Zašto Europljani (ne) vjeruju u pandemijske teorije zavjere?

Čak 85 posto stanovnika Srbije vjeruje da je pandemija covida-19 umjetno stvorena. Nasuprot tome, 76,5 posto Šveđana, 74,4 posto Engleza, 70,4 posto Nijemaca i 61,7 posto Iraca ne vjeruju u tu teoriju zavjere. To je pokazalo istraživanje u pet europskih zemalja, provedeno u sklopu projekta “World problem, national solutions? The impact of national past on behaviour during the pandemic” (“Svjetski problem, nacionalna rješenja? Utjecaj nacionalne prošlosti na ponašanje tijekom pandemije”) pod vodstvom Siniše Maleševića, redovitog profesora sociologije na University Collegeu u Dublinu, piše Jutarnji list.

Siniša Malešević, koji je diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te neko vrijeme radio kao istraživač na Institutu za međunarodne odnose, u svojim je istraživanjima fokusiran na nacionalizam, nasilje i rat. O tome je objavio niz zapaženih knjiga, od kojih su “Sociologija rata i nasilja” te “Države-nacije i nacionalizmi: Organizacija, ideologija i solidarnost” prevedene na hrvatski jezik i objavljene u izdanju izdavačke kuće Jesenski i Turk, a isti će nakladnik uskoro objaviti i Maleševićevu knjigu “Zašto je nacionalizam tako moćan?”

Slaba koordinacija

– Naš istraživački tim se već dulje bavi analizom značaja reproduciranja nacionalno-centričnih kategorija u svakodnevnom životu ljudi u Europi. Nasuprot dominantnim, uglavnom ekonomističkim, objašnjenjima da globalizacija slabi utjecaj države-nacije u suvremenom svijetu, mi smo nastojali pokazati da takva tumačenja ne stoje: globalizacija je samo jedan od mnogih društvenih procesa koji su upravo ojačali značenje nacionalno-centričnih kategorija razumijevanja svijeta u kojemu živimo. Tako je i ova pandemija samo potvrdila koliko je danas jak utjecaj država-nacija. Kao i u velikoj ekonomskoj krizi iz 2008. godine, gotovo automatska reakcija bila je prvo zaštititi vlastitu državu, vlastito stanovništvo i vlastitu ekonomiju. I ovaj je put pandemija pokazala da je prva reakcija bila zatvaranje državnih granica, obustava transporta, nabava medicinske opreme te prioritiziranje vlastitog stanovništva. Iako i u slučaju ekonomske krize i pandemije imamo globalni problem koji iziskuje globalno rješenje, automatska reakcija su nacionalno-centrični pokušaji rješavanja problema na razini države-nacije – kaže Malešević.

Naglašava da na početku pandemije u sklopu Europske unije nije bilo puno zajedničke koordinacije te se tek poslije pronašao način da se problemi počnu rješavati na razini EU.

– To je kulminiralo situacijom kad je u ožujku 2020. godine Italija dobila pomoć od Rusije i kad su se sve vlade tada borile između sebe za respiratore i ostala medicinska pomagala. Poslije su gotovo sve države svijeta uvele vrlo različite politike odnosa prema pandemiji. Također, mogli smo vidjeti različita ponašanja stanovništva tijekom pandemije. Dakle, naš je cilj u ovom projektu bio istražiti odakle dolaze takve razlike. Zanimalo nas je jesu li te razlike vezane uz povjerenje u vlast i znanstvenike te jesu li povezane sa specifičnim nacionalnim iskustvima iz prošlosti. Zanimalo nas je da empirijski identificiramo neke od tih razlika te da ih poslije analiziramo i objasnimo – pojasnio je Malešević.

Naš sugovornik i njegove suradnice Sarah Carol, Lea David i Gordana Uzelac tematski su osmislili i operacionalizirali istraživanje, sastavili upitnik i napravili analizu podataka dok je agencija IPSOS koordinirala sav terenski rad u razdoblju od 5. travnja do 15. lipnja ove godine. Istraživanje je obavljeno na reprezentativnom uzorku u svih pet država: po 2000 ispitanika za Englesku i Njemačku te po 1000 ispitanika za Irsku, Srbiju i Švedsku. – Fokusirali smo se na države koje su imale vrlo različite pristupe pandemiji i različite povijesne odnose prema velikim tragedijama. Na primjer, Irska je imala jedan od najrestriktivnijih pristupa s produljenim lockdownima koji su bili prisutni skoro cijelu pandemiju. Švedska je imala vrlo relaksiran pristup pandemiji s malim brojem ograničenja sve donedavno. Ta dva društva imaju i vrlo različitu povijest: irsko je društvo razvilo specifičan odnos prema prošlosti, karakteriziran različitim tragedijama – od britanske kolonizacije, emigracija milijuna stanovnika i velike gladi iz 19. stoljeća do nasilja u Sjevernoj Irskoj itd. S druge strane, Švedska nema većih tragičnih iskustava iz skorije prošlosti i njezini stanovnici nisu sudjelovali u ratovima još od 1814. godine – rekao je Malešević.

Ističe da je Njemačka, također, zanimljiva jer je riječ o vrlo prosperitetnoj i moćnoj zemlji koja je isprva imala vrlo organiziran pristup s malim brojem žrtava. – Poslije se nastali veći problemi, ali uglavnom se solidno nosila s pandemijom. Englesku smo izabrali jer poslije Brexita vodi vlastiti put, a pandemija je stigla u isto vrijeme kad je Brexit postao stvarnost. Fokusirali smo se samo na englesku populaciju jer su stavovi u ostalim dijelovima Velike Britanije različiti, pa je tako Škotska imala restriktivniji pristup pandemiji. Engleska je isprva imala izrazito loš i neorganiziran pristup pandemiji, oslanjajući se na model “imuniteta krda”, što je rezultiralo najvećim brojem žrtava u Europi te među najvećima na svijetu. S druge strane, Englezi su među prvima krenuli s cijepljenjem i time napravili određeni uspjeh u odnosu na EU. Srbija je zanimljiva jer je inicijalno imala vrlo neodgovoran pristup pandemiji: sjetite se samo kako su neki vladini savjetnici ismijavali pandemiju. Ali, onda se naglo trgnula i krenula s cijepljenjem prije svih drugih u regiji. Usto, pokazali su i stupanj solidarnosti s ostalima otvaranjem mogućnosti cijepljenja onima koji nisu državljani Srbije – kazao je Malešević.

Povjerenje u WHO

Među ostalim, njegov je tim u svih pet zemalja ispitivao povjerenje u vladu tijekom pandemije. – Najveće povjerenje u djelovanje vlade tijekom pandemije je u Irskoj, a zatim u Švedskoj, što je zanimljivo jer je riječ o potpuno suprotnim pristupima pandemiji. Najniže je povjerenje u Srbiji i Engleskoj. Općenito gledano, ispitanici iz Srbije pokazuju najmanje povjerenje u vlast u svim pitanjima na ovu temu – od toga dostavlja li vlada istinite i pouzdane informacije i priznaje li pogreške do toga dostavlja li istinite informacije o žrtvama pandemije. Na drugoj strani, ispitanici iz Irske pokazuju najviši stupanj povjerenja u vladu po svim ovim pitanjima. Zanimljivo je da većina ispitanika pokazuje visok stupanj povjerenja u Svjetsku zdravstvenu organizaciju (WHO): opet je najveće povjerenje u Irskoj, zatim Švedskoj, Engleskoj i Njemačkoj, a ispitanici u Srbiji imaju znatno manje povjerenja u tu organizaciju – pojasnio je Malešević.

Znanstvenici su ispitivali i stav prema cijepljenju te povjerenje u znanstvenike u svih pet zemalja. Najveće je povjerenje u cijepljenje u Engleskoj gdje se 89 posto ispitanika namjerava cijepiti. Visok je postotak onih koji se žele cijepiti i u Švedskoj (70,7 posto), Irskoj (68,7 posto) i Njemačkoj (65,2 posto), a u Srbiji je samo 49,6 posto ispitanika iskazalo spremnost na cijepljenje.

– Zanimljivo je da je u svih pet zemalja povjerenje u znanost i znanstvenike prilično visoko, uglavnom znatno više nego u vladu, lokalnu administraciju, religijske vođe ili celebrities, što smo sve ispitivali. Ispitanici iz Irske i Engleske pokazuju najviši stupanj povjerenja u znanstvenike, a to je povjerenje nešto niže u Srbiji. Zanimljivo je da čak 12,8 posto ispitanika u Srbiji vjeruje da su znanstvenici najodgovorniji za pandemiju, a sedam posto ih misli da je za pandemiju najviše odgovoran Bill Gates. U ostalim je državama postotak onih koji optužuju znanstvenike vrlo mali, npr. samo 1,4 posto u Engleskoj ili 1,5 posto u Irskoj – rekao je Malešević.

Jedan od najzanimljivijih aspekata istraživanja odnosio se na utjecaj nacionalne prošlosti na ponašanje stanovnika tijekom pandemije.

Različite percepcije

– Mi smo istraživali nekoliko aspekata kako prošlost utječe na ponašanje i tek namjeravamo raditi složenije statističke analize kako bismo utvrdili različite utjecaje. No, već se može primijetiti da percepcije prošlih tragedija imaju važan utjecaj na stavove o pandemiji covida-19. Na primjer, u Njemačkoj 16,4 posto ispitanika povezuje ovu pandemiju s iskustvima Drugoga svjetskog rata. U Irskoj se prave paralele s tragedijom velike gladi (1845. – 1849.), pri čemu 15,9 posto ispitanika identificira ovu pandemiju u rangu te tragedije iz 19. stoljeća. U Srbiji 28,9 posto ispitanika smatra da se iskustvo covida-19 iskustvo može usporediti s NATO-ovim bombardiranjem 1999. godine. U Engleskoj, pak, 13,8 posto ispitanika povezuje pandemiju s tragedijom Prvoga svjetskog rata – rekao je Malešević.

Ističe da je njegov tim zapazio kako različite percepcije nacije i nacionalne prošlosti oblikuju stavove o pandemiji.

– Na primjer, u Irskoj, Engleskoj i Srbiji velik broj ispitanika smatra da im događaji iz prošlosti njihove nacije pomažu da znaju tko su te time lakše prebrode ovakve nevolje kao što je pandemija. Irski ispitanici najviše vjeruju da će zajedničko iskustvo iz pandemije covida-19 rezultirati više ujedinjenom nacijom nakon pandemije, dok su ispitanici u Njemačkoj i Srbiji više skeptični prema takvom stavu – naglasio je Siniša Malešević.