Tragovima prošlosti Donje Rame (I. dio)
Jablaničko jezero je prazno! Mediji o tome izvještavaju na svim stranama svijeta. Navikli na zelenu ljepotu pa sada kada vidimo tu tužnu i depresivnu sliku postavljamo pitanje „Tko će odgovarati za tu prirodnu katastrofu?!“ Već se počinje govoriti kako šteta koja je nastala u okruženju neće biti nadoknađena barem za 50 godina. Ostavimo to ekološkim i pravnim stučnjacima. Mi ćemo u ovom trenutko malo zaviriti u zanimljivu prošlost Donje Rame koristeći prikupljene podatke fra Mate Topića u knjizi „Župa Gračac u Donjoj Rami“. Započinjemo osnivanjem župe Gračac.
Sredinom 19. Stoljeća broj vjernika u Donjoj Rami se povećavao te je bila potreba osnivanja župe. Sela Donje Rame bila su udaljena od samostana na Šćitu. Fra Pavao Vukadin je svojom sposobnošću pregovaranja uspio privoliti prozorske age i begove za dozvolu gradnje najprije župne kuće. Kao i uvijek bilo je podmetanja. Međutim, ljudi iz Donje Rame mirne i dobre ćudi nisu se dali prevarili i u podmetanjima su brzo prepoznali laži.
Izbor lokacije gradnje kuće govorio je na koji način se moralo raditi. Iako je turska vlast već slabila, ipak se moralo biti na oprezu. Za gradnju je izabrana lokacija u Triješćanima (Trišćanima). Fojnički samostan je platio za zemljište 23 dukata, 40 talira, 91 cvancik i 800 groša. Kasnije je dokupljeno zemljište koje je plaćeno 685 groša. Prva župna rezidencija se zvala „kapela“.
Dio kapele je služio za misu u druge dane u tjednu. Nedjeljne mise su bile pod kestenom. Tu su se dijelili i sakramenti. Prvo kršteno dijete u Triješćanima je Ivan Matka Šimunovića iz Šabančića. Krštenje je obavio fra Stjepana Matijević 1. lipnja 1837. godine. To je bio početak funkcioniranja župe Triješćani.
){kind=link}