Svečano proslavljen blagdan svetog Franje u Rumbocima
Svetog Franju, svog nebeskog zaštitnika, danas je svečano proslavila vjernička zajednica u župi Rumboci. Svečano misno slavlje u 11 sati je predslavio fra Stjepan Pavličević, župnik u Doljanima, u koncelebraciji fra Mije Džolana, fra Andrije Jozića, fra Branka Malekinušića, don Marka Tomića, fra Ante Cvitkovića i župnika iz Rumboka fra Ilije Jurića.
Pod svetom misom je pjevao župni zbor pod ravnanjem prof. Sonje Cvitanović. Vanjska proslava blagdana svetog Franje za sve ostale župe Ramskog dekanata bit će u nedjelju 8. listopada u 11 sati.
Fra Stjepan je na početku propovijedi pozvao vjernike da se još jednom prisjete života svetog Franje, ali da to isto vrijeme usporede sa životom vjernika danas.
“O svecima braćo i sestre, kao što je sveti Franjo, može se govoriti i nadugo i naširoko, jer su to ljudi veoma bogatog unutarnjeg života. Ljudi koji su dovršeni i posve dozreli plodova za kraljevstvo Božje. Sam Bog je darovima svoga Duha, pretočio u njih puninu svoga milosrdnog života i tako ih prožeo svojim bićem. Da onaj tko susretne njih, mora u sebi spontano reći: ‘Ovo je nešto drugo od onoga svakidašnjega.’ Sveci su ljudi koji su svoj život otvorili Duhu Svetome i tako se odredili prema Božjem planu”, opisao je ovoga, ali i druge svece fra Stjepan te vjernicima posebno naglasio kako je glavni poziv i zanimanje svakog vjernika upravo svetost.
Franjina poruka spasenja, života i umiranja
Ova istina je smatra fra Stjepan u mnogim životima zapostavljena i ljudi žive u uvjerenju da je svetost uvijek namijenjena drugima. Ovozemaljsko i prolazno snažno privlači misli vjernika i odvraća ih od svetosti.
“Naše je vrijeme i vrijeme velikog otpada od Boga, ali također u isto vrijeme i vrijeme vraćanja Bogu. Naime, u svakom čovjeku je nemir za Bogom koji se ne može ničim zatomiti osim Bogom. I zato se ljudi vraćaju potrazi za Bogom, za duhovnim. Nažalost, mnogi ga traže na krivom mjestu i na krivi način i u velikoj su opasnosti da ga nikada neće naći”, poručio je tijekom propovijedi fra Stjepan.
Lažne duhovnosti koje je fra Stjepan spomenuo ne nose na koncu poruku za koju je sveti Franjo živio, a to je poruka spasenja, života i umiranja. “Sveti Franjo nas poziva da pogledamo u svijet u kojem živimo i prepoznamo da danas postoji čudo ljubavi”, zaključio je fra Stjepan te pozvao vjernike na molitvu, jer ona čini radosnog čovjeka, te da te misli danas ponesu u svoje obitelji.
Utemeljitelj reda Mala braća
Crkva danas slavi svetog Franju Asiškog, utemeljitelja reda Mala braća. Rođen je oko 1182. u Asizu, kao sin bogatog trgovca platnom. Bogata obitelj omogućila je Franji trubadursku mladost, veselje i igre. Franjo je znao biti vođa u društvu, ne samo svojim bogatstvom, nego i osobnošću. Želio je postati vitez, tako da je već s 20 godina sudjelovao u ratu između Asiza i Perugie.
Bio je zarobljen, a jednogodišnje zatočeništvo potpuno ga je promijenilo
Franjo se po povratku iz zatočeništva odrekao očeva bogatstva i posvetio siromašnima i gubavcima. U Porcijunkuli, kamo se povukao u osamu, obnovio je tri ruševne crkve, a nakon viđenja u kojem je bio pozvan na siromaštvo, pomoć onima koji su u nevolji i propovijedanje, postavio je pravila svog novog reda “Mala braća”. Franjo i njegovi istomišljenici putovali su i propovijedali, živeći od milodara. Jednostavna redovnička pravila novoga reda, koji je bio oporba bogatom društvu, 1210. godine odobrio je Inocent III. Franjo je, propovijedajući, stigao i do Jeruzalema.
Velika Franjina želja bila je postati sličan Isusu
U jednoj ekstazi zadobio je Isusove rane na tijelu – bio je stigmatiziran. To je bila prva vjerodostojna stigmatizacija uopće. Pod Franjinim vodstvom, njegova prijateljica sv. Klara osnovala je ženski franjevački ogranak, Red klarisa, koji je nazvan Drugi red. Na zamolbu brojnih laika Franjo je osnovao i za njih prikladnu zajednicu – Treći red.
U svojoj skromnosti nije se smatrao dostojnim biti svećenikom i doživotno je ostao đakon. Umro je slijep, po vlastitoj želji položen gol na pod crkvice u Asizu, pjevajući Gospodinu. Bilo je to 3. listopada 1226. godine. Kanoniziran je samo dvije godine kasnije. Sveti Franjo je zaštitnik Italije, franjevačkih redova, trgovaca i ekologije. Ikonografija ga prikazuje u franjevačkom habitu s Kristovim ranama na rukama i okruženog životinjama, najčešće pticama.
