SVETI ANTE: Župa Gračac svečano proslavila svog nebeskog zaštitnika
Župa Gračac svečano je proslavila blagdan svetog Ante, a svečano misno slavlje u 11 sati predslavio je don Josip Marković, kapelan župe Prozor, u koncelebraciji fra Marka Bandala, kapelana župe Gračac, don Marka Tomića, župnika župe Prozor i dekana Ramskog dekanata i fra Julijana Madžara, kapelana u župi Rama-Šćit.
U razmatranju života svetog Ante kroz propovijed don Josip je istaknuo kako nas ovaj svetac i danas može nadahnjivati u činjenju dobra. Nekoliko je karakteristika svetog Ante kojih se don Josip dotaknuo, a to su mudrost, ljubav prema bližnjima, osobito onima siromašnima i potrebitima, ali i snaga molitve.
Ljubav prema siromašnima i potrebitima
“Sveti Ante nas podsjeća na važnost davanja i važnost ljubljenja. Ljubav prema bližnjima ne mora uvijek biti izražena kroz neka velika djela. Često to mogu biti neke male geste koje mogu imati veliki utjecaj. Sreća je, kako se kaže, uvijek u malim znacima ljubavi. Sveti Ante nas uči da svatko od nas može učiniti nešto za druge, bez obzira na naše okolnosti”, kazao je između ostaloga don Josip.
Snaga molitve
Molitva nas, kaže don Josip, povezuje s Bogom, daje nam mir i snagu da se suočimo sa svim izazovima.
“Da bismo uistinu shvatili tu snagu molitve, važno je da ona postane dio naše svakodnevne rutine. Ne mora to uvijek biti neko dugo vrijeme provedeno u molitvi. Ponekad su tijekom dana dovoljni i kratki trenuci da nas podsjete na Božju prisutnost i Božju ljubav”, poručio je don Josip te još jednom pozvao vjernike da ih život svetog Ante svakodnevno nadahnjuje da budu bolji kršćani i ljudi.
Župljane ove župe navečer u 18 sati očekuje sveta misa uz blagoslov djece. Vanjska proslava patrona župe je u nedjelju, 16. lipnja 2023. godine. Svete mise će biti u 8:30 i 11 sati, a svečano misno slavlje u 11 sati predslavit će don Josip Papak, ekonom Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa.
Ex massa corporis
Podsjećamo, tijekom posljednjeg uređenja crkve svetog Ante, u novoisklesani kip u srebrenom moćniku ugrađene su i moći prvog stupnja od samog tijela svetog Ante, lat. ex massa corporis, u vrijeme kada je župnik u Gračacu bio fra Mato Topić. Ovakvo iznimno mjesto stoga zasigurno barem za patrona župe Gračac zaslužuje biti mjestom molitve župljana i gostiju iz cijele Rame.
Sveti Antun Padovanski, svetac cijelog svijeta
Sveti Antun rođen je u Lisabonu u plemićkoj obitelji, oko 1195., i na krštenju je dobio ime Fernando. Stupio je među kanonike koji su opsluživali monaško pravilo svetog Augustina, najprije u samostanu svetog Vincenta u Lisabonu, a potom u samostanu Svetog križa u Coimbri, čuvenom kulturnom središtu Portugala.
U Coimbri se zbio događaj koji je označio prekretnicu u njegovu životu: ondje su 1220. bile izložene relikvije prvih pet franjevačkih misionara koji su podnijeli mučeništvo. Njihov je život duboko dirnuo mladog Fernanda i u njemu se rodila želja da ih nasljeduje i pođe putom kršćanske savršenosti: zatražio je tada da istupi iz augustinskih kanonika i postane manji brat.
Njegov je zahtjev prihvaćen i on se, uzevši ime Antun, uputio u Maroko, ali je Božja providnost odlučila drukčije
Zbog bolesti je naime bio prisiljen vratiti se u Italiju te je, 1221., sudjelovao na glasovitom “Kapitulu na rogožinama” u Asizu, gdje se susreo također sa svetim Franjom. Nakon toga je neko vrijeme živio u potpunoj skrovitosti u samostanu u blizini Forlija, na sjeveru Italije, gdje ga je Gospodin pozvao u drugu misiju. Pozvan, sasvim slučajno, propovijedati na svećeničkom ređenju, pokazao je da je obdaren takvom učenošću i govorničkim umijećem da su mu poglavari povjerili zadaću propovijedanja.
Započeo je tako u Italiji i Francuskoj apostolsko djelovanje koje je bilo tako snažno i djelotvorno da je naveo brojne one koji su se odijelili od Crkve da se ponovno vrate na pravi put.
Bio je također jedan od prvih učitelja teologije među manjom braćom
Nakon što je postao provincijalnim poglavarom manje braće iz sjeverne Italije, nastavio je službu propovijedanja, vršeći je naizmjenično sa službama vezanim uz vođenje provincije. Po završetku službe provincijala povukao se u blizinu Padove, gdje je boravio već u nekoliko navrata. Nakon svega godinu dana, preminuo je pred gradskim vratima, 13. lipnja 1231. godine.
Padova, koja ga je prihvatila s ljubavlju i štovanjem za života, odala mu je trajno štovanje i iskazala svoju pobožnost. Papa Grgur IX. ga je čuvši njegovu propovijed nazvao “Kovčegom Svetoga pisma”, a potom i proglasio svetim 1232. godine. Između ostaloga i zbog čudesa koja su se dogodila po njegovu zagovoru.
