TOMISLAVGRAD: “Bijela duša crne Afrike”
Samostani su tijekom povijesti uvijek bili centrom duhovnosti, ali i pismenosti. Franjevački samostan u Tomislavgradu iz 1940. godine, odlukom franjevaca je 2011. godine krenuo u temeljitu obnovu. Već u 2012. godini samostanu je udahnut jedan novi život, a zgrada i dvorište mamili su poglede svojom svježinom.
Bijela duša Afrike
No, u srpnju je u neposrednoj blizini samostana s radom počeo i Franjevački muzej “Tomislavgrad”, naša današnja tema. U muzeju je danas sve ono što su marljivi franjevci prikupljali u duvanjskom, poviješću bogatom, kraju. Ukoliko posjetite muzej, on se danas sastoji od pet zbirki koje su dio stalne postavke: sakralna, etnografska, etnološka, arheološka i afrička. Ova posljednja zbirka je sasvim posebna, jedinstvena je u Bosni i Hercegovini, a dobila je znakovit naziv “Bijela duša crne Afrike”.
Ova zbilja posebna zbirka rezultat je gotovo pola stoljeća prikupljanja i brige o predmetima duvanjskih franjevaca koji su svoj život posvetili misiji u Demokratskoj Republici Kongo, brizi o siromašnom afričkom puku, odgajajući ih u kršćanskom duhu, gradili su župne kuće, škole, mostove, bolnice i crkve. Istovremeno, čuvali su narodnu baštinu plemena Baluba, ali i drugih, među kojima su djelovali.
Bili su to fra Blago Brkić, fra Ante Ivanković, fra Ante Kutleša, fra Filip Sučić, fra Pere Čuić, fra Stojan Zrno i fra Jozo Vasilj.
Zahvaljujući upravo njima, svoje mjesto u Franjevačkom muzeju “Tomislavgrad” našla je ova jedinstvena zbirka predmeta iz Afrike. Kako su duvanjski svećenici dolazili kući na odmor iz Afrike, tako je i ova zbirka rasla. Svaki bi put donosili nešto novo i tako više od 40 godina.
Crkve, bolnice, mostovi i škole
“Zadnjih 52 godine hercegovački franjevci djeluju u Kongu, kod naroda Luba, koji priča kiluba jezikom. Oni su godinama kako su dolazili odozdo na odmor, neke predmete sa sobom nosili. Dio predmeta su u početku prodavali u Njemačkoj, Švicarskoj ili Austriji, a od prodaje predmeta financirali projekte u Africi. To je bila izgradnja crkvi, mostova, škola, domova za nezbrinutu djecu. Tako da naši franjevci nisu bili samo duhovne vođe, nego su bili jako aktivni u svakodnevnom životu, primijerice izgradnjom javnih objekata, javne namjene, kao što su škole i bolnice. Doslovno su u sve te projekte bili uključeni”, priča nam naš domaćin, arheolog i kustos Franjevačkog muzeja “Tomislavgrad”, Stipan Dilber.
“Svi ti predmeti najrječitije govore o svekolikom načinu života Afrikanaca, njihovoj vjeri, kulturi i običajima. Sretni smo i ponosni da je naš zavičajni Muzej ovako lijepo uređen i da je afrička zbirka tu našla svoje mjesto”, kazao je jednom prigodom fra Filip Sučić. Zbirka je podijeljena u sedam skupina: fetiši, glazbala, misionarstvo, bjelokost i malahit, oružje i oruđe, svakodnevni život te ritualni predmeti i maske. Sve ovo zajedno reprezentira vjerovanja afričkog čovjeka, običaje te način privrjeđivanja.
Svakim danom u samostanu pronalaze zametnute predmete
“Ova zbirka svjedoči o njihovome radu što se tiče Afrike. Svi ovi predmeti su donirani, a dalo ih je lokalno stanovništvo našim fratrima. Dio predmeta su i suveniri koji se mogu kupiti. Tko god ode u Kongo može kupiti te predmete. Ova zbirka se po tome razlikuje, jer se često „poteže“ pitanje, na razini Europe, trebaju li predmeti iz Afrike biti tu. Primjerice, predmeti koji se u drugim kolonizatorkim državama čuvaju, uzimani su otimačinom ili na neke necivilizacijske načine. Pri tome tretirajući te narode kao ljude drugog, trećeg ili kojeg već reda. Ova zbirka je jedinstvena u BiH i šire, prvu iduću zbirku imamo izloženu u Beogradu. Neki predmeti su izloženi u nekim zbirkama u BiH i Hrvatskoj, ali da je u ovolikoj količini, ne. Koliko vidite ovdje predmeta, još tri puta ovoliko se nalazi u depou. Ukupno umamo oko par tisuća predmeta. Trenutno je izloženo oko 500 predmeta. Doslovno svaki dan prilikom čišćenja i pospremanja samostana uvijek se nađe neki predmet ili grupa predmeta”, govori nam kustos muzeja arheolog Stipan Dilber.
Prilikom proslave 50. obljetnice djelovanja hercegovačkih franjevaca u Kongu, afrička zbirka je nanovo uređena, uglavnom zahvaljujući gvardijanu fra Sretanu Ćurčiću. Zbirka je ovo koja se danas sastoji od nekoliko stotina izložaka, preko deset tisuća fotografija i preko deset sati videozapisa.
Duhovni razvoj
“Ovdje su većinom predmeti koji pripadaju tradicijskoj afričkoj kulturu, to jest kulturi naroda Luba. Imamo tradicijske sjekire koje su koristili u bojne svrhe, tu su i mačevi, glazbala ili predmeti iz svakodnevne upotrebe. Maske su dosta zanimljivi predmeti, jer one se zapravo najviše vežu za neka njihova tradicijska vjerovanja. Iako oni dolje prelaze na kršćanstvo, ipak su zadržavali i svoja tradicijska vjerovanja. Tijekom cijelog boravka naših franjevaca, uvijek su imali i lokalne šamane. Tako da je taj sinkretizam, pokušaj spajanja vjerskih pravaca, dolje itekako prisutan. Zanimljive su priče koje pričaju naši misionari, koje vidimo kada nam daju te video materijale, podatke i fotografije. Mi imamo desetke tisuća fotografija iz Afrike s njihovih misijskih službi. Vidi se koliko su franjevci doprinijeli duhovnom razvoju tog naroda”, kaže Dilber za Ramski Vjesnik.
Foto: Arheolog i kustos Franjevačkog muzeja “Tomislavgrad” Stipan Dilber
Prilikom samog ulaska u prostoriju, može se zamijetiti raznolikost izloženih predmeta, točnije razlika u njihovoj umjetničkoj, etnološko i muzeološkoj vrijednosti. Razlog tome je što su predmete prikupljali hercegovački misionari, bez stručnih znanja u etnologiji ili muzeologiji.
Posebna biblija za poseban muzej
Kada govorimo o nekom predmetu koji bi se mogao istaknuti u ovoj hvale vrijednoj zbirci, kustor muzeja Dilber kaže: “U zbirci imamo jednu zanimljivu bibliju, jer je to prva biblija prevedena na kiluba jezik. Kada govorimo o ovoj bibliji, možemo govoriti o svojevrsnom čuda. Zašto? Zato što je u biti ovo preveo fra Blago Brkić, prvi hercegovački misionar u Kongu. Čovjek koji nije nikakvog doticaja s kiluba jezikom. On je to učio, imamo njegove bilješke. Pokušavao je učiti te riječi i gramatiku, koja je nespojiva s našim hrvatskim jezikom. Učenje jezika mu je išlo jako teško, ali je uspio napraviti kompletno prevedeno sveto pismo na kiluba jezik. To je nešto što vrijedno divljenja, a teško je izraziti značaj za Luba narod, ali i za nas.”
Također je zanimljiva, ali i potresna umjetnička slika, poklon naroda Luba, a koja prikazuje nehumano ponašanje belgijske kolonijalne vlasti nad narodom Konga.
„Belgijski kralj Leopold, jedno je vrijeme imao Kongo gotovo kao svoju privatnu igraonu. Doslovno je radio nehumane brutalnosti, toga čovjeka treba tretirati gotovo kao Hitlera. Imamo jednu sliku koja to dočarava. Oni su pokušali prenijeti te brutalnosti. Tu je belgijski oficir uz domaćeg izdajnika koji muče lokalno stanovništvo. Bili su najgora moguća kolonijalna uprava od 1885. do 1959. godine”, pojašnjava nam Dilber.
Eksploatacija slonovače i gume zasnivala se na prislinom radu, što je za posljedicu imalo smrt desetke milijuna Kongoanaca. Nakon potresnih informacija, jedna ovakva zbirka koja predstavlja kulturno blago jednog naroda Afrike, najmanje je što se može učiniti za njih.
Zanimljivo, zbirka je ovo koja je gostovala u poznatom Muzeju vučedolske kulture u istočnoj Slavoniji, a franjevci navodno pripremaju i gostovanja u nekim drugim gradovima, što ne čudi, jer ova zbirka zbilja zaslužuje pozornost javnosti i struke.
