Zemlja grobova; Od Gospina Vrila do Tetina groba

Rama je zemlja obećanja i razočaranja; strepnji i nadanja; patnje i radosti… Rama je zemlja uvijek puna iznenađenja i posebnosti. Tu posebnost svjedoči jedinstveni izvor na Menjiku. Narod izvor prozva Gospino Vrilo.  Zanimljivost nije samo u nazivu nego u tome što izvor ujedno je dio i Jadranskog i Crnomorskog riječnog sliva.  Naime, izvor je upravo na razvođu između ova dva sliva, na Menjiku.

Gospino vrilo

Još jedna zanimljivost vezana za Ramu je i pripovijest stanovnika  Gliba, Željka Glibo. Njegova pripovijest svjedoči o neobičnom posjetitelju Gospina Vrila koji se zbio u proljeće 2000. godine.  Tada je na Gospino Vrilo stigao uglađeni gospodin iz Splita u kasnim zrelim godinama i pitao je sve o izvorima, a Željko Glibo je bio njegov vodič.  Iz njegovog interesiranja ispostavilo se da je istraživač koji bilježi sve o izvorima koji se nalaze uz put Split – Neretvica. Njega su posebno interesirali  izvori naziva Vrce. Prema njegovim istraživanjima na tom starom Rimskom putnom pravcu nalazi se devet izvora, a posljednji izvor u nizu je u selu Šćipe.  O tom selu bit će posebna priča u jednom od narednih nastavaka.

Tetin grob

Pošavši od Gospina Vrila kroz Glibe prema Gornjim Brajkama posebno je mjesto za Ljubunčane i cijeli ovaj kraj. Na  lokaciji, ispod regionalnog puta Prozor – Konjic, odnosno na dionici između Gornjih Brajaka i Gliba, nalazi se Tetin Grob. To je mjesto zavjeta ne samo djevojaka i žena, nego svih vjernika. Prema predaji koja se pripovijeda među narodom, na tom mjestu  ukopana je nasilno umrla djevojka iz obitelji Barbarić odnosno Kanat.  Djevojci je prema predaji bilo ime Danica, no zbog njezine dobre naravi zvali su je Tete. Njezina ljepota, pjevačka boja glasa i dobra ćud zasmetali su tada okrutnim vlastima muslimanima iz Kopčića kod Travnika. Nameće se pitanje otkuda oni u ovim krajevima? Odgovor je jednostavan; Ramsko područje pripadalo je Travničkoj nahiji, a i putovi su vodili ovim krajevima.  Sjecišta svih prometnica nalazila su se upravo na Ljubunačkom području.  Prolazeći ovim putovima Turci su zamijetili  Tetu  prilikom odlaska po vodu na izvore Vodica i Studenac. Nasilnici su Tetu pokušali uhvatiti, no ona se bacila niz strminu. Kada su je sustigli, mučili su je i objesili o drvo. Mještani pokopaše Tetu ispod izvora Vodica, pored seoskog puta. Mnogi se zavjetuju obilaziti ovaj grob zbog različitih životnih tegoba, no najviše zbog  glavobolje.  Nekoć je grob bio ograđen,  zbog nepristupačnosti danas nema ograde, ali prema ostacima  svijećama  i cvijeću zaključuje se da i danas postoje vjernici koji se zavjetuju i obilaze grob. (Usp. „U sjeni križa“ str. 216. ) Milenko Filipović za Tetin Grob tvrdi da je ukopana djevojka oboljela od kuge. Ovaj primjer je samo pokazatelj kako se sustavno željelo mijenjati povijesne činjenice.

Valja napomenuti za Brajke da se prema Austrougarskim kartografima zovu Globarići. Naziv Brajke dobili su prema prezimenu koje je jedino u ova dva sela.(Gornje i Donje Brajke). Prema Milenku Filipoviću ime Globarići dobilio je naselje od muslimanskog prezimena Globarić  koji su tu nekada živjeli a izumrli su od kuge.

Svega kilometar  prema Dobroši  od Tetina Groba, na mjestu Šiljevina nalazi se još jedan grob ili više grobova, jer je vidljiv samo jedan a narodna predaja govori o više grobnih mjesta.

Tijekom pripremanja  povijesno dokumentacijskog materijala o župi Uzdol, župnik don Miljenko Džalto i don Željko Marić sa svojim suradnicima otkrili su grob o kojem se u narodu pričalo da je svećenički grob. Iskapanje je pokazalo narodno pamćenje istinitim,  pronađene su  kosti u neobičnom položaju. Prema položaju kostiju odmah se dalo zaključiti da je pokopana osoba ubijena svezana s rukama na leđima. Don Miljenko je obavijestio franjevački samostan Rama Šćit kako bi se pokušalo utvrditi tko je pokojnik jer se pretpostavljao da je jedan od fratara kojeg su ubili partizani tijekom Drugog svjetskog rata i to gvardijana fra Julijan Jurković i vikara fra Viktora Slišković.

Grob na Šiljevini

Zanimljivo je za ovu lokaciju Šiljevina da je bila potpuno zaboravljena, zbog straha ili nemara, nije poznato. Tijekom siječe šume krajem 80-tih godina mještani Mirko Vidović Tetak, Ivan Brajko, Mato Glibo i djevojčica Ruža Brajko, otkrili su u zemlji zakopani križ. Podigli su križ, a mjesto je postalo mjesto zavjeta. Danas je ponovno zapostavljeno.

Žitelji Gornjih Brajaka i Gliba kroz razgovore upozoravaju na još jedno grobno mjesto između Tetina Groba i Šiljevine. Te priče bit će neophodno provjeriti.

U ovom uskom području od Graca, Vrdola, Brajaka, Gliba i Menjika skriveno je puno povijesnih istina koje svjedoče o nekada burnom  i tegobnom životu stanovnika. Njihov život je sigurno tisućljećima bio vezan za putno raskrižje. Naime, putovi su vodili od Sjevera prema Jugu, iz Vrbaske doline prema Jadranu, dolinom Rike, zatim Ramom do Neretve, a onda do mora. Od Istoka putovi su vodili od Neretvice prema Splitu preko Duvanjskog kraja. Njihovo sjecište je područje Ljubunaca. Mirko Vidović Tetak pripovijeda o starom hanu na Menjiku čije su ostatke stanovnici koristili za gradnju svojih kuća.  Milenko Filipović navodi prema kazivanju mještana o ostacima dva hana. (Usp. Milenko Filipović, „Rama u Bosni“, str. 114. i 115.) Potvrda tome su groblja koja se nalaze uz sami stari Rimski put. U razdaljini od svega dva kilometra nalaze se stara groblja sa stećcima i starim križevima; Ljubunačko groblje u Rici, Vidovića groblje,  „Rimskog groblje“ ili „Grčko groblje“ na lokalitetu Greblje iznad Gornjih Brajaka, (izgradnjom regionalne ceste potpuno je zatrpano ovo groblje) te groblje s druge strane Menjika u Privoru.  Groblja i izvori pitke vode s malo primjetnim putom jasno potvrđuju važnost ovog putnog sjecišta.

Svaka pripovijest rađa novu priču, svaka zanimljivost stvara novu spoznaju o posebnosti ovog kraja i ovih ljudi.