Tema ovotjedne Edukativne srijede neurorizični faktori uslijed trudnoće, poroda ili neposredno nakon rođenja djeteta

Tema ovotjedne Edukativne srijede neurorizični faktori uslijed trudnoće, poroda ili neposredno nakon rođenja djeteta

Jedna od aktivnosti Centra za prevenciju, rehabilitaciju i edukaciju općine Prozor-Rama jesu i Edukativne srijede koje za cilj imaju upoznati roditelje s najlakšim načinima za učenje s djecom te prepoznavanje razvojnih linija i mogućih odstupanja od normi. U sklopu ovotjednog izdanja Edukativne srijede, Centar se u online mini predavanju osvrnuo na NEURORIZIČNOST i NEUROPLASTIČNOST središnjeg živčanog sustava.

Pojmovi izuzetno bitni u rehabilitaciji djece, ali i odraslih

Određene teškoće tijekom trudnoće, poroda ili neposredno nakon rođenja mogu dovesti do komplikacija u razvoju djeteta, koje mogu, ali ne moraju uzrokovati privremeni ili trajni razvojni disbalans. Trudnoća i porod su biološki i genetski određeni i oko 80% svih tudnoća proći će bez komplikacija.

Prema istraživanjima 15-20% trudnoća definira se iz različitih razloga kao visokorizične. Sve vrste komplikacija se nazivaju neurorizični faktori, a djeca koja su pod utjecajem tih faktora neurorizična djeca.

Čimbenike rizika dijelimo na prenatalne (prije poroda), perinatalne (tijekom poroda) i postnatalne (poslije poroda). To su između ostalog prema Pernollu (1994):

• Prematuritet (porođaj prije 37 tt)
• Hipoksija (nedostatak kisika) i asfiksija (prestanak disanja, gubitak svijesti)
• Teška bolest ili infekcija novorođenčeta
• Genetski faktori (anomalije, nasljedne bolesti)
• Socijalno – medicinski faktori (težak rad u trudnoći, loše ekonomske prilike…)
• Dob, paritet i konstitucija majke (mlada prvorotka-mlađa od 16 godina; starija prvorotka-starija od 35 godina; trudnoća poslije 38 godine; više od 4 poroda; jaka pretilost ili pothranjenost trdunice…)
• Ranije patološke ili neuspjele trudnoće (ranija neplodnost, opetovani pobačaji, prijevremeni porodi,..)
• Bolesti majke (dijabetes, hipertenzija-visok tlak, bolesti bubrega, pluća, srca; epilepsija, carski rez u prethodnim trudnoćama, infekcije u trudnoćama, …)


Čimbenici rizika su najčešće udruženi i kao poslijedice se mogu javiti: oštećenja vida i/ili sluha, smetnje govora, teškoće u komunikaciji, socijalizaciji, ADHD, intelektualna oštećenja, epilepsija, cerebralna paraliza, itd
.

Važno je naglasiti kako se navedene poslijedice mogu prevenirati ranom dijagnostikom i rehabilitacijom

Kod niskoneurorizične djece prate se razvoj i UZ mozga, a visokoneurorizična djeca se uključuju u detaljniju obradu: neuropedijatrijski i fizijatrijski pregledi, EEG, UZ mozga, snimanje spontanih pokreta, itd. Uz pravovremenu medicinsku intervenciju i re/habilitaciju stanje se znatno može popraviti, a samo kod manjeg broja djece prijeći će u trajne razvojne poremećaje.

Razvoj u prve tri godine života je puno prilagodljiviji nego što se pretpostavljalo. Mozak u razvoju je toliko snažan da ponekad može prevladati i tešku fizičku traumu, ali je s druge strane toliko osjetljiv da i najmanji faktori na njega mogu loše utjecati. On je sastavljen od velikoga broja različitih stanica, među kojima su najpoznatiji neuroni. Ljudski je mozak izrazito plastičan, što bi značilo da se njegova organizacija, neuronski sklopovi mogu mijenjati kao odgovor na različite podražaje, iskustva, stimulacije, traume.

Nakon 30. godine života svakodnevno se razgrađuju živčane stanice koje se uz pomoć plastičnih procesa nadomještaju. U ranom djetinjstvu je plasticitet najveći, svakodnevnim učenjem novih vještina stvaraju se nove veze među neuronima. Ali plasticitet postoji i u starijoj dobi kada npr. netko od 80 godina nauči novu pjesmu ili zapamti broj mobitela.

Reklo bi se: Ništa nije konačno. Mozak je toliko kompleksan i složen kao veliki simfonijski orkestar

Kada neke stanice „odumru“, druge mogu do određene granice preuzeti njihovu funkciju. Stoga je neuroplastičnost i plasticitet središnjeg živčanog sustava, odnosno mozga jedan od glavnih i temeljnih pojmova u re/habilitaciji. Različitim stimulacijama i učenjem „izvana“, pokušavamo utjecati na ono „unutra“. Stoga je poželjno da rehabilitacija krene što je moguće ranije kako bi se uspostavila pravilna reorganizacija neuronske mreže i kako bi se maksimalno iskoristio neuroplasticitet.

Ovotjedno izdanje Edukacijskih srijeda je pripremila Anđa Šarčević, mag. rehab. educ.

 

Podijelite svoje mišljenje sa nama i ostavite komentar