Zašto se med kristalizira i što učiniti kako biste ga iskoristili do zadnje stisnute kapi

Kristalizacija je posljedica prirodnog procesa, a na nju utječe omjer glukoze i fruktoze u medu.

Napokon ste se odlučili pozabaviti medenom pitom koja vam dugo stoji na popisu želja i počeli ste skupljati sve sastojke na jedno mjesto. Budući da recept od vas traži i dvije žlice meda, krenuli ste prema smočnici izvaditi teglicu koju nikako da potrošite, no umjesto tekućeg zlaćanog sirupa, dočekala vas je grudasta i kristalizirana smjesa. Bez brige, to nije nikakav problem, već posljedica prirodnog procesa koji se kroz vrijeme odvija u medu.

Med je ustvari izrazito koncentrirana otopina šećera, a zato što sadrži jako malo vode, i to svega 18 posto, veoma je otporan na kvarenje ili pak fermentaciju

Prilikom stvaranja meda, pčele prirodne šećere iz cvjetnog nektara, odnosno glukozu i fruktozu, zapravo otapaju u maloj količini vode. S obzirom na to da svaka vrsta cvijeća ima drugi omjer glukoze i fruktoze u svom nektaru, imaju ga i različite vrste meda, što posljedično utječe na brzinu njihove kristalizacije jer se glukoza kristalizira puno brže od fruktoze.

Zato je, recimo, med od akacije više tekuće teksture jer nektar akacije u sebi ima veću količinu fruktoze. Dok će medu od bagrema ili kestena trebati puno duže da se počne kristalizirati, cvjetni i livadni med će puno brže promijeniti svoju teksturu. Pritom vrijedi naglasiti da se komercijalno obrađeni med kristalizira puno sporije od neobrađenog meda malih pčelara, a koji ne prolazi kroz nikakvu termičku obradu.

U takvom nefiltriranom medu često se mogu naći i tragovi peludi koji ubrzavaju samu kristalizaciju, ali je on u isto vrijeme i zdraviji od stabilnijeg pasteriziranog meda jer su u njemu sačuvani svi nutrijenti koji se u medu prirodno nalaze.

Ako primijetite da se med zamutio ili da se počeo kristalizirati, nema mjesta brizi. Sav se med kristalizira tijekom vremena i to ni na koji način nije pokazatelj kvarenja. To se događa jer voda koja se u njemu nalazi s vremenom prirodno isparava, a preostali šećeri potom tvore gušću smjesu. Dodatni problem kod meda nastaje kad je on izložen zraku i vlazi. Ako svoju teglicu ostavite duže otvorenu, med će upiti vlagu iz zraka i može početi fermentirati pa budite toga savjesni i zatvarajte teglicu kada med više ne koristite.

Ako redovito jedete med, preporučuje se da teglicu držite u smočnici na temperaturi između 20 i 26°C

Iako je i dalje jestiv, kristalizirani med mnogima nije poželjan prizor pa u slučaju da se kristalizacija ipak dogodila, postepenim zagrijavanjem možete svoj med vratiti u tekuće stanje. Staklenku ili bočicu meda stavite u zdjelu tople vode koja ne bi trebala biti temperature više od 40°C jer će to narušiti kvalitetu samog meda. Jednom kad se rastopi, prebacite tekući med u novu i čistu staklenku. Izbjegavajte korištenje mikrovalne pećnice za zagrijavanje meda jer će ga pregrijati, a ni samo zagrijavanje neće biti ravnomjerno.

Pripazite, čim se med ohladi, vratit će se i njegova granularna tekstura koju ste pokušali izbjeći pa je najbolje jednostavno prigrliti njegov novi oblik. Pogotovo jer će opetovanim zagrijavanjem i hlađenjem med polako, ali sigurno gubiti aromu i okus. Budući da je kristalizirani med sasvim siguran za jesti, možete ga i dalje koristiti u čaju, dodati u jogurt, njime namazati tost ili ga ubaciti u zobene pahuljice. Odlično će funkcionirati i u brojnim slanim jelima. Svakako ga nemojte baciti jer vam još uvijek može pružiti užitak.