Život na kazanu dok vlast sebi diže plaće na gotovo deset tisuća maraka

Život na kazanu dok vlast sebi diže plaće na gotovo deset tisuća maraka

Više od 18.000 građana BiH preživljava zahvaljujući javnim kuhinjama. Dok umirovljenici s 690 KM biraju između kruha i lijekova, političari zakonskim mehanizmima sami sebi povećavaju primanja, a korupcija postaje društveno prihvaćena norma.

Dok se svaki šesti stanovnik Europske unije suočava s rizikom od siromaštva ili socijalne isključenosti, u Bosni i Hercegovini borba za golu egzistenciju odavno nije statistički rizik, nego surova svakodnevica.

Nezaustavljiv rast cijena osnovnih životnih namirnica, energenata i lijekova u potpunosti je obezvrijedio ionako niske plaće i mirovine. Redovi ispred javnih kuhinja sve su dulji, a konkretnih sustavnih mjera za zaštitu najugroženijih gotovo da i nema.

Prema podacima Eurostata, riziku od siromaštva u Europi lani je bilo izloženo 20,9 posto stanovništva, pri čemu je zabrinjavajući udio djece, dok Izvješće o ciljevima održivog razvoja upozorava da deset posto svjetske populacije još uvijek živi u ekstremnom siromaštvu.

‘Od ove hrane živim’

U Bosni i Hercegovini tu crnu statistiku najbolje oslikava podatak da više od 18.000 građana ovisi o jednom obroku iz javne kuhinje. Jedan od njih je i Ismet Pučaj, koji se godinama hrani u Narodnoj kuhinji u Tuzli.

-Hvala onome tko mi naspe. Imam minimalnu mirovinu, od ove hrane živim, kratko kaže Pučaj, sažimajući u dvije rečenice sav besmisao sustava u kojem cijeli radni vijek nije dovoljan za dostojanstvenu starost.

Sličnu sudbinu dijeli i Lejla Hadžijašaragić, koja na vrata kuhinje kuca već dvadeset i četvrtu godinu.

-Da mi nije kuhinje, ne bi valjalo ništa. Nemam nikakvih primanja, a živim sama, svjedoči ona. Bez ikakvih prihoda je i Fadila Suljanović: „Ne radim nigdje, nemam nikakva primanja. Ova kuhinja mi je jedini spas.“

Da se socijalna slika ne popravlja, nego drastično pogoršava, potvrđuju i na terenu. U tuzlanskoj Narodnoj kuhinji „Imaret“ dnevno se pripremi čak 2.825 obroka za korisnike iz šest općina i gradova, no zahtjevi za pomoć neprestano pristižu.

-U narednom razdoblju planiramo otvoriti još jedan punkt na području Grada Tuzle, u Mjesnoj zajednici Lipnica. Dobili smo zahtjeve iz te zajednice jer tamo živi velik broj socijalno ugroženih osoba i nastojimo odgovoriti svima koliko god možemo, ističe Mensura Husanović, ravnateljica Narodne kuhinje „Imaret“, prenosi BHRT.

Osim toplog obroka, ovim ljudima nedostaje gotovo sve – od higijenskih potrepština i ogrjeva do medicinskih pomagala i lijekova.

Legalizirana pohlepa i normalizacija korupcije

Međutim, siromaštvo u Bosni i Hercegovini nije posljedica globalnih kretanja ni nedostatka resursa, nego izravan rezultat duboko ukorijenjenog klijentelizma i sustava skrojenog po mjeri političkih elita. Dok građani punjenjem proračuna kroz PDV i namete financiraju glomazni državni aparat, izabrani dužnosnici tim istim novcem upravljaju bez ikakve odgovornosti.

Jaz između onih koji pune proračun i onih koji iz njega crpe privilegije poprimio je groteskne razmjere. Prema podacima za 2026. godinu, najniža mirovina u Federaciji BiH iznosi oko 692 KM, dok minimalna plaća jedva prelazi tisuću maraka. Istodobno, osnovna neto plaća državnih zastupnika, nakon rasta osnovice u 2026. godini, dosegnula je 5.803 KM, a uz mjesečne paušale i naknade primanja im prelaze 6.800 KM. Novim odlukama o povećanju osnovice za 2027. godinu, plaće članova Predsjedništva BiH penju se prema 10.000 KM, dok će ministri i parlamentarci primati oko 8.000 KM mjesečno.

Drugim riječima, jedan bh. političar u mjesec dana zaradi više nego što umirovljenik s najnižom mirovinom primi u cijeloj godini. Apsurd je tim veći što su takva povećanja ugrađena u zakonske okvire kroz vezivanje osnovice za rast prosječne plaće – pa svaki put kada inflacija i rast troškova života nominalno podignu prosjek u državi, političarima plaće automatski rastu.

U takvom okruženju korupcija je prestala biti incident i postala je gotovo legaliziran način funkcioniranja sustava. Javni natječaji, zapošljavanja po stranačkoj liniji i netransparentno trošenje javnog novca postali su toliko učestali da ih društvo počinje prihvaćati kao normalnu pojavu. Dok pravosuđe rijetko sankcionira visoku korupciju, građani gube povjerenje u institucije, a mladi masovno napuštaju zemlju.

Unatoč alarmantnim podacima i siromaštvu koje je vidljivo na svakom koraku, politička scena ostaje zarobljena u istom obrascu – žustroj borbi za fotelje i podjeli plijena. Dok se vladajući desetljećima uspješno vode starom parolom „zavadi pa vladaj“, prazni novčanici građana brišu sve etničke i entitetske granice. Poruka s ulice i iz redova ispred javnih kuhinja odavno je jasna i jedinstvena: „Gladni smo na sva tri jezika.“

S. J.  Dnevni.ba

Podijelite svoje mišljenje sa nama i ostavite komentar