Znanstvenici sa Sveučilišta Oxford otkrili su da određeni proteini u krvi mogu upućivati na povećani rizik od razvoja raka prostate više od 15 godina prije postavljanja dijagnoze. Riječ je o dosad najvećem populacijskom istraživanju povezanosti krvnih proteina i budućeg rizika od ove bolesti, a rezultati bi mogli pomoći u razvoju preciznijih metoda ranog otkrivanja raka, piše The Telegraph.

Istraživanje, objavljeno u medicinskom časopisu European Urology, obuhvatilo je uzorke krvi 982 muškarca kojima je kasnije dijagnosticiran rak prostate te još 1573 muškarca odabrana iz velike europske studije o prehrani i zdravlju. Znanstvenici su analizirali više od 6000 proteina u krvi, a sudionike su pratili približno 16 godina.

Rezultati su pokazali da je 12 proteina povezano s rakom prostate dijagnosticiranim više od 15 godina nakon uzimanja uzoraka krvi. Među njima se ističe protein GZMK, koji proizvode imunološke stanice zadužene za prepoznavanje i uništavanje abnormalnih stanica. Znanstvenici smatraju da bi takvi nalazi mogli pružiti nove informacije o ulozi imunološkog sustava u razvoju bolesti, prenosi Istina.media.

Otkriveni i pokazatelji agresivnog oblika raka

Istraživači su identificirali i sedam proteina povezanih s agresivnim rakom prostate. Posebno se istaknuo protein ANKRD1, koji je bio povezan s nekoliko ozbiljnih oblika bolesti, uključujući tumore koji su se proširili ili doveli do smrti.

„Rak prostate nije samo jedna bolest. Mnogi tumori rastu sporo i možda nikada neće izazvati ozbiljne probleme, dok su drugi agresivni i mogu ugroziti život”, objasnio je dr. Zhe Huang, jedan od autora istraživanja.

Znanstvenici su također pronašli povezanost između određenih proteina nastalih djelovanjem gena ERBB3, KRAS i NRAS te agresivnih oblika raka prostate dijagnosticiranih otprilike deset godina nakon uzimanja uzoraka krvi.

Profesor Karl Smith-Byrne, jedan od voditelja istraživanja, istaknuo je da otkrivanje proteina povezanih s genima važnima za razvoj raka mnogo godina prije dijagnoze pruža nova saznanja o najranijim biološkim procesima povezanima s bolešću.

Test još nije spreman za primjenu

Iako rezultati pružaju nadu, znanstvenici naglašavaju da zasad nije riječ o gotovom krvnom testu koji može pouzdano otkriti rak prostate 15 godina prije pojave simptoma. Istraživanje je pokazalo povezanost određenih proteina s budućim rizikom od bolesti, ali ne i mogućnost sigurnog predviđanja tko će oboljeti.

Stručnjaci upozoravaju da su potrebna dodatna istraživanja kako bi se utvrdilo mogu li se otkriveni proteini koristiti u svakodnevnoj medicinskoj praksi.

Unatoč tome, otkriće predstavlja važan korak prema individualiziranom pristupu ranom otkrivanju raka prostate. U budućnosti bi liječnicima moglo omogućiti da ranije prepoznaju muškarce s povećanim rizikom, dok bi se oni s manjim rizikom mogli poštedjeti nepotrebnih pretraga i zahvata.

Objava DOBRA VIJEST: Krv bi mogla otkriti rizik od raka prostate čak 15 godina ranije pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

U prvoj polovici 18. stoljeća sjeverni dijelovi Azije i obale Sjeverne Amerike bili su još puni upitnika za europske kartografe. Rusko Carstvo željelo je bolje upoznati svoje istočne granicei istražiti mogućnost pomorskog puta prema Pacifiku. Velika sjeverna ekspedicija, pod vodstvom danskog moreplovca Vitusa Beringa, bila je jedan od najznačajnijih istraživačkih pothvata toga vremena.

Vitus Jonassen Bering (1681.-1741.), Danac koji je većinu svoje pomorske karijere proveo u službi ruske mornarice, na poticaj cara Petra Velikog predvodio je Prvu kamčatsku ekspediciju od 1725. do 1730. godine. Tijekom plovidbe 1728. prošao je morskim prolazom između Azije i Amerike, koji danas nosi njegovo ime. Tada zbog magle nije mogao vidjeti sjevernoameričku obalu, pa su pitanja o geografiji tog područja ostala otvorena.

Ekspedicija golemih razmjera

Nova i znatno ambicioznija ekspedicija pokrenuta je 1733. godine, a trajala je sve do 1743. U povijesti je ostala poznata kao Velika sjeverna ekspedicija ili Druga kamčatska ekspedicija. Njezin je cilj bio istražiti i kartirati velike dijelove sibirske arktičke obale, sjeverni Pacifik i područja uz obalu Sjeverne Amerike.

Riječ je bila o pothvatu iznimnih razmjera za ono doba. Sudionici su putovali kopnom preko Sibira, gradili brodove, prikupljali zalihe i pripremali se za plovidbu u područjima gdje su led, oluje i nepristupačna prostranstva predstavljali stalnu prijetnju. Ova ekspedicija nije bila samo pomorska avantura – više istraživačkih skupina zasebno je proučavalo različite dijelove nepoznatog sjevera.

Važnu ulogu imali su i znanstvenici: Johann Georg Gmelin istraživao je prirodu i biljni svijet, Gerhard Friedrich Müller bavio se poviješću i narodima Sibira, a astronomi i geografi radili su na mjerenjima i izradi karata. Njihova su opažanja proširila tadašnje europsko znanje o sibirskim krajolicima, prirodnim bogatstvima i stanovništvu.

“Otkriće” Aljaske i tragičan kraj

Jedan od najvažnijih dijelova ekspedicije bila je plovidba prema Sjevernoj Americi. Bering je 1741. godine isplovio iz Petropavlovska na Kamčatki brodom Sveti Petar, dok je Aleksej Čirikov zapovijedao brodom Sveti Pavao. Brodovi su se tijekom putovanja razdvojili, ali su obje posade stigle do obala Sjeverne Amerike i istražile dijelove sjevernog Pacifika.

Povratak je, međutim, bio mnogo teži. Posada Beringova broda, nakon velikih problema koji su ih snašli, bila je prisiljena prezimiti na otoku koji je poslije nazvan Beringovim otokom. Od 77 članova posade njegova broda, njih 45 nije preživjelo bolesti, hladnoću i nestašicu hrane. Među umrlima bio je i sam Bering, koji je preminuo u prosincu 1741. godine.

Iako Velika sjeverna ekspedicija nije pronašla jednostavan i siguran pomorski put kroz Arktik, znatno je pridonijela poznavanju hladnog sjevera. Mapirano je više od 13 tisuća kilometara arktičke obale, prikupljeni su vrijedni podaci o klimi, ledu i velikim sibirskim rijekama te su istraženi priroda i narodi sjevera, a granice (Europljanima) poznatoga svijeta značajno su pomaknute.

Objava Kako su istraživači “otkrili” Aljasku pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Brod potječe iz ranog brončanog doba, otprilike iz razdoblja kada je građena Velika piramida u Egiptu. Otkriće bi moglo pružiti nove uvide u pomorsku trgovinu i život drevnih civilizacija na Sredozemlju.

Olupina je pronađena u blizini otoka Kekova, nedaleko od Antalije, na dubini od oko 30 metara.

Iako drvena konstrukcija broda nije sačuvana, na morskom dnu pronađeno je više od 30 keramičkih posuda za skladištenje i prijevoz robe, poznatih kao amfore, te tri velika kamena sidra.

Neke amfore sadržavale ostatke materijala koji se nekoć prevozio

Posebno je zanimljivo to što su neke amfore, unatoč tisućama godina provedenih pod vodom, još sadržavale ostatke materijala koji se u njima nekoć prevozio.

Profesor Hakan Öniz s turskog Sveučilišta Akdeniz, koji je predvodio ekspediciju Mediteranskog arheološkog udruženja, opisao je olupinu kao svojevrsnu vremensku kapsulu na morskom dnu.

Prema procjenama istraživača, brod je bio dug oko deset metara i služio je za prijevoz trgovačke robe preko Sredozemnog mora.

Budući da drveni dijelovi nisu sačuvani, znanstvenici nisu mogli primijeniti radiokarbonsko datiranje kako bi precizno utvrdili starost broda. Umjesto toga, analizirali su oblik i obilježja pronađenih amfora.

Nakon što su ronioci iznijeli posude na površinu, započeo je postupak njihove konzervacije.

Arheologinja iznenađena količinom ostataka u posudama

Arheologinja Karin Sowada s australskog Sveučilišta Macquarie, koja je pregledala pronađene posude, rekla je da ju je iznenadila količina ostataka sačuvanih u njihovoj unutrašnjosti.

“Pogledala sam unutra i gotovo se onesvijestila. Nisam mogla vjerovati koliko je materijala još bilo vidljivo. Nisu to bili samo tragovi, već znatne količine ostataka”, kazala je Sowada.

Prema navodima istraživača, otkriće kod Kekove nadmašilo je dosadašnji rekord olupine pronađene u blizini grčkog otoka Dokos, stare približno 4200 godina.

Najstarija poznata olupina na kojoj su sačuvani dijelovi drvene konstrukcije pronađena je u Crnom moru, nedaleko od bugarske obale, a procjenjuje se da je stara oko 2400 godina.

Objava Kod turske obale pronađena olupina stara gotovo 4700 godina pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Kandidat stranke lijevog centra Ahora Nación osvojio je 34 posto glasova. Prema izvještajima lokalnih medija, razlika između prva tri kandidata bila je svega 42 glasa. U njegovoj kandidaturi ne navodi se mnogo detalja, kao ni objašnjenje za neobično ime.

Stoji tek podatak da upravlja investicijskom grupom Simeon Sac.

I drugi političari s imenom Hitler

Ovo nije prvi put da se političar s tim imenom pojavljuje na izborima. U Peruu je 2018. godine na izborima za gradonačelnika okruga Yúngar Hitler Guesclin Alba Sánchez porazio Lenjina Vladimira Rodrígueza Valverdea. “Ja sam dobri Hitler”, izjavio je tada Alba medijima tijekom kampanje.

U Namibiji je pak Adolf Hitler Uunona prošle godine peti put zaredom izabran na lokalnim izborima. “Kao djetetu, to mi se ime činilo potpuno normalnim”, rekao je Uunona za BBC.

Objava Hitler Mussolini postao gradonačelnik u Peruu pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Policijski službenici terete M. V. za kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa opojnih droga. Detaljnom pretragom terena i imovine oduzeta je znatna količina nedozvoljenih tvari.

Pretragom kuće, okućnice, pomoćnih prostorija i osobnog automobila marke Peugeot koje koristi navedena osoba pronađeno je i privremeno oduzeto 6,7 kg zeljaste biljne materije koja svojim morfološkim karakteristikama asocira na opojnu drogu marihuanu – skunk, pet stabljika u PVC posudama koje svojim morfološkim karakteristikama asociraju na indijsku konoplju i mobilni telefon, navode iz PU Trebinje za Nezavisne.com.

O cijelom slučaju obaviješteno je Okružno javno tužiteljstvo u Trebinju. Postupajući tužitelj naložio je policiji da se osumnjičeni M. V., uz službeno Izvješće o počinjenom kaznenom djelu, preda u daljnju nadležnost tužiteljstva.

Objava Uhićen 75-godišnji Hercegovac, prevozio drogu pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Korištenjem napredne tehnologije BakhtarRadar, razvijene na temelju istraživanja američkog ratnog zrakoplovstva, stručnjaci su uspjeli prodrijeti dublje pod zemlju nego u svim ranijim skeniranjima. Radarska očitanja otkrila su izražene slojeve i “snažne anomalije” unutar same formacije. Član tima i osnivač projekta Noah’s Ark Scans, Andrew Jones, naglasio je želju tima za potpunim znanstvenim pristupom.

“Vjerujemo da je Durupinar ostatak Noine arke i upravo zato želimo lokaciju podvrgnuti najstrožim mogućim znanstvenim ispitivanjima”, izjavio je Jones, dodavši kako preliminarni rezultati ipak još ne daju konačan dokaz o arheološkom podrijetlu lokaliteta.

Dubinska skeniranja i planovi za bušenje

Predvodnik istraživanja, dr. Khosro Bakhtar, istaknuo je da tim trenutno detaljno analizira prikupljene podatke kako bi precizno odredio mjesta za predstojeće jezgrenog bušenje. Cilj je uzimanjem fizičkih uzoraka iz dubine provjeriti točan sastav materijala i usporediti ih s radarskim snimkama.

“Iskoristit ćemo jedinstvene mogućnosti BakhtarRadara kako bismo izravno razlikovali eventualno očuvano okamenjeno drvo koje je obrađivao čovjek od prirodne stijenske formacije i njezinih mineralnih karakteristika”, objasnio je dr. Bakhtar.

Lokalitet Durupinar nalazi se oko 29 kilometara južno od Ararata, a javnosti je postao poznat nakon obilnih kiša i potresa 1948. godine koji su sprali sloj blata i otkrili formaciju. Njezine dimenzije iznenađujuće dobro odgovaraju biblijskom opisu arke iz Knjige Postanka – oko 157 metara duljine, 26 metara širine i 16 metara visine (odnosno 300x50x30 lakata).

Geometrijski uzorci i kemijske analize tla

Ranija istraživanja radarima za ispitivanje tla (GPR) i infracrvenom termografijom ukazala su na postojanje mreže unutrašnjih prolaza i “šupljina” koje se spajaju prema središnjoj prostoriji, što su neki istraživači usporedili s trokatnom strukturom opisanom u predaji. Jones napominje kako uočene podzemne strukture ne djeluju nasumično.

“Ovi tuneli prate određeni obrazac. Radar za ispitivanje tla jednostavno nam omogućuje da pomoću valova pogledamo ispod površine”, izjavio je Jones.

Uz radarska snimanja, tim je prikupio i 88 uzoraka tla čije su analize pokazale iznimno visoke koncentracije kalija, što istraživači interpretiraju kao potencijalni trag velikih količina razgrađenog drvnog materijala. Unatoč tome, službena geološka zajednica i dalje poziva na oprez te naglašava da se čvrsti zaključci mogu donijeti tek nakon objave tehničkog izvješća i analize izvađenih jezgri tla.

Objava Radari na Araratu snimili nešto nevjerojatno: ‘Vjerujemo da su ovo ostaci Noine arke’ pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Kako piše 072info, na fotografiji se vidi ozbiljno oštećen grob, razbacana zemlja i narušeno grobno mjesto, što je izazvalo tugu i nevjericu među stanovnicima ovog kraja.

Mještani uznemireni

Mještani ističu da ovakav prizor ne pamte te su zabrinuti zbog sve češćih susreta divljih životinja u blizini naseljenih mjesta i groblja, navodi 072info.

Podsjećamo, tako Igor Karakaš, ribolovac i ljubitelj prirode iz Gradiške, nije ni slutio što će ga snaći u rodnom kraju, u selu Crnovode kod Sanskog Mosta, kada je sredinom lipnja odlučio s kolegom posjetiti zavičaj.

Nakon posjeta Ribniku i Bobijaškom oku, jednom od najvećih čuda prirode u BiH, u podnožju planine Grmeč, Karakaš se zaputio u rodni kraj.

Ispod trešnje pojavio se medvjed

“Želio sam da osjetim ukus, miris i slast trešanja koje pamtim iz djetinjstva. Međutim, kada sam se popeo na staru trešnju, ispod nje se pojavio medvjed. Brzo sam pobjegao što više u krošnju, kako me ne bi mogao napasti. Na stablu sam vidio tragove njegovih šapa, što je djelovalo zastrašujuće”.

Karakaš je dugo bio na trešnji, sve dok medvjed nije otišao.

Ovu situaciju opisao je za “Nezavisne novine” kao veoma dramatičnu, posebno zbog straha da će ga medvjed napasti dok je bio na trešnji.

Medvjed usmrtio konja

Također, u selu Kuta kod Foče medvjed je usmrtio konja koji je obitelji Bodiroga služio u svakodnevnim poslovima, a najviše za transport sijena. To se dogodilo sredinom srpnja ove godine.

Kako priča domaćin Milovan Bodiroga, krenuo je po konja kako bi išli u vuču.

“Sa mnom su bili i psi”, započinje Bodiroga i dodaje:

“Psi su otkrili leš i počeli da laju. Vidim, u čairu dolje medvjed mi konja slomio – izvrnuo ga na leđa, pojeo ga i zatrpao ostatke šušnjem”.

Objava Medvjed raskopao grob kod Travnika pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Riječ je o korisniku koji najdulje koristi pravo na mirovinu u sustavu, dok statistike Fonda pokazuju i da među korisnicima trenutačno ima troje ljudi u dobi od 106 godina.

Više od 5.500 starijih od 90 godina

Prosječna dob korisnika starosne mirovine u Republici Srpskoj iznosi 72,53 godine, dok korisnici invalidske mirovine u prosjeku imaju 67,95 godina.

“Na temelju obrađenih podataka za isplatu mirovina za lipanj evidentirano je 5.557 korisnika starijih od 90 godina”, naveli su iz Fonda MIO Republike Srpske za BL portal.

Najzanimljiviji podatak ipak se odnosi na duljinu korištenja mirovine.

“Korisnik koji najdulje koristi to pravo korisnik je obiteljske mirovine, a pravo ostvaruje od 1950. godine, odnosno već 76 godina”, pojasnili su iz Fonda.

Tisuće s punim radnim stažem

Kada je riječ o stažu osiguranja, prosječan mirovinski staž korisnika starosne mirovine iznosi 32,85 godina.

Puni radni staž od 40 i više godina ostvarila su 77.502 korisnika, dok 75.229 korisnika ima manje od 30 godina staža osiguranja.

Foto: Ilustracija/Ramski Vjesnik 

Objava Umirovljenik iz BiH prima mirovinu 76 godina pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Na jugu Gruzije, na obroncima planine Erušeti, tridesetak kilometara od Aspindze pronaći ćete nevjerojatan kameni grad. Vardzia osvaja spektakularnom lokacijom, poznatoj po prirodnoj ljepoti i zelenilu, a i sam pogled na špiljsko remek-djelo je čaroban – iz daljine gotovo da izgleda poput divovskih saća, piše Punkufer.dnevnik.hr

Riječ je o špiljskim samostanima sagrađenima duž litice na pet stotina metara. Niknuli su u zlatno doba Gruzije – preciznije, u drugoj polovici dvanaestog stoljeća. S izgradnjom je započeo vladar Đuro III. Gruzijski kako bi se obranio protiv Turaka i Perzijanaca. Njegova kći Tamara, dovršila je utvrdu i pretvorila je u samostan. Prema legendi, Vardzia je dobila ime prema uskliku: ”Ak var Dzia!” – „Ovdje sam, ujače!“, što je uzviknula kraljica Tamara kada se izgubila u labirintu špilja i dozivala ujaka koji ju je tražio.

No ljudi su već u brončanom dobu živjeli u Vardziji. Neke od najstarijih pećinskih skloništa u tom području datiraju još iz 8. stoljeća, ali tada su bila izrazito skromna, bez ikakvog sjaja. Za Tamarine vladavine Gruzija je procvjetala, kako politički i ekonomski, tako i kulturno. Osim toga je i slomila otpor gotovo svih susjednih muslimanskih država. Tamara je odigrala značajnu ulogu u gruzijskoj povijesti, a zemlja će je zauvijek pamtiti po hrabrosti i snazi. Tijekom njezine vladavine postignuti su brojni kulturni uspjesi i vojne pobjede.

Vardzia – 3(Foto: Copyright (c) 2025 AmauryMphotos/Shutterstock. No use without permission./Shutterstock)

Tijekom vojnog sukoba sa Seldžucima Tamara je živjela sa svojom pratnjom u Vardzia. Brojne sobe koje je posjedovala trebale su zbuniti neprijatelja i sakriti joj trag u slučaju opasnosti. I danas se ondje mogu vidjeti tzv. Tamarine odaje. Vardzia je postala i religijsko mjesto jer je Tamara naredila izgradnju Vardzijske pećinske opatije u kojoj je moglo živjeti više od 2000 redovnika.

Zeleni grad

U naponu snage, kompleks uklesan u stijenu sastojao se od 6.000 prostorija raspoređenih na 19 razina, uključujući 25 vinskih podruma, samostan, 15 kapelica i ljekarnu, a sve to činilo je živopisni srednjovjekovni grad i samostan. U njemu je živjelo čak 50 tisuća ljudi! Bio je to samoodrživi kompleks zelene ekonomije. Plodno tlo, rijeka u podnožju i terase sa sustavom navodnjavanja pogodovale su razvoju poljoprivrede te omogućavale svojim stanovnicima dovoljno hrane i vode.

Vardzia se uspješno branila od vanjskih prijetnji, ali ne i od prirodnih nepogoda. Kameni grad izazivao je divljenje sve do 13. stoljeća, kada ga je zatresao tako snažan potres da se odlomilo i golemo kamenje s planine. Velik dio kompleksa je nepovratno uništen, a ogoljeni dijelovi postali su vidljivi neprijatelju. Većina ljudi je otišla, ali redovnici su ostali i obnovili crkvu te nastavili ondje živjeti sve do 16. stoljeća. Godine 1551. Perzijanci su napali opatiju i ubili sve redovnike.

Vardzia – 2(Foto: Copyright (c) 2022 BearFotos/Shutterstock. No use without permission./Shutterstock)

Nakon njihovih osvajanja grad je ostao napušten. Danas pak u pećinama živi nekoliko redovnika, a posjetitelji mogu ulaziti, hodati tunelima, razgledavati crkve i prostorije te osjetiti mističnu prošlost zadivljujućeg djela ljudskih ruku. Još uvijek se mogu vidjeti ostaci peći za kruh, nekadašnja blagovaonica, ljekarna i vinski podrumi. Također se mogu uočiti tragovi glinenih cijevi koje su bile dio drevnog sustava navodnjavanja.

Što vidjeti u okolici?

Odlučite li otputovati u Gruziju i razgledati Vardziju, dobro je znati da najbolji pogled na pećine puca sa suprotne strane rijeke Mtkvari. Točno mjesto je označeno na Google Maps kao “Vardzia cave town viewpoint”. Nalazi se uz cestu, prije nego što pređete rijeku prema ulazu. Dolazite li automobilom, uživat ćete u posljednjem dijelu puta koji prati slikovitu rijeku i inspirira na stajanje, uživanje u zelenilu i piknik nakon posjeta Vardziji. Ako niste za ručak u prirodi, odlučiti se možete i za neki od restorana uz obalu rijeke.

Vardzia se reklamira kao odlična lokacija za jednodnevni izlet iz Tbilisija, Kutaisija ili Borjomija, ali poznavatelji će vam reći da ondje ima dovoljno ljepota i zanimljivosti za višednevno istraživanje. Samo nekoliko kilometara južno od Vardzije nalaze se ruševine tvrđave Tmogvi, smještene na vrhu litice visoko iznad kanjona s pogledom za pamćenje. U 9. stoljeću ovo je bio veliki kompleks i vojna utvrda. Teško je stradao u potresu 1238. i danas su ostale samo ruševine koje potiču maštu. Glavni razlog posjeta su zadivljujući pogledi na zelene pejzaže doline rijeke Mtkvari.

Malo tko zna da od Vardzije pješice možete doći i do vrućih izvora vode, na kojima se nerijetko opuštaju planinari. Do njih ne vode znakovi niti reklame pa je za upute najbolje pitati lokalce.

Na samo nekoliko kilometara od Vardzije nalaze se pećine Vanis Kvabebi, koje ne dobivaju zasluženu pažnju posjetitelja. Starije su od Vardzije, a u 8. stoljeću su imale veliki vjerski značaj. Ondje i danas živi nekoliko redovnika. Stoga, odvede li vas put na jug Gruzije, odvojite dovoljno vremena za istraživanje svih njezinih ljepota i posebnosti.

Objava Kameni grad kraljice Tamare: Čudo isklesano u stijeni od 19 katova u kojem je živjelo 50 tisuća ljudi pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Ovih je dana raspravu na društvenim mrežama potaknula fotografija iz španjolskog Alicantea, gdje je jedan turist za samo tri eura dobio kavu i sendvič sa šunkom.

Na Redditu je jedan korisnik objavio fotografiju uz komentar: “Prijatelj je na odmoru u Alicanteu i stalno nam šalje ovakve fotografije.”

Objava je brzo postala viralna, no rasprava nije krenula samo u smjeru kritiziranja hrvatskih cijena, kao što je to često slučaj.

Među prvim komentarima našao se i jedan ironičan: “Opet ista priča, svugdje je bolje nego kod nas.”

Ubrzo su se pojavila različita mišljenja – od onih koji brane hrvatski turizam do onih koji smatraju da je ljetovanje na Jadranu postalo preskupo. Posebnu pažnju privukla je šala na račun Dubrovnika.

“Za tri eura u Dubrovniku možda dobijete pola čaše vode”, našalio se jedan komentator.

Zašto ljudi i dalje biraju Hrvatsku?

Neki su se korisnici pitali zašto bi netko uopće birao Hrvatsku ako je drugdje moguće ljetovati jeftinije. “Recite mi zašto bi netko ljetovao u Hrvatskoj ako nema obiteljski apartman. Prilično tužno”, napisao je jedan korisnik.

Drugi mu je odgovorio kako već dvije godine ljetuje na hrvatskim otocima. “Razlozi su jednostavni: jedna od najljepših obala u Europi, Jadransko more i mogućnost da dođem automobilom. Početkom rujna platio sam deset dana all inclusive odmora za tročlanu obitelj oko 1600 eura, što mi se čini sasvim prihvatljivim.”

Prema njegovu mišljenju, najveći problem na otocima nije smještaj, nego ograničen broj povoljnijih mjesta za jelo izvan hotela.

“Ako nemate uključene obroke, često ste osuđeni na restorane. Ponuda brze hrane i jeftinijih opcija nije velika. Razumijem kritike zbog cijena, ali Hrvatska nudi povijesne gradove, slikovite luke, lijepe plaže i borove tik uz more. To ne možete pronaći baš posvuda.”

“Ljudi često pretjeruju”

Pojedini komentatori smatraju da se u raspravama o hrvatskim cijenama često pretjeruje.

“Još uvijek se može pronaći apartman za dvije odrasle osobe i dijete za 40 ili 50 eura po noći, nekoliko minuta od mora. Kava je oko dva eura, a plaže su besplatne. Mnogi samo ponavljaju ono što su pročitali u medijima, a da zapravo nisu istražili ponudu”, napisao je jedan korisnik.

U raspravu se uključio i Hrvat koji živi u Kanadi te tvrdi da je proputovao velik dio svijeta.

“Hrvatska odavno više nije mala turistička destinacija. Danas je među najvažnijim turističkim zemljama u Europi. U nekim stvarima i dalje je ispred Španjolske. Po mom iskustvu, usluga je često bolja, a engleski jezik puno je rašireniji nego u mnogim dijelovima Španjolske.”

Iskustvo iz Alicantea

Da usporedba nije jednostavna, pokazuje i iskustvo jednog korisnika koji se nedavno vratio iz Alicantea. “Prije nekoliko tjedana bili smo u Alicanteu. Povratna karta iz Zagreba Ryanairom, s predanom prtljagom, koštala nas je oko 100 eura. Grad je ugodan za šetnju, a javni prijevoz odlično funkcionira.”

Prema njegovim riječima, noćenje u hotelu s četiri zvjezdice i bogatim doručkom stajalo je 120 eura. “U jednom tapas baru za platu pršuta, sireva, kobasica, kruh, pomfrit i sangriju platili smo 30 eura. Kod nas bi to vjerojatno bilo osjetno skuplje.”

Dodao je kako su se cijene pića u centru grada kretale između 4,5 i 9 eura, ovisno o lokaciji, te da su plaže vrlo uređene, piše Index. 

Kao najveći nedostatak izdvojio je jezik. “Engleski govore prilično loše. Ako znate nekoliko osnovnih riječi na španjolskom, sve će vam biti puno lakše.”

Objava ZAŠTO ITKO LJETUJE U HRVATSKOJ: Turist pokazao što je dobio za 3 eura u Španjolskoj pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.