Topić za Slobodu Dalmaciju: BiH treba novi Ustav

Topić za Slobodu Dalmaciju: BiH treba novi Ustav

Mons. prof. dr. Franjo Topić prošle je subote reizabran na mjesto predsjednika Hrvatskog kulturnog društva „Napredak“. Ovaj profesor na profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu na toj je funkciji od obnove „Napretka“ 1990. godine. Objavio je sedam knjiga, brojne znanstvene i novinske članke, gostovao je na brojnim domaćim i inozemnim konferencijama i simpozijima od Hrvatske do SAD-a… No ovo nije „tek još jedan“ prigodničarski razgovor. Situacija u postreferendumskoj BiH pruža dovoljno povoda, da ne spominjemo i „vječne“ teme poput odlaska mladih, ekonomskih problema..

TOPIĆ-Temeljni je moto ovogodišnje Skupštine „Ostajte ovdje“ upravo stoga što smo svjedoci da odlaze mladi koji imaju posao. Mi smo ponavljali i ponavljamo da nam ne trebaju zgrade i teritoriji, nego ljudi, jer bez ljudi sve je besmisleno. Mi u Napretku pokazujemo svojim radom da se može, ali treba biti uporan i rezultati će biti vidljivi. Nažalost, u BiH još nije uređen funkcionalan, pravedan i relativno jeftin državni sustav. Kad se uzme u obzir što smo sve preživjeli, dobro smo uopće i normalni i solidnije se živi, nego što bi se očekivalo sa svime ovim što smo preživjeli. Nekad bi bilo lagodnije i komotnije šutjeti, ali također ima situacija kad se ne smije šutjeti.

 Otkako ste na čelu „Napretka“, na ovim našim prostorima toliko toga se izdogađalo. Možete li makar pokušati to sumirati?

 Ovih četvrt stoljeća je prošao kao munja preko neba, a proživjeli smo što se nekada ne bi proživjelo u jednom stoljeću. Nekada su ljudi dva stoljeća živjeli isto, a danas se mijenja u par godina. 1990. nije bilo mobitela, interneta, a zamislite danas život bez mobitela i interneta. Naša generacija je od 1990. na ovim prostorima doživjela tri epohalne promjene: raspad jedne države te nastanak čak 7 novih, propast komunističkog sustava i, što je najgore, strašni rat. U BiH je 97.000 poginulih i oko 200.000 ranjenih, a duševno smo svi ranjeni. Prema popisu iz 2013. u BiH ima 3.500.000 stanovnika od čega je 544.000 Hrvata, što je 15 posto. Dakle, u usporedbi s popisom iz 1991. manje je oko 800.000 stanovnika, uz to je raseljenih unutar BiH oko 500.000. srušeno je preko 50 posto industrije, ali je, hvala Bogu, i otvoreno dosta novih radnih mjesta  Kad se uzme u obzir što smo sve preživjeli, dobro smo uopće i normalni (ako jesmo!!!) i solidno se živi.

NEMA SVETOG RATA

Hrvati su, prema postotcima, najviše stradali u BiH. Najveći broj ih je pobijen, raseljen, protjeran. Iz nekih područja BiH gotovo su nestali i kako  BiH konačno može krenuti iz Daytonske u europsku budućnost?

Činjenica je da su Hrvati kada se gleda u postotcima najveće žrtve rata u BiH. Ne umanjujem ovdje ničije drugo stradanje, ali brojke su nažalost takve. U Republici Srpskoj samo je pet posto prijeratnog broja, a u nekim dijelovima Federacije BiH situacija nije puno bolja, nažalost. Činjenica je i to da u BiH još nije do kraja riješeno hrvatsko pitanje, kao što nije ni ustrojstvo cijele BiH. BiH s dva entiteta teško je održiva, jer su to de facto dvije neovisne države. Trebalo bi promijeniti ustav i temeljno ustrojstvo uz suglasnost svih strana. I referendum u RS je pokazao da je ovakva BiH nefunkcionalna i može biti bure baruta. Neminovna je europska perspektiva BiH i članstvo u NATO-u, da budemo sigurni da barem rata više neće biti. Nema svetog rata, samo je mir svet.Trebaju nam europske vrijednosti i standardi, a Hrvati kao najmalobrojniji narod su najviše zainteresirani i prednjače u tom putu.

Kakav je odnos vlasti u BiH prema Napretku? Osjećate li potporu?

Ta potpora nije onakva kakvu Napredak zaslužuje. Iz proračuna federalnog Ministarstva za kulturu dobili smo dotaciju od 50.000 KM i za neke projekte još 10.000. KM. Vlada Federacije BiH izdvaja za 4 nacionalna kulturna društva 190.000 KM, a prije par godina bilo je 800.000 KM, što je drastično smanjenje.

Nadalje Sarajevska županija za 2015. Dala je dotacija 67.600 KM i za neke projekte 12.000 KM. Grad Sarajevo se nije iskazao baš u posljednje vrijeme, iako puno činimo za promociju Sarajeva i pridonosimo njegovoj kulturi. S druge strane Federalno ministarstvo kulture u lanjskoj podjeli sredstava, koja je inače izazvala buru prosvjeda, dalo je podružnicama par tisuća maraka a Središnjici ništa. A Napredak je 2015. godine organizirao 586 manifestacija, tako da ispada da je bolje ne raditi i ne truditi se. Na taj se način stvara uravnilovka i destimulira rad, a što generalno nije dobro ni za koga, ni pojedince ni društvo u cjelini. Svjesni smo opće gospodarske situacije i naravno da je trebamo dijeliti sa svima, ali proporcionalno. Ne tražimo privilegije. Ipak, kod podjele sredstava trebalo bi imati neke kriterije jer to nisu ničija privatna sredstva. Trebaju se uzeti rezultati rada, broj pod organizacija, kvaliteta manifestacija i društveno značenje neke organizacije. Napredak je sam sebi zadao neke visoke ciljeve i zadatke, a zapravo ne mora ništa raditi. A radi više od nekih profesionalnih državnih institucija.

MANIPULACIJE ŽRTVAMA

Ni Drugi svjetski rat izgleda još nije završio i još dugo će se voditi polemike i o broju žrtvama. Jedini ste reagirali na opetovane laži koje se svake godine iznose o broju stradalih u Jasenovcu?

Nažalost i sad se ponavlja da je 700 tisuća ubijeno u Jasenovcu, a naprosto to je laž. Mjerodavan je popis žrtava s imenom i prezimenom u Jasenovcu i on je  83.000.I to je strašna brojka , strašno je da je jedan čovjek ubijen, i uvećavanje ne služi poštivanju pokojnih, pomirenju nego huškanju i poticanju na nove sukobe. Uputio sam javno pismo i u RH i u BiH da se kod zadnjih popisa napravi popis žrtava i moglo bi se doći do dobro preciznog podatka i da se to zatvori i da  se ostavi povjesničarima. Ali očito se nije htjelo valjda da bi političari mogli s time manipulirati.

Osudili ste i rehabilitaciju četničkih vođa?

Rehabilitacija Draže Mihajlovića, i sada Milana Nedića je nedopustiva i za svaku osudu. Nedić je pandan Anti Paveliću, zamislite da netko Pavelića rehabilitira. Nedić javlja krajem 1941. Hitleru da su riješili židovsko pitanje, i čuj sad netko njega rehabilitira. Pa evo sad u zadnje vrijeme i Slobodna Miloševića se rehabilitira. Znamo da se nije lako kajati, nije lako priznati ni u ispovijedi te prihvatiti da je sam ja i moj narod učinio zločine, ali bez toga nema pomirenja i nema napretka na ovim prostorima. Treba se prema istim kriterijima odnosit prema svim žrtvama, naravno ne da su iste, svaka žrtva je žrtva i zločin je zločin bez obzira tko ga je počinio, ali ne bi trebalo time manipulirati. Književnik Židov Elie Wiesel, koji je bio i u logoru u Auschwitzu, je rekao da takvo manipuliranje sa žrtvama znači ponovno ubijanje žrtava.

Međunarodna komisija za Međugorje, čiji ste bili član kao stručnjak, kao i Komisije koja je radila u bivšoj Jugoslaviji (1987-1991). godine, završila je s radom. Znam da nećete i ne možete odgovoriti izravno ali kad bi papa Franjo mogao obznaniti svoju odluku o međugorskom fenomenu?

Prije svega želim kazati da se u obje komisije radilo puno i vrlo odgovorno, jer je fenomen Međugorja vrlo važan za cijelu Crkvu. Kao što ste rekli ova zadnja Vatikanska komisija je završila svoj rad 2014. i svoje Izvješće predala Kongregaciji za nauk vjere. Papa je bio najavio prošle godine, upravo vraćajući se iz Sarajeva, da je trebalo brzo objaviti stav, ali očito treba ga još dorađivati. Lako je donositi odluke, ali je teško donositi dobre odluke. Mediji objavljuju da bi trebalo biti uskoro objavljeno neko rješenje pa strpimo se dotle.

Kakvu potporu imate iz Hrvatske? Vlast Kukuriku koalicije, iako je izdvajala velike novce za kulturu i nevladine udruge, nije baš imala sluha za Napredak, iako je glavna podružnica u Zagrebu, dok brojne podružnice rade i pridonose hrvatskoj kulturi?

Što se tiče potpore iz Hrvatske, nakon što je SDP-ova vlada izbacila HKD Napredak iz proračuna, ova je sadašnja vratila Napredak u proračun za 2016. zahvaljujući ministru dr. Zlatku Hasanbegoviću. Dobili smo 500.000 kuna, prije je to bilo milijun kuna. Nadamo se da će u novom proračunu biti veća stavka, pogotovo ako se zna da hrvatska vlada daje nevladinim organizacijama gotovo dvije milijarde kuna. Treba reći da Napredak ima u RH 16 podružnica i da nije strana udruga, uostalom ni po međunarodnom pravu kultura ne poznaje državne granice. Napredak radi za RH ne samo u RH, nego i u BiH. Iz Hrvatske Napredak je doveo brojne zborove, klape, izložbe, autore u BiH (primjerice, već 4 puta Zagrebačku filharmoniju). Prije desetak dana Napredak je bio suorganizator izložbe Društva hrvatskih karikaturista u Mostaru. Mi dovodimo hrvatsku kulturu u BiH i obratno, jer Napredak je suorganizator i skoro održanih dana BiH u Zagrebu. Naše načelo nije ili nego i-i, odnosno i BiH i Hrvatska, i tako se ponašamo u svemu što radimo. Živimo u dvije države, ali mi smo jedan narod i Napredak je i hrvatsko i bosanskohercegovačko i europsko kulturno društvo.

 

Podijelite svoje mišljenje sa nama i ostavite komentar