruje izvoz.

Bičakčić smatra da je BiH prerano zapustila proizvodnju uglja prije nego što je osigurala dovoljne zamjenske kapacitete.

Prema njegovim riječima, proizvodnja uglja u rudnicima Federacije BiH posljednjih godina značajno je smanjena.

“Mi smo debelo digli ruke od termoelektrana, odnosno od rudnika uglja koji osiguravaju ugalj”, rekao je.

Njegova poruka, međutim, nije da BiH treba odustati od energetske tranzicije, već da postojeće izvore ne bi trebalo gasiti bez pripremljene alternative.

“Mi uglja imamo, ali ga ne kopamo”, kazao je Bičakčić, dodajući da već sada treba ozbiljno pripremati alternative za period do 2050. godine.

Kao moguće buduće opcije spomenuo je gasne elektrane, ali i modularne nuklearne reaktore.

Poseban problem Bičakčić vidi u rastu potrošnje električne energije.

Sve veći broj klima-uređaja, toplotnih pumpi i drugih uređaja na električni pogon povećava potrebe sistema, dok je istovremeno potrebno osigurati novu proizvodnju.

“Moramo uzeti u računicu da potrošnja električne energije raste”, upozorio je.

“Treba nam agencija”

Prema njegovim riječima, ovogodišnja povoljna hidrologija pomogla je da akumulacije budu u dobrom stanju, ali dugotrajna suša može promijeniti situaciju.

Upravo tada iznio je i najozbiljnije upozorenje.

“Kada vidite da se naglo prazne akumulacije, vidite da kriza nastupa i da je sljedeća mjera, kad istrošimo te akumulacije, redukcija”, rekao je.

Ipak, naglasio je da ne očekuje da do toga mora doći.

“Nadam se da do toga neće doći. Nema nijedan realan razlog da se to dogodi, ali ako ništa ne radite, to je neizbježno.”

BiH istovremeno mora ubrzati prilagođavanje europskim pravilima.

Definitivna faza CBAM-a počela je 1. siječnja 2026. godine, a prvi podaci Energetske zajednice već pokazuju promjene u regionalnoj trgovini električnom energijom.

U prvom kvartalu 2026. komercijalno planirane prekogranične razmjene između zemalja Energetske zajednice i članica EU smanjene su za 25 posto.

Bičakčić smatra da BiH mora razviti vlastiti sustav oporezivanja emisija, ali i konačno uspostaviti organizirano tržište električne energije i sustav certificiranja zelene energije.

“Jedina smo zemlja koja nije napravila burzu. Treba nam agencija koja će certificirati zelenu energiju”, kazao je.

Njegova ključna poruka je da energetska tranzicija nema alternativu, ali da ona zahtijeva planiranje, ulaganja i nove proizvodne kapacitete prije nego što postojeći budu ugašeni.

Jer ekstremna suša koja danas zaustavlja ili ograničava elektrane na Dunavu pokazuje koliko brzo klimatski ekstrem može postati pitanje energetske sigurnosti – i koliko skupo može biti čekanje da problem postane kriza.