Živio 27 godina sam u šumi
Nakon što se izgubio u gustoj šumi, Knight je pronašao mjesto na kojem će boraviti narednih 27 godina. Razvukao je vodootporno platno kroz grane drveća, podigao šator i smjestio se. Bio je u potpunosti sakriven, iako je samo nekoliko minuta udaljen od ljetnog kampa.
Knight je preživio tako što je provaljivao u kamp i uzimao ono što mu je trebalo iz kabina. Krao je hranu, pribor za kuhanje, odjeću, čizme, baterije za lampu i knjige. Trudio se ne praviti veliku štetu, ali veliki broj provala ga je naposlijetku odao. U kamp je ušao više od 1.000 puta, te je izazvao strah i anksioznost kod vlasnika kamp kućica, zbog čega je policija napravila zamku u koju je on uskoro uhvaćen kada je pokušao provaliti.
Na pitanje zašto se odlučio odseliti u samoću i divljinu, te prestati komuncirati s ljudima, Knight je odgovorio da se nije osjećao ugodno u blizini drugih ljudi. Prema njegovim riječima, samoća je nešto čemu je težio, baš kao da ga je gravitacija vukla izolaciji u kojoj se osjećao sasvim ugodno.
Sila koja ga je vukla samoći bila je toliko jaka da skoro tri decenije nije progovorio sa živim bićem. Jedini put kada je prekinuo šutnju bilo je kada je pored njega prošao planinar kojega je kratko pozdravio.
Njegova želja za samoćom bila je toliko jaka da 27 godina, uprkos veoma niskim temperaturama, nije želio zapaliti vatru da se ugrije jer se plašio da bi dim mogao privući pažnju ljudi. Kako temperature u tom dijelu šume padaju i ispod minus 27 stepeni Celzijusa, Knight je napravio rutinu u kojoj ide spavati oko 19 sati navečer, te se budi u 3 sata ujutro kada ide hodati do jutra kako bi se ugrijao.
Vrijeme je ispunjavao sa križaljkama i knjigama, ali većinu vremena nije radio ništa osim sjedenja i posmatranja okoline. Ipak, Knight tvrdi kako se nikada nije osjećao usamljenim, te mu nikada nije bilo dosadno.
Kada je uhapšen radi krađa, osuđen je na sedam mjeseci zatvora. Za vrijeme služenja kazne nije želio razgovarati ni sa jednim novinarom osim Mikea Finkela, kojem je ispričao svoju priču.
