Tuđe valja, naše – ne valja
Tuđe valja, naše – ne valja, tako bi se dalo zaključiti iz zanimljivosti oko današnjeg (14.10.2021.) obilježavanja Dana općine Žepče.
Uz Dan općine Žepče često (posebno u izbornim godinama) ovaj gradić posjećuju visoki dužnosnici stranaka na vlasti i čestitaju.
Saznajemo da prvi pisani trag Žepča datira od 14.10.1458. u Povelji bosanskog kralja Stjepana Tomaša.
Svečanu sjednicu Općinskog vijeća Žepče otvorio je predsjedavajući Općinskog vijeća Žepča, Muhamed Jusufović, a posebno obraćanje imao je načelnik Mato Zovko (HDZ BiH). Sve nekako djeluje normalno, zapravo odlično. Muhamed i Mato zajedno su vodili cijeli program, čestitaju im i visoki stranački dužnosnici, Dan općine je dan kada je Žepče prvi puta u povijesti pismeno spomenuto. Valja sve, jeste tuđe, ali valja.
Što je s nama, s Prozor – Ramom?
Prvi pisani spomen Prozora zabilježen je u Povelji bana Tvrtka (kasnije kralja Tvrtka II.) dana 11.8.1366. godine. Inicijativa da se taj dan proglasi Danom općine Prozor – Rama naišla je na orkestriranu negativnu paljbu brojnih pojedinaca, umišljenih čuvara Rame, promašenih seoskih filozofa, malih političara gubitnika koji vrebaju svaku priliku ne bi li nekako došli na vlast, svih onih koji i inače ne podnose nikakve poteze općinskog rukovodstva u Prozoru- Rami. A ima ih.
Kažu da ne bi valjalo da se Dan općine slavi po tamo nekom Tvrtku, a i da nije uopće bitno da Dan općine osjećaju i slave svi žitelji. I tako se Dan općine Prozor – Rama slavi na dan Male Gospe, 8. rujna, usporedo uz vjersku proslavu tog za Ramu velikog blagdana. A tada svečanu sjednicu otvaraju Pero Kovačević i Jure Tadić, dopredsjednici Općinskog vijeća Prozor – Rama, zajedno sa načelnikom Jozom Ivančevićem. Sjednici prisustvuju samo Hrvati (neki od njih).
Stjepan Tomaš valja, Tvrtko ne valja. Zajedničko slavljenje Dana općine u Žepču valja, kod nas ne bi valjalo…
Ugledni novinari i politički analitičari (Hrvati su bili, ako netko nije upratio) napisaše nedavno, pišući o potrebi većeg poštivanja povijesnih veličina: „Drznuo se Jozo Ivančević postaviti spomenik kralju Tvrtku II. pred novu zgradu općine Prozor – Rama.“
Taj načelnikov čin, pa i članak koji je to opisao, dobili su brojne čestitke i pohvale, posebno iz reda Hrvata u BiH. Hoće li se idućih godina netko drznuti pa razdvojiti Dan općine od dana Male Gospe, odvojiti svjetovno od crkvenog, onako kako su tražili čak i najumniji franjevci iz samostana Rama Šćit? Ili ćemo ostati poklopljeni retrogradnim razmišljanjima pojedinaca, umišljenih čuvara Rame, promašenih seoskih filozofa, malih političara gubitnika koji vrebaju svaku priliku ne bi li nekako došli na vlast?
Nadamo se da će se ipak netko drznuti. Jer, valja Tvrtko bar onoliko koliko valja Stjepan Tomaš!
