Kandidat stranke lijevog centra Ahora Nación osvojio je 34 posto glasova. Prema izvještajima lokalnih medija, razlika između prva tri kandidata bila je svega 42 glasa. U njegovoj kandidaturi ne navodi se mnogo detalja, kao ni objašnjenje za neobično ime.

Stoji tek podatak da upravlja investicijskom grupom Simeon Sac.

I drugi političari s imenom Hitler

Ovo nije prvi put da se političar s tim imenom pojavljuje na izborima. U Peruu je 2018. godine na izborima za gradonačelnika okruga Yúngar Hitler Guesclin Alba Sánchez porazio Lenjina Vladimira Rodrígueza Valverdea. “Ja sam dobri Hitler”, izjavio je tada Alba medijima tijekom kampanje.

U Namibiji je pak Adolf Hitler Uunona prošle godine peti put zaredom izabran na lokalnim izborima. “Kao djetetu, to mi se ime činilo potpuno normalnim”, rekao je Uunona za BBC.

Objava Hitler Mussolini postao gradonačelnik u Peruu pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Policijski službenici terete M. V. za kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa opojnih droga. Detaljnom pretragom terena i imovine oduzeta je znatna količina nedozvoljenih tvari.

Pretragom kuće, okućnice, pomoćnih prostorija i osobnog automobila marke Peugeot koje koristi navedena osoba pronađeno je i privremeno oduzeto 6,7 kg zeljaste biljne materije koja svojim morfološkim karakteristikama asocira na opojnu drogu marihuanu – skunk, pet stabljika u PVC posudama koje svojim morfološkim karakteristikama asociraju na indijsku konoplju i mobilni telefon, navode iz PU Trebinje za Nezavisne.com.

O cijelom slučaju obaviješteno je Okružno javno tužiteljstvo u Trebinju. Postupajući tužitelj naložio je policiji da se osumnjičeni M. V., uz službeno Izvješće o počinjenom kaznenom djelu, preda u daljnju nadležnost tužiteljstva.

Objava Uhićen 75-godišnji Hercegovac, prevozio drogu pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Korištenjem napredne tehnologije BakhtarRadar, razvijene na temelju istraživanja američkog ratnog zrakoplovstva, stručnjaci su uspjeli prodrijeti dublje pod zemlju nego u svim ranijim skeniranjima. Radarska očitanja otkrila su izražene slojeve i “snažne anomalije” unutar same formacije. Član tima i osnivač projekta Noah’s Ark Scans, Andrew Jones, naglasio je želju tima za potpunim znanstvenim pristupom.

“Vjerujemo da je Durupinar ostatak Noine arke i upravo zato želimo lokaciju podvrgnuti najstrožim mogućim znanstvenim ispitivanjima”, izjavio je Jones, dodavši kako preliminarni rezultati ipak još ne daju konačan dokaz o arheološkom podrijetlu lokaliteta.

Dubinska skeniranja i planovi za bušenje

Predvodnik istraživanja, dr. Khosro Bakhtar, istaknuo je da tim trenutno detaljno analizira prikupljene podatke kako bi precizno odredio mjesta za predstojeće jezgrenog bušenje. Cilj je uzimanjem fizičkih uzoraka iz dubine provjeriti točan sastav materijala i usporediti ih s radarskim snimkama.

“Iskoristit ćemo jedinstvene mogućnosti BakhtarRadara kako bismo izravno razlikovali eventualno očuvano okamenjeno drvo koje je obrađivao čovjek od prirodne stijenske formacije i njezinih mineralnih karakteristika”, objasnio je dr. Bakhtar.

Lokalitet Durupinar nalazi se oko 29 kilometara južno od Ararata, a javnosti je postao poznat nakon obilnih kiša i potresa 1948. godine koji su sprali sloj blata i otkrili formaciju. Njezine dimenzije iznenađujuće dobro odgovaraju biblijskom opisu arke iz Knjige Postanka – oko 157 metara duljine, 26 metara širine i 16 metara visine (odnosno 300x50x30 lakata).

Geometrijski uzorci i kemijske analize tla

Ranija istraživanja radarima za ispitivanje tla (GPR) i infracrvenom termografijom ukazala su na postojanje mreže unutrašnjih prolaza i “šupljina” koje se spajaju prema središnjoj prostoriji, što su neki istraživači usporedili s trokatnom strukturom opisanom u predaji. Jones napominje kako uočene podzemne strukture ne djeluju nasumično.

“Ovi tuneli prate određeni obrazac. Radar za ispitivanje tla jednostavno nam omogućuje da pomoću valova pogledamo ispod površine”, izjavio je Jones.

Uz radarska snimanja, tim je prikupio i 88 uzoraka tla čije su analize pokazale iznimno visoke koncentracije kalija, što istraživači interpretiraju kao potencijalni trag velikih količina razgrađenog drvnog materijala. Unatoč tome, službena geološka zajednica i dalje poziva na oprez te naglašava da se čvrsti zaključci mogu donijeti tek nakon objave tehničkog izvješća i analize izvađenih jezgri tla.

Objava Radari na Araratu snimili nešto nevjerojatno: ‘Vjerujemo da su ovo ostaci Noine arke’ pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Kako piše 072info, na fotografiji se vidi ozbiljno oštećen grob, razbacana zemlja i narušeno grobno mjesto, što je izazvalo tugu i nevjericu među stanovnicima ovog kraja.

Mještani uznemireni

Mještani ističu da ovakav prizor ne pamte te su zabrinuti zbog sve češćih susreta divljih životinja u blizini naseljenih mjesta i groblja, navodi 072info.

Podsjećamo, tako Igor Karakaš, ribolovac i ljubitelj prirode iz Gradiške, nije ni slutio što će ga snaći u rodnom kraju, u selu Crnovode kod Sanskog Mosta, kada je sredinom lipnja odlučio s kolegom posjetiti zavičaj.

Nakon posjeta Ribniku i Bobijaškom oku, jednom od najvećih čuda prirode u BiH, u podnožju planine Grmeč, Karakaš se zaputio u rodni kraj.

Ispod trešnje pojavio se medvjed

“Želio sam da osjetim ukus, miris i slast trešanja koje pamtim iz djetinjstva. Međutim, kada sam se popeo na staru trešnju, ispod nje se pojavio medvjed. Brzo sam pobjegao što više u krošnju, kako me ne bi mogao napasti. Na stablu sam vidio tragove njegovih šapa, što je djelovalo zastrašujuće”.

Karakaš je dugo bio na trešnji, sve dok medvjed nije otišao.

Ovu situaciju opisao je za “Nezavisne novine” kao veoma dramatičnu, posebno zbog straha da će ga medvjed napasti dok je bio na trešnji.

Medvjed usmrtio konja

Također, u selu Kuta kod Foče medvjed je usmrtio konja koji je obitelji Bodiroga služio u svakodnevnim poslovima, a najviše za transport sijena. To se dogodilo sredinom srpnja ove godine.

Kako priča domaćin Milovan Bodiroga, krenuo je po konja kako bi išli u vuču.

“Sa mnom su bili i psi”, započinje Bodiroga i dodaje:

“Psi su otkrili leš i počeli da laju. Vidim, u čairu dolje medvjed mi konja slomio – izvrnuo ga na leđa, pojeo ga i zatrpao ostatke šušnjem”.

Objava Medvjed raskopao grob kod Travnika pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Riječ je o korisniku koji najdulje koristi pravo na mirovinu u sustavu, dok statistike Fonda pokazuju i da među korisnicima trenutačno ima troje ljudi u dobi od 106 godina.

Više od 5.500 starijih od 90 godina

Prosječna dob korisnika starosne mirovine u Republici Srpskoj iznosi 72,53 godine, dok korisnici invalidske mirovine u prosjeku imaju 67,95 godina.

“Na temelju obrađenih podataka za isplatu mirovina za lipanj evidentirano je 5.557 korisnika starijih od 90 godina”, naveli su iz Fonda MIO Republike Srpske za BL portal.

Najzanimljiviji podatak ipak se odnosi na duljinu korištenja mirovine.

“Korisnik koji najdulje koristi to pravo korisnik je obiteljske mirovine, a pravo ostvaruje od 1950. godine, odnosno već 76 godina”, pojasnili su iz Fonda.

Tisuće s punim radnim stažem

Kada je riječ o stažu osiguranja, prosječan mirovinski staž korisnika starosne mirovine iznosi 32,85 godina.

Puni radni staž od 40 i više godina ostvarila su 77.502 korisnika, dok 75.229 korisnika ima manje od 30 godina staža osiguranja.

Foto: Ilustracija/Ramski Vjesnik 

Objava Umirovljenik iz BiH prima mirovinu 76 godina pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Na jugu Gruzije, na obroncima planine Erušeti, tridesetak kilometara od Aspindze pronaći ćete nevjerojatan kameni grad. Vardzia osvaja spektakularnom lokacijom, poznatoj po prirodnoj ljepoti i zelenilu, a i sam pogled na špiljsko remek-djelo je čaroban – iz daljine gotovo da izgleda poput divovskih saća, piše Punkufer.dnevnik.hr

Riječ je o špiljskim samostanima sagrađenima duž litice na pet stotina metara. Niknuli su u zlatno doba Gruzije – preciznije, u drugoj polovici dvanaestog stoljeća. S izgradnjom je započeo vladar Đuro III. Gruzijski kako bi se obranio protiv Turaka i Perzijanaca. Njegova kći Tamara, dovršila je utvrdu i pretvorila je u samostan. Prema legendi, Vardzia je dobila ime prema uskliku: ”Ak var Dzia!” – „Ovdje sam, ujače!“, što je uzviknula kraljica Tamara kada se izgubila u labirintu špilja i dozivala ujaka koji ju je tražio.

No ljudi su već u brončanom dobu živjeli u Vardziji. Neke od najstarijih pećinskih skloništa u tom području datiraju još iz 8. stoljeća, ali tada su bila izrazito skromna, bez ikakvog sjaja. Za Tamarine vladavine Gruzija je procvjetala, kako politički i ekonomski, tako i kulturno. Osim toga je i slomila otpor gotovo svih susjednih muslimanskih država. Tamara je odigrala značajnu ulogu u gruzijskoj povijesti, a zemlja će je zauvijek pamtiti po hrabrosti i snazi. Tijekom njezine vladavine postignuti su brojni kulturni uspjesi i vojne pobjede.

Vardzia – 3(Foto: Copyright (c) 2025 AmauryMphotos/Shutterstock. No use without permission./Shutterstock)

Tijekom vojnog sukoba sa Seldžucima Tamara je živjela sa svojom pratnjom u Vardzia. Brojne sobe koje je posjedovala trebale su zbuniti neprijatelja i sakriti joj trag u slučaju opasnosti. I danas se ondje mogu vidjeti tzv. Tamarine odaje. Vardzia je postala i religijsko mjesto jer je Tamara naredila izgradnju Vardzijske pećinske opatije u kojoj je moglo živjeti više od 2000 redovnika.

Zeleni grad

U naponu snage, kompleks uklesan u stijenu sastojao se od 6.000 prostorija raspoređenih na 19 razina, uključujući 25 vinskih podruma, samostan, 15 kapelica i ljekarnu, a sve to činilo je živopisni srednjovjekovni grad i samostan. U njemu je živjelo čak 50 tisuća ljudi! Bio je to samoodrživi kompleks zelene ekonomije. Plodno tlo, rijeka u podnožju i terase sa sustavom navodnjavanja pogodovale su razvoju poljoprivrede te omogućavale svojim stanovnicima dovoljno hrane i vode.

Vardzia se uspješno branila od vanjskih prijetnji, ali ne i od prirodnih nepogoda. Kameni grad izazivao je divljenje sve do 13. stoljeća, kada ga je zatresao tako snažan potres da se odlomilo i golemo kamenje s planine. Velik dio kompleksa je nepovratno uništen, a ogoljeni dijelovi postali su vidljivi neprijatelju. Većina ljudi je otišla, ali redovnici su ostali i obnovili crkvu te nastavili ondje živjeti sve do 16. stoljeća. Godine 1551. Perzijanci su napali opatiju i ubili sve redovnike.

Vardzia – 2(Foto: Copyright (c) 2022 BearFotos/Shutterstock. No use without permission./Shutterstock)

Nakon njihovih osvajanja grad je ostao napušten. Danas pak u pećinama živi nekoliko redovnika, a posjetitelji mogu ulaziti, hodati tunelima, razgledavati crkve i prostorije te osjetiti mističnu prošlost zadivljujućeg djela ljudskih ruku. Još uvijek se mogu vidjeti ostaci peći za kruh, nekadašnja blagovaonica, ljekarna i vinski podrumi. Također se mogu uočiti tragovi glinenih cijevi koje su bile dio drevnog sustava navodnjavanja.

Što vidjeti u okolici?

Odlučite li otputovati u Gruziju i razgledati Vardziju, dobro je znati da najbolji pogled na pećine puca sa suprotne strane rijeke Mtkvari. Točno mjesto je označeno na Google Maps kao “Vardzia cave town viewpoint”. Nalazi se uz cestu, prije nego što pređete rijeku prema ulazu. Dolazite li automobilom, uživat ćete u posljednjem dijelu puta koji prati slikovitu rijeku i inspirira na stajanje, uživanje u zelenilu i piknik nakon posjeta Vardziji. Ako niste za ručak u prirodi, odlučiti se možete i za neki od restorana uz obalu rijeke.

Vardzia se reklamira kao odlična lokacija za jednodnevni izlet iz Tbilisija, Kutaisija ili Borjomija, ali poznavatelji će vam reći da ondje ima dovoljno ljepota i zanimljivosti za višednevno istraživanje. Samo nekoliko kilometara južno od Vardzije nalaze se ruševine tvrđave Tmogvi, smještene na vrhu litice visoko iznad kanjona s pogledom za pamćenje. U 9. stoljeću ovo je bio veliki kompleks i vojna utvrda. Teško je stradao u potresu 1238. i danas su ostale samo ruševine koje potiču maštu. Glavni razlog posjeta su zadivljujući pogledi na zelene pejzaže doline rijeke Mtkvari.

Malo tko zna da od Vardzije pješice možete doći i do vrućih izvora vode, na kojima se nerijetko opuštaju planinari. Do njih ne vode znakovi niti reklame pa je za upute najbolje pitati lokalce.

Na samo nekoliko kilometara od Vardzije nalaze se pećine Vanis Kvabebi, koje ne dobivaju zasluženu pažnju posjetitelja. Starije su od Vardzije, a u 8. stoljeću su imale veliki vjerski značaj. Ondje i danas živi nekoliko redovnika. Stoga, odvede li vas put na jug Gruzije, odvojite dovoljno vremena za istraživanje svih njezinih ljepota i posebnosti.

Objava Kameni grad kraljice Tamare: Čudo isklesano u stijeni od 19 katova u kojem je živjelo 50 tisuća ljudi pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Ovih je dana raspravu na društvenim mrežama potaknula fotografija iz španjolskog Alicantea, gdje je jedan turist za samo tri eura dobio kavu i sendvič sa šunkom.

Na Redditu je jedan korisnik objavio fotografiju uz komentar: “Prijatelj je na odmoru u Alicanteu i stalno nam šalje ovakve fotografije.”

Objava je brzo postala viralna, no rasprava nije krenula samo u smjeru kritiziranja hrvatskih cijena, kao što je to često slučaj.

Među prvim komentarima našao se i jedan ironičan: “Opet ista priča, svugdje je bolje nego kod nas.”

Ubrzo su se pojavila različita mišljenja – od onih koji brane hrvatski turizam do onih koji smatraju da je ljetovanje na Jadranu postalo preskupo. Posebnu pažnju privukla je šala na račun Dubrovnika.

“Za tri eura u Dubrovniku možda dobijete pola čaše vode”, našalio se jedan komentator.

Zašto ljudi i dalje biraju Hrvatsku?

Neki su se korisnici pitali zašto bi netko uopće birao Hrvatsku ako je drugdje moguće ljetovati jeftinije. “Recite mi zašto bi netko ljetovao u Hrvatskoj ako nema obiteljski apartman. Prilično tužno”, napisao je jedan korisnik.

Drugi mu je odgovorio kako već dvije godine ljetuje na hrvatskim otocima. “Razlozi su jednostavni: jedna od najljepših obala u Europi, Jadransko more i mogućnost da dođem automobilom. Početkom rujna platio sam deset dana all inclusive odmora za tročlanu obitelj oko 1600 eura, što mi se čini sasvim prihvatljivim.”

Prema njegovu mišljenju, najveći problem na otocima nije smještaj, nego ograničen broj povoljnijih mjesta za jelo izvan hotela.

“Ako nemate uključene obroke, često ste osuđeni na restorane. Ponuda brze hrane i jeftinijih opcija nije velika. Razumijem kritike zbog cijena, ali Hrvatska nudi povijesne gradove, slikovite luke, lijepe plaže i borove tik uz more. To ne možete pronaći baš posvuda.”

“Ljudi često pretjeruju”

Pojedini komentatori smatraju da se u raspravama o hrvatskim cijenama često pretjeruje.

“Još uvijek se može pronaći apartman za dvije odrasle osobe i dijete za 40 ili 50 eura po noći, nekoliko minuta od mora. Kava je oko dva eura, a plaže su besplatne. Mnogi samo ponavljaju ono što su pročitali u medijima, a da zapravo nisu istražili ponudu”, napisao je jedan korisnik.

U raspravu se uključio i Hrvat koji živi u Kanadi te tvrdi da je proputovao velik dio svijeta.

“Hrvatska odavno više nije mala turistička destinacija. Danas je među najvažnijim turističkim zemljama u Europi. U nekim stvarima i dalje je ispred Španjolske. Po mom iskustvu, usluga je često bolja, a engleski jezik puno je rašireniji nego u mnogim dijelovima Španjolske.”

Iskustvo iz Alicantea

Da usporedba nije jednostavna, pokazuje i iskustvo jednog korisnika koji se nedavno vratio iz Alicantea. “Prije nekoliko tjedana bili smo u Alicanteu. Povratna karta iz Zagreba Ryanairom, s predanom prtljagom, koštala nas je oko 100 eura. Grad je ugodan za šetnju, a javni prijevoz odlično funkcionira.”

Prema njegovim riječima, noćenje u hotelu s četiri zvjezdice i bogatim doručkom stajalo je 120 eura. “U jednom tapas baru za platu pršuta, sireva, kobasica, kruh, pomfrit i sangriju platili smo 30 eura. Kod nas bi to vjerojatno bilo osjetno skuplje.”

Dodao je kako su se cijene pića u centru grada kretale između 4,5 i 9 eura, ovisno o lokaciji, te da su plaže vrlo uređene, piše Index. 

Kao najveći nedostatak izdvojio je jezik. “Engleski govore prilično loše. Ako znate nekoliko osnovnih riječi na španjolskom, sve će vam biti puno lakše.”

Objava ZAŠTO ITKO LJETUJE U HRVATSKOJ: Turist pokazao što je dobio za 3 eura u Španjolskoj pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Svjetsko prvenstvo u nogometu 2026. godine bit će jedno od najambicioznijih u povijesti. Zajednički će ga organizirati tri države – SAD, Kanada i Meksiko – a navijače očekuje više od mjesec dana vrhunskog nogometa na nekim od najimpresivnijih stadiona na svijetu, piše Punkufer.hr

Svjetsko prvenstvo počinje 11. lipnja 2026., a ostat će zapisano i kao prvo sa znatno proširenim formatom natjecanja. Ove će godine, naime, nastupiti čak 48 reprezentacija, umjesto dosadašnje 32. A to znači – više utakmica, više navijača i još veći interes za ionako najveći nogometni događaj na svijetu.

Utakmice će se igrati na ukupno 16 stadiona – 11 u SAD-u, dva u Kanadi i tri u Meksiku – i u četiri vremenske zone. Od legendarnih arena koje su obilježile povijest nogometa do futurističkih stadiona vrijednih milijarde dolara, svaki domaćin donosi posebnu priču i jedinstvenu atmosferu. U nastavku ćemo ih i pojedinačno predstaviti, a sve najvažnije informacija kada krene Mundijal moći ćete pratiti na portalu Gol.hr.

MetLife Stadium, New York / New Jersey, SAD

Kapacitet: 82.500 gledatelja

Jedan od najvećih stadiona turnira bit će domaćin finala Svjetskog prvenstva 2026. Smješten između New Yorka i New Jerseyja, MetLife Stadium poznat je po velikim sportskim i glazbenim događajima.

AT&T Stadium, Dallas, SAD

Kapacitet: 80.000 gledatelja

Impresivni stadion Dallas Cowboysa smatra se jednim od tehnološki najnaprednijih sportskih objekata na svijetu. Posebno je poznat po golemom videoekranu koji dominira unutrašnjošću stadiona.

Arrowhead Stadium, Kansas City, SAD

Kapacitet: 76.416 gledatelja

Arrowhead Stadium slovi za jedan od najglasnijih stadiona na svijetu. Navijači Kansas City Chiefsa godinama stvaraju atmosferu koja ruši rekorde, barem što se tiče buke.

NRG Stadium, Houston, SAD

Kapacitet: 72.220 gledatelja

Moderna arena s pomičnim krovom ugostit će brojne utakmice grupne i nokaut-faze. Stadion je poznat po mogućnosti prilagodbe različitim vremenskim uvjetima, što osigurava idealne uvjete za igru tijekom cijelog prvenstva.

Mercedes-Benz Stadium, Atlanta, SAD

Kapacitet: 71.000 gledatelja

Futuristički stadion u Atlanti jedan je od arhitektonski najimpresivnijih sportskih objekata današnjice. Jedinstven je po tome što mu se krov otvara se poput objektiva fotoaparata.

SoFi Stadium, Los Angeles, SAD

Kapacitet: 70.240 gledatelja

SoFi Stadium simbol je nove generacije sportskih arena. Vrijedan je više od pet milijardi dolara i smatra se jednim od najskupljih stadiona ikada izgrađenih, a svojim luksuzom i tehnologijom postavlja nove standarde u sportu.

Lincoln Financial Field, Philadelphia, SAD

Kapacitet: 69.796 gledatelja

Dom Philadelphia Eaglesa donosi spoj moderne infrastrukture i uzavrele sportske atmosfere. Navijači iz Philadelphije poznati su po velikoj energiji i odanosti svojim momčadima.

Lumen Field, Seattle, SAD

Kapacitet: 69.000 gledatelja

Seattle je poznat po izuzetno glasnim navijačima, a Lumen Field redovito se nalazi među stadionima s najboljom atmosferom u američkom sportu.

Levi’s Stadium, San Francisco Bay Area, SAD

Kapacitet: 68.500 gledatelja

Smješten u srcu Silicijske doline, Levi’s Stadium jedan je od tehnološki najnaprednijih stadiona u SAD-u, a ponosi se održivim i ekološkim rješenjima.

Gillette Stadium, Boston, SAD

Kapacitet: 65.878 gledatelja

Višenamjenski stadion u blizini Bostona bit će domaćin nekoliko važnih utakmica turnira i očekuje se velika podrška nogometnih navijača iz cijele regije New England.

Hard Rock Stadium, Miami, SAD

Kapacitet: 64.767 gledatelja

Sunčani Miami donosi jedinstvenu atmosferu i jednu od najatraktivnijih lokacija prvenstva. Stadion je poznat po organizaciji velikih sportskih događaja poput NFL utakmica i Formule 1.

BC Place, Vancouver, Kanada

Kapacitet: 54.500 gledatelja

Najveći kanadski stadion na prvenstvu ima moderan dizajn i prepoznatljiv krov, a Vancouver će tijekom mundijala biti jedno od glavnih nogometnih središta Kanade.

BMO Field, Toronto, Kanada

Kapacitet: 30.000 gledatelja

Nogometni stadion u srcu Toronta najmanji je stadion prvenstva, ali upravo zbog intimnije atmosfere mogao bi ponuditi poseban doživljaj za navijače.

Estadio Azteca, Mexico City, Meksiko

Kapacitet: 87.523 gledatelja

Legendarni Estadio Azteca jedno je od najslavnijih mjesta u povijesti nogometa. Ovdje su se igrala finala Svjetskih prvenstava 1970. i 1986. godine, a 2026. postat će prvi stadion u povijesti koji je ugostio utakmice na čak tri različita Mundijala.

Estadio BBVA, Monterrey, Meksiko

Kapacitet: 53.500 gledatelja

Moderan stadion okružen planinama smatra se jednim od najljepših u Latinskoj Americi, a spektakularan pogled na planinski lanac Sierra Madre njegov je zaštitni znak.

Estadio Akron, Guadalajara, Meksiko

Kapacitet: 49.850 gledatelja

Prepoznatljiv po svom inovativnom dizajnu i odličnoj atmosferi tijekom nogometnih utakmica, Estadio Akron jedan je od najmodernijih stadiona u Meksiku.

Objava Pogledajte sve stadione na kojima će se igrati Svjetsko prvenstvo: Arene koje će biti centar (nogometnog) svijeta pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

“Vodimo vas na lingvističko i povijesno putovanje kroz porijeklo naziva najvećih i najzanimljivijih bh. gradova”, piše Buka.

Sarajevo i Mostar: Polje oko dvora i čuvari mostova

Sarajevo: Riječ Sarajevo je turskog porijekla i predstavlja složenicu od riječi „Saray“ (dvor, utvrda) i „Ovasi“ (polje). Doslovno, ime našeg glavnog grada znači „Polje oko dvora“. Ipak, prije dolaska Osmanlija, na ovom tlu je postojao srednjovjekovni grad koji se zvao Vrhbosna, a prvi put se spominje u povelji kralja Bele IV daleke 1244. godine. Pod imenom „saraj ovasi“ grad se javlja 1477. godine u spisima Ajas-bega, dok se 1507. godine u pismu Firuz-bega prvi put bilježi na bosanskom jeziku.

Mostar: Među objašnjenjima o porijeklu imena grada na Neretvi najinteresantnija su dva. Prema prvom, Mostar je dobio ime po mostarima – čuvarima mosta, a prema drugom po dvjema kulama koje je narod zvao mostare. U pisanim dokumentima grad se prvi put spominje 1452. godine, kada su ga Dubrovčani u svojim pismima opisali kao malo naselje sa dvije kule oko drvenog mosta učvršćenog lancima.

Banja Luka i Tuzla: Bogate livade i grad neraskidivo vezan za sol

Banja Luka: Dok je bila u sastavu srednjovjekovne bosanske države, Banja Luka je predstavljala vojno uporište i privredno središte Donjih krajeva. Početkom 15. stoljeća pripada bosanskom plemiću i hercegu Hrvoju Vukčiću Hrvatiniću, kada se javlja i današnji naziv. Filolozi smatraju da ime potiče od pridjeva „banj“ (banov), koji korijen vuče iz avarske riječi „bajan“ (bogat), i imenice „luka“ (zaravan, livada uz rijeku). Prvi pisani pomen datira iz 1494. godine u povelji ugarskog kralja Vladislava II Jagelovića.

Tuzla: Ime ovog grada je oduvijek, kroz sve jezike osvajača, putopisaca i kartografa, bilo neraskidivo vezano za sol. Čak i rijeka Jala nosi naziv koji potiče od grčke riječi „Jalos“ (sol). Grad je kroz povijest mijenjao imena od grčkog Castron de Salenes, preko latinskog Ad Salinas, srednjovjekovnih slovenskih Soli, pa sve do arapskog Memlehatejn. Današnji naziv Tuzla potiče iz turskog jezika, od riječi „tuz“, što znači sa soli, posoljeno ili solana.

Od rimskih provincija do rudarskog blaga: Trebinje i Srebrenica

Trebinje: Ovaj biser juga prvi put se spominje još u 10. stoljeću kod bizantijskog cara Konstantina Porfirogenita pod nazivom Tribunia, koji se kasnije transformisao u Travunija. Današnji oblik imena datira iz 16. stoljeća, a zvanično se u dokumentima u ovom obliku pominje 1711. godine, u zapisima izaslanika ruskog cara Petra Velikog, Mihajla Miloradovića.

Srebrenica: Ime ovog grada doslovno objašnjava njegovo geografsko i rudno bogatstvo. Izvedeno je od riječi za srebro, jer se u brdima koja okružuju ovaj grad od davnina nalazio bogat rudnik ovog plemenitog metala. Srebrenica se pod ovim imenom prvi put spominje 1352. godine u pisanim dubrovačkim izvorima.

Legende, kraljevska dobra i vječite misterije

Zenica: Postanak ovog imena i danas izaziva debate. Dok jedni filolozi smatraju da je izvedeno od riječi bazenica (bazga, zova), narodno predanje čuva daleko dirljiviju priču. Vjeruje se da je prilikom odlaska iz zemlje, posljednja bosanska kraljica Katarina Kosača-Kotromanić, gledajući sa brda, očajna rekla: „Osta zenica oka moga…“ U zvaničnim dokumentima Dubrovačkog arhiva ime se prvi put spominje u vezi sa turskim vojvodom Barakom, nakon što je osmanlijska vojska 1463. osvojila ovaj kraj.

Bihać: Bihać ili Bišće se prvi put pominje 1260. godine kao slobodni kraljevski grad, kada se nazivao i Otok sv. Ladislava. Sama riječ bihać u svojim različitim starim oblicima (bišće, bijać, bihak) označava kraljevsko dobro, što svjedoči o statusu koji je ovo područje imalo u srednjem vijeku.

Počitelj: Etimologija ovog hercegovačkog dragulja i dalje je nerješiva zagonetka. Postoji čak pet teorija: jedni tvrde da je ime izvedeno od glagola počivati, drugi da je grad dobio ime po svom kastelanu (upravniku), treći da su ga definisali učeni ljudi („poštovana gospoda“), četvrti porijeklo vide u italijanskoj riječi citadela (utvrda), dok peto mišljenje ime veže za glagol čitati.

Neum: Jedini bh. grad na moru ima predslavensko porijeklo. Povijesni izvori ga poistovjećuju s municipijem „Neuense“ iz 533. godine, što bi u prevodu značilo „Novi“. Druga teorija kaže da naziv potiče od grčke riječi nemos, koja označava krševiti, polušumoviti brdski pašnjak, što savršeno opisuje zaleđe Neuma.

Brčko: Kao naselje i tvrđava, Brčko se prvi put spominje u prvoj polovini 16. stoljeća (1526. i 1533. godine). Porijeklo imena vodi od stare turske utvrde koja se zvala Beroska. Zanimljivo je da je nakon austrougarske okupacije grad nosio službeni naziv Brčka, a tek 1912. godine, pred sam Prvi svjetski rat, dobiva današnji oblik – Brčko.

Objava Evo što zapravo znače imena naših gradova i koji krije najtužniju legendu pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Postao je najprije liječnik pape Grgura X. (poznatog po pokušajima komunikacije s Mongolima u doba Marka Pola), a ubrzo i kardinal. Pedro Julião aktivno se bavio medicinom, a napisao je i priručnike o liječenju bolesti, kao i rasprave na temu Aristotela, piše povijest.hr.

Kard. Pedro Julião izabran je za papu 1276. Uzeo je ime Ivan XXI., a sjedište papinstva u to doba nije bilo u Rimu, nego u Viterbu. Taj gradić 70-tak kilometara sjeverno od Vječnoga Grada bio je službeno sjedište papinstva između 1257. i 1281. Do preseljenja je došlo ponajviše zbog lošeg odnosa rimskih stanovnika prema Petrovim nasljednicima.

Ivan XXI. je nastavio baviti se istraživanjima te je naredio u papinskoj palači u Viterbu izgrađivanje posebne sobe u kojoj je mogao na miru raditi. Nažalost, jedne noći urušio se strop i smrtno ga ozlijedio.

Ž.I., KT

Objava Jedini liječnik koji je postao papa (1277.) pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.