Sve je izgledalo tako lijepo za Hrvatsku na poluvremenu, a onda neobjašnjiv pad u nastavku utakmice
Hrvatski rukometaši nisu uspjeli na startu u Montpellieru i protiv Portugala ne smijiju izgubiti namjeravaju li imati kartu za Tokio.
Većinom susreta izgledali smo dobro, no energija je u drugom dijelu vidno pala, Francuska se digla u obrani i s obranom krenula u preokret do pobjede. I to dosta visokih +4 što u turnirskom sustavu može biti i previše. No, što je tu je, kladiti se da ćemo uspjeti protiv Francuske nismo ni mogli.
Teži početak kvalifikacijskog turnira za Olimpijske igre bilo je teško zamisliti. Protivnik Francuska i to još u Montpellieru. A negdje u glavi onaj ‘strah’ od Egipta… No, Hrvatska je sjajno reagirala, vratila se svojoj igri i to je bio ključ jako dobre izvedbe protiv Francuza u prvom dijelu. Bila bi i odlična da se pozabijalo nešto malo previše promašenih čistih šuteva, no ipak dok je obrana bila OK, sve je izgledalo bolje i lakše.
Krenuli smo u 5-1, sa Duvnjakom ispred, Musom iza, Martinović je bio jedan, a Mandić drugi half. U odnosu na prije Mamić je ostao za početak na klupi. Musu je u napadu mijenjao Marić, Duvnjaka je prvo mijenjao Karačić, pa Cindrić. Rotirao je Horvat dosta igrača, a sve je štimalo. Neki su čak i više nego dobro odgovorili, kao recimo Krešo Kozina kojeg u Egiptu nije bilo ni na mapi. A neki kao Šime Ivić nisu imali sreće, jer se Šime ozlijedio u svom prvom napadu. No, širina nam je pustila da dišemo i to je bio veliki plus.
Obrana nas je vodila, dobro smo zatvarali tranziciju Francuza, što nije nimalo lako, posebno napadne li nezdrživi Dika Mem. No, ni on ne može sve sam. Francuzi su igrali s Remilijem na sredini, ali Duvnjak je smetao tako da Remili skoro nije vidio gol u prvom dijelu.
Vodili smo stalno, otvarali francusku obranu agresivnošću Cindrića i Karačića, a iz vana sjajnim šutevima Martinovića. Nismo razbranili Gerarda, ali ni dobili Šegu. Probao je i Pešić, ali uz +3 na poluvremenu Gearard je vodio protiv naših vratara 3-2. Nije se osjetilo. Bila je to Hrvatska kakva smo znali da može biti bez čarobiranja, eksperimentiranja, a onda je to najjača Hrvatska. Istina da smo bili zdraviji nego u Egiptu, no bio je to naš realni rukomet, čega nam je u zadnje vrijeme dosta nedostajalo.
Gille je morao zarotirati sastav, pa je na gol u nastavku došao Genty, a na desnu stranu Richardson i Porte. U obranu i na crtu došao je Tournat, postali su znatno agresivniji i počeli pritiskati našu prednost. Ono što je dobro, izgledali smo brže, koristili priliku, nije bilo stani na loptu kada ne treba, a s laganim golovima u teškoj utakmici uvijek se lakše diše.
No, obrana nam je popustila, pa su Francuzi došli do daha u svojoj brzoj tranziciji. Pešić zaustavlja njihov juriš na -2, a zaustavlja i Horvat time outom.
Ulazimo u seriju grešaka, Martinović radi i isključenje, a Francuska to sve lijepo koristi i u 49. minuti nas stiže na 23:23 golom golom N’Guessana. Stali smo i napadački i obrambeno, malo su nam pomogli i njemački suci, no to je tako, uvijek ide jedno s drugim. Zadnjih deset minuta morali smo ispočetka.
I nije išlo, Francuska se digla na plus 2, Štrlek je fulao čistu kontru u prilici da im se približimo. I tu je ustvari bio kraj svih nadanja da možemo barem do boda.
