Sukob Zahumljana s Vukovljanima
Zahum je planinsko naselje sela Rumboka i u njemu se stanovalo u ljetnom razdoblju, dok bi stoka bila na paši. Kad bi zahladilo, “sprtljavalo se u polje” jer je preko zime bilo teško stanovati u planini; bilo je odveć hladno, znao je napadati visok snijeg, a hladnoća zamrznuti putove te otežati vađenje vode iz bunara.
Većina ramskih sela ima svoju planinu i svoje stanove u planini, gdje se stanuje dotle dok stoka može pasti. Kako je Zahum najisturenije ramsko naselje prema kupreškom kraju, to su Rumbočani često dolazili u dodir s pravoslavnim selima Vukovskom, Ravnom i Rilićem. Stvarana su prijateljstva i poznanstva, ali dolazilo je i do sukoba.
Kad su u uskrsno doba 1934. godine Borići, Srbi naseljeni na pola puta između Zahuma i Zvirnjače, odnosno Vukovska, zagradili pašnjake na kojima je dotada pasla i rumbočka stoka, došlo je do trzavica. Zahumljani su potjerali svoja goveda na zabranjeni pašnjak, a Vukovljani su zapucali na njih iz zasjede te ranili trojicu ljudi. Nakon toga Vukovljani su se na livadi Jastrebac sakrili u naviljke sijena, dočekali trojicu Nikolića i isprebijali ih, misleći da su to drugi Nikolići, zvani Šarčevići, s kojima su se svađali zbog pašnjaka. Kad su vidjeli da su napali nevine ljude, pustili su ih. Tako su se susjedna sela različite vjere i nacionalnosti često sukobljavala, ali – to treba dobro naglasiti – zbog pašnjaka, a ne zbog nečega drugoga. Tek će se poslije to izroditi u nešto drugo i tragičnije.
Fra Ljubo Lucić, Rama kroz stoljeća
