“Vodimo vas na lingvističko i povijesno putovanje kroz porijeklo naziva najvećih i najzanimljivijih bh. gradova”, piše Buka.

Sarajevo i Mostar: Polje oko dvora i čuvari mostova

Sarajevo: Riječ Sarajevo je turskog porijekla i predstavlja složenicu od riječi „Saray“ (dvor, utvrda) i „Ovasi“ (polje). Doslovno, ime našeg glavnog grada znači „Polje oko dvora“. Ipak, prije dolaska Osmanlija, na ovom tlu je postojao srednjovjekovni grad koji se zvao Vrhbosna, a prvi put se spominje u povelji kralja Bele IV daleke 1244. godine. Pod imenom „saraj ovasi“ grad se javlja 1477. godine u spisima Ajas-bega, dok se 1507. godine u pismu Firuz-bega prvi put bilježi na bosanskom jeziku.

Mostar: Među objašnjenjima o porijeklu imena grada na Neretvi najinteresantnija su dva. Prema prvom, Mostar je dobio ime po mostarima – čuvarima mosta, a prema drugom po dvjema kulama koje je narod zvao mostare. U pisanim dokumentima grad se prvi put spominje 1452. godine, kada su ga Dubrovčani u svojim pismima opisali kao malo naselje sa dvije kule oko drvenog mosta učvršćenog lancima.

Banja Luka i Tuzla: Bogate livade i grad neraskidivo vezan za sol

Banja Luka: Dok je bila u sastavu srednjovjekovne bosanske države, Banja Luka je predstavljala vojno uporište i privredno središte Donjih krajeva. Početkom 15. stoljeća pripada bosanskom plemiću i hercegu Hrvoju Vukčiću Hrvatiniću, kada se javlja i današnji naziv. Filolozi smatraju da ime potiče od pridjeva „banj“ (banov), koji korijen vuče iz avarske riječi „bajan“ (bogat), i imenice „luka“ (zaravan, livada uz rijeku). Prvi pisani pomen datira iz 1494. godine u povelji ugarskog kralja Vladislava II Jagelovića.

Tuzla: Ime ovog grada je oduvijek, kroz sve jezike osvajača, putopisaca i kartografa, bilo neraskidivo vezano za sol. Čak i rijeka Jala nosi naziv koji potiče od grčke riječi „Jalos“ (sol). Grad je kroz povijest mijenjao imena od grčkog Castron de Salenes, preko latinskog Ad Salinas, srednjovjekovnih slovenskih Soli, pa sve do arapskog Memlehatejn. Današnji naziv Tuzla potiče iz turskog jezika, od riječi „tuz“, što znači sa soli, posoljeno ili solana.

Od rimskih provincija do rudarskog blaga: Trebinje i Srebrenica

Trebinje: Ovaj biser juga prvi put se spominje još u 10. stoljeću kod bizantijskog cara Konstantina Porfirogenita pod nazivom Tribunia, koji se kasnije transformisao u Travunija. Današnji oblik imena datira iz 16. stoljeća, a zvanično se u dokumentima u ovom obliku pominje 1711. godine, u zapisima izaslanika ruskog cara Petra Velikog, Mihajla Miloradovića.

Srebrenica: Ime ovog grada doslovno objašnjava njegovo geografsko i rudno bogatstvo. Izvedeno je od riječi za srebro, jer se u brdima koja okružuju ovaj grad od davnina nalazio bogat rudnik ovog plemenitog metala. Srebrenica se pod ovim imenom prvi put spominje 1352. godine u pisanim dubrovačkim izvorima.

Legende, kraljevska dobra i vječite misterije

Zenica: Postanak ovog imena i danas izaziva debate. Dok jedni filolozi smatraju da je izvedeno od riječi bazenica (bazga, zova), narodno predanje čuva daleko dirljiviju priču. Vjeruje se da je prilikom odlaska iz zemlje, posljednja bosanska kraljica Katarina Kosača-Kotromanić, gledajući sa brda, očajna rekla: „Osta zenica oka moga…“ U zvaničnim dokumentima Dubrovačkog arhiva ime se prvi put spominje u vezi sa turskim vojvodom Barakom, nakon što je osmanlijska vojska 1463. osvojila ovaj kraj.

Bihać: Bihać ili Bišće se prvi put pominje 1260. godine kao slobodni kraljevski grad, kada se nazivao i Otok sv. Ladislava. Sama riječ bihać u svojim različitim starim oblicima (bišće, bijać, bihak) označava kraljevsko dobro, što svjedoči o statusu koji je ovo područje imalo u srednjem vijeku.

Počitelj: Etimologija ovog hercegovačkog dragulja i dalje je nerješiva zagonetka. Postoji čak pet teorija: jedni tvrde da je ime izvedeno od glagola počivati, drugi da je grad dobio ime po svom kastelanu (upravniku), treći da su ga definisali učeni ljudi („poštovana gospoda“), četvrti porijeklo vide u italijanskoj riječi citadela (utvrda), dok peto mišljenje ime veže za glagol čitati.

Neum: Jedini bh. grad na moru ima predslavensko porijeklo. Povijesni izvori ga poistovjećuju s municipijem „Neuense“ iz 533. godine, što bi u prevodu značilo „Novi“. Druga teorija kaže da naziv potiče od grčke riječi nemos, koja označava krševiti, polušumoviti brdski pašnjak, što savršeno opisuje zaleđe Neuma.

Brčko: Kao naselje i tvrđava, Brčko se prvi put spominje u prvoj polovini 16. stoljeća (1526. i 1533. godine). Porijeklo imena vodi od stare turske utvrde koja se zvala Beroska. Zanimljivo je da je nakon austrougarske okupacije grad nosio službeni naziv Brčka, a tek 1912. godine, pred sam Prvi svjetski rat, dobiva današnji oblik – Brčko.

Objava Evo što zapravo znače imena naših gradova i koji krije najtužniju legendu pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Postao je najprije liječnik pape Grgura X. (poznatog po pokušajima komunikacije s Mongolima u doba Marka Pola), a ubrzo i kardinal. Pedro Julião aktivno se bavio medicinom, a napisao je i priručnike o liječenju bolesti, kao i rasprave na temu Aristotela, piše povijest.hr.

Kard. Pedro Julião izabran je za papu 1276. Uzeo je ime Ivan XXI., a sjedište papinstva u to doba nije bilo u Rimu, nego u Viterbu. Taj gradić 70-tak kilometara sjeverno od Vječnoga Grada bio je službeno sjedište papinstva između 1257. i 1281. Do preseljenja je došlo ponajviše zbog lošeg odnosa rimskih stanovnika prema Petrovim nasljednicima.

Ivan XXI. je nastavio baviti se istraživanjima te je naredio u papinskoj palači u Viterbu izgrađivanje posebne sobe u kojoj je mogao na miru raditi. Nažalost, jedne noći urušio se strop i smrtno ga ozlijedio.

Ž.I., KT

Objava Jedini liječnik koji je postao papa (1277.) pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Tijelo sv. Leopolda Mandića, čiji je blagdan proslavljen jučer, 12. svibnja 2026. (kada je crkva u Zagrebu – Dubrava svečano proglašena nadbiskupijskim svetištem) nakon ekshumacije iz grobnice u kojoj počiva od 1963. g., podvrgnuto je stručnoj analizi, odnosno rekogniciji. U patrologiji se kaže kako riječ  rekognicija dolazi od latinske riječi i znači raspoznavanje, prepoznavanje, a odnosi se na utvrđivanje istovjetnosti osobe, stvari ili spisa za ono što se izdaje. Rekognicijom se utvrđuje identitet napose tamo gdje postoje dvojbe o njemu. Tako u slučaju tragičnih preminuća, kad je lice i tijelo izobličeno i neprepoznatljivo od rana i udaraca, obavlja rekognicija mrtvih. Samo medicinsko ispitivanje trajalo je 49 dana, od 12. listopada do 30. studenog 2015., piše vjerujem.hr.

“Ne mogu ne definirati drukčije nego odličnim stanje očuvanja tijela sv. Leopolda, nad kojim je zadnje ispitivanje obavio 1976. prof. Virgilio Meneghelli”, rekao je talijanskim medijima prof. De Caro, voditelj stručnog tima nakon medicinskog ispitivanja, poslije kojega je tijelo krenulo prvo put Rima, a nakon toga i Zagreba, gdje su ga pohodili deseci tisuća hodočasnika.

“U odnosu na prije 39 godina, koristeći se posljednjim tehnologijama, podvrgnuli smo svečeve relikvije CT-u pomoću kojeg smo snimili 3000 slika, koje su nam po prvi puta omogućile preispitivanje s upotpunjenom analizom i vanjskih i unutarnjih dijelove tijela. Na naše iznenađenje, utvrdili smo da su još uvijek prisutni dijelovi mozga i srca. Ovo otkriće je uistinu neobično, jer je poznato da se i u neraspadnutim tijelima svetaca “meki” organi u pravilu ne očuvaju poput ostalih dijelova tijela”, rekao je.

“Tijelo sv. Leopolda nije balzamirano i posve je očuvano. Rekao bih da se tek samo malo smežuralo”, rekao je u najavi svečeva dolaska fra Jure Šarčević, provincijal hrvatskih kapucina.

Nakon obavljenog medicinskog ispitivanja morali su se poduzete i neki rekonstrukcijske zahvate poput izrade nove maske za lice, koja je napravljena po modelu iz 60-ih godina prošlog stoljeća, koji se čuva u samostanu. Zatim, trebalo je tijelo premjestiti u novi sarkofag, što je povjereno veroneškom stručnjaku Lineu Tabarinu. Nova maska na licu je izrađena od poliuretana, a ručno su je oslikale dvije umjetnice, časna sestra iz Napulja i profesionalna kazališna vizažistkinja iz Trevisa. Tijelo je položeno u novi sarkofag izrađen od prozirnog materijala. Sarkofag nosi latinski natpis: «Sanctus Leopoldus a Castronovo» («Sveti Leopold iz Herceg Novog). Za sam prijenos nabavljeno je i blagoslovljeno novo vozilo, kojim je sv. Leopold dovezen i na zagrebački Kaptol 2016. te potom u zagrebačku Dubravu u samostan franjevaca kapucina.

Inače, mrtvo tijelo fra Leopolda 21 godinu počivalo je na gradskom groblju u Padovi, a onda je 19. rujna 1963. preneseno u kapucinsku samostansku crkvu sv. Križa u Padovi. Na temelju spontanog štovanja i brojnih svjedočanstava o zadobivenim milostima po njegovu zagovoru, crkvene vlasti su 16. siječnja 1946. otvorile proces za njegovo proglašenje blaženim i svetim. Cijeli postupak je zaključen 20. ožujka 1952. Nakon što je proces za proglašenje blaženim završen u nepune 34 godine od njegove smrti, Leopolda Bogdana Mandića blaženim je proglasio papa Pavao VI. na trgu pred bazilikom sv. Petra u Rimu 2. svibnja 1976.

Generalni postulator Kapucinskog reda 4. srpnja 1977. uputio je Zboru za proglašenje svetaca molbu da se nastavi s postupkom i za Leopoldovo proglašenje svetim

U godini 1980. – 1981. u Trentu su obavljena ispitivanja u vezi s čudom ozdravljenja Elizabete Ponzolotto, a koje je predloženo u apostolskom postupku za njegovo proglašenje svetim. Nakon što je papinski liječnički savjet potvrdio velikom većinom glasova da je ozdravljenje gospođe Ponzlotto, uslijedila je objava dekreta pape Ivana Pavla II. o dokazanom čudu koje se dogodilo na zagovor blaženog Leopolda.

Kao što smo već kazali, samostanska i župna crkva sv. Leopolda Bogdana Mandića u zagrebačkoj Dubravi jučer je postala nadbiskupijsko svetište, mjesto posebne molitve, pomirenja i hodočašća, nadahnuto životom kapucinskog redovnika, a svečanost proglašenja, tijekom misnog slavlja koje predvodi zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša, održana je na sam blagdan sv. Leopolda, hrvatskog kapucina i sveca milosrđa, rođenog 12. svibnja 1866. u Herceg Novom, prenosi Index.

Župnik te kapucinske župe fra Josip Ćibarić ranije je u izjavi za medije rekao da je postojala želja da se crkva sv. Leopolda Bogdana Mandića proglasi svetištem, budući da je postala “ispovjedaonica” za istok Zagreba, a u njoj se svakodnevno održavaju duhovni programi.

“Za Božić i Uskrs u crkvi cijeli dan ispovijeda oko 20 ispovjednika na sedam jezika. U crkvi se nalazi i relikvija prvoga stupnja sv. Padra Pija, koji je kao i sv. Leopold bio kapucin ispovjednik”, rekao je fra Josip.

Postojala želja za proglašenje Leopoldova svetišta budući da takvo svetište ne postoji u Nadbiskupiji, a on je i zaštitnik Hrvatske kapucinske provincije

Dobivanjem statusa svetišta, ta će crkva biti mjesto posebne molitve, pomirenja i hodočašća, nadahnuto životom kapucinskog redovnika poznatog po poniznosti, ispovjedničkoj službi i blizini ljudima, te će službeno dobiti novi naziv, Svetište sv. Leopold Bogdan Mandić.

Prema općem Zakoniku kanonskog prava, svrha je svetišta napredak u vjeri i pobožnosti, a ona su uvijek u službi “duhovnog života dijeceze”. To bi bio “način na koji se kršćanstvo utjelovljuje u raznim kulturama i narodima i kako se živi i svjedoči u narodu”, ističe se u dokumentu.

Bogdan Mandić, hrvatski svetac i zaštitnik braće kapucina u Hrvatskoj, rodio se 12. svibnja 1866. u Herceg Novom, u današnjoj Crnoj Gori. Prve redovničke zavjete položio je 4. svibnja 1885. Nakon novicijata, razdoblja obuke i pripreme budućih redovnika, dobio je u znak “novog života” ime Leopold te odlazi na studij filozofije u Padovu. U tom gradu 1888. polaže svečane, doživotne zavjete.

Objava ZNANOST U ČUDU: Što je otkrio CT tijela svetog Leopolda Mandića pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

U nastavku donosimo praktične metode koje mogu pomoći da zdravije navike lakše uvedete i dugoročno održite.

Što je kolesterol i koji su najčešći uzroci njegovog povećanja

Kolesterol je masna supstanca koju organizam prirodno proizvodi i koristi za normalno funkcioniranje stanica, hormona i vitamina D, ali povišen LDL („loš“) kolesterol može povećati rizik od začepljenja krvnih sudova, srčanog i moždanog udara.

Faktori koji najčešće utječu na povišen kolesterol

• ishrana bogata zasićenim i trans mastima
• nedovoljna fizička aktivnost
• povećana tjelesna težina
• pušenje i česta konzumacija alkohola
• dugotrajan stres
• genetika i porodična predispozicija
• dijabetes i određena metabolička stanja

Kod velikog broja osoba povišen kolesterol ne izaziva jasne simptome, zbog čega se često otkriva tek putem laboratorijskih nalaza. Upravo zbog toga redovne kontrole masnoća u krvi imaju važnu ulogu u prevenciji kardiovaskularnih bolesti.

Koja je razlika između LDL i HDL kolesterola

Kada se govori o kolesterolu, najčešće se razlikuju dvije glavne vrste: LDL (low-density lipoprotein) i HDL (high-density lipoprotein) kolesterol. Njihov međusobni odnos ima važnu ulogu u zdravlju srca i krvnih sudova, jer povišen LDL i nizak HDL mogu povećati rizik od razvoja kardiovaskularnih bolesti.

• LDL kolesterol (loš kolesterol): Ovaj tip kolesterola može se nakupljati na zidovima arterija, formirajući plakove koji sužavaju arterije i otežavaju protok krvi. To povećava rizik od srčanog i moždanog udara.
• HDL kolesterol (dobar kolesterol): HDL kolesterol pomaže u uklanjanju viška kolesterola iz arterija i vraća ga u jetru, gdje se obrađuje i izlučuje iz tijela. Visok nivo HDL kolesterola je poželjan jer štiti od srčanih bolesti.

Prema stručnim preporukama, cilj je održavati niži nivo LDL kolesterola i zdrav nivo HDL kolesterola kroz pravilnu ishranu, fizičku aktivnost i zdravije životne navike.

Kako masnoće utječu na krvne sudove

Prekomjeran unos zasićenih i trans masti može povećati nivo LDL („lošeg“) kolesterola, što vremenom dovodi do nakupljanja masnih naslaga u arterijama i otežanog protoka krvi. Takve promjene mogu povećati rizik od povišenog krvnog pritiska, srčanog i moždanog udara, posebno uz faktore poput pušenja, dijabetesa i fizičke neaktivnosti.

Koje masnoće treba ograničiti, a koje preferirati

Najveći problem predstavljaju trans masti i prekomjeran unos zasićenih masti koje se često nalaze u prženoj hrani, industrijskim grickalicama, fast food proizvodima i visoko procesiranoj hrani.

S druge strane, nezasićene masti iz maslinovog ulja, orašastih plodova, avokada i masne ribe mogu imati pozitivan efekat na zdravlje srca i bolji balans kolesterola.

Upravo zbog toga stručnjaci često preporučuju fokus na kvalitet masnoća u ishrani, a ne samo na ukupan unos kalorija.

Ishrana za prirodno smanjenje kolesterola

Ishrana ima jednu od najvažnijih uloga u regulaciji nivoa kolesterola. Odabir namirnica bogatih vlaknima, zdravim mastima i antioksidansima može pomoći smanjenju LDL kolesterola i očuvanju zdravlja krvnih sudova. Dugoročno, male promjene u svakodnevnoj ishrani često daju bolje rezultate od kratkoročnih restriktivnih dijeta.

Namirnice koje mogu pomoći u regulaciji kolesterola

Određene namirnice bogate vlaknima i zdravim mastima mogu pomoći boljoj kontroli LDL kolesterola.

1. Zobene pahuljice: Bogate rastvorljivim vlaknima koja pomažu u smanjenju apsorpcije kolesterola u crijevima.
2. Voće i povrće: Izvor antioksidanata i vlakana, ključnih za zdravlje srca. Posebno su korisne jabuke, citrusi, bobičasto voće, brokula i špinat.
3. Integralne žitarice: Poput smeđe riže, kvinoje i ječma, pružaju vlakna koja doprinose regulaciji kolesterola.
4. Zdrave masti i omega-3 masne kiseline: Masna riba poput lososa, skuše i sardina bogata je omega-3 masnim kiselinama koje smanjuju trigliceride i štite srce. Avokado, maslinovo ulje i orašasti plodovi su takođe odlični izvori mononezasićenih i polinezasićenih masti. Mediteranski način ishrane  često se povezuje sa boljim kardiovaskularnim zdravljem zbog većeg unosa povrća, maslinovog ulja, ribe i integralnih namirnica.
5. Vodu i prirodne napitke: Voda bi trebala biti osnovni izbor za svakodnevnu hidrataciju, dok se preporučuje ograničavanje zaslađenih i gaziranih pića. Napici poput zelenog čaja mogu biti koristan dodatak uravnoteženoj ishrani zahvaljujući prisustvu antioksidansa.

Namirnice koje je preporučljivo ograničiti

Preporučuje se smanjenje unosa hrane bogate trans mastima, zasićenim mastima i dodatim šećerima. Posebno se izdvajaju:

1. duboko pržena hrana
2. fast food proizvodi
3. industrijske grickalice
4. procesirano meso
5. gazirana i zaslađena pića
6. pekarski proizvodi bogati trans mastima
7. jaja

Najvažniji faktor nije savršena dijeta tokom nekoliko dana, već dugoročno održive navike koje se mogu uklopiti u svakodnevni život.

Kako fizička aktivnost utiče na nivo kolesterola

Redovna fizička aktivnost može imati pozitivan efekat na nivo kolesterola, posebno kroz povećanje HDL (“dobrog”) holesterola i podršku zdravlju krvnih sudova. Osim toga, kretanje doprinosi održavanju zdrave tjelesne težine, boljoj cirkulaciji i opštem kardiovaskularnom zdravlju.

Preporuke za odrasle osobe najčešće uključuju najmanje 150 minuta umjerene fizičke aktivnosti  tjedno, raspoređene kroz više dana u sedmici.

Aktivnosti koje mogu doprinijeti zdravijem lipidnom profilu

• brzo hodanje
• vožnja bicikla
• plivanje
• lagani kardio trening
• ples i aerobne aktivnosti
• svakodnevno kretanje i više hodanja

Čak i umjerena svakodnevna aktivnost može imati pozitivan efekat ukoliko se praktikuje redovno i dugoročno.

Zašto je kontinuitet važniji od intenziteta

Kada je riječ o fizičkoj aktivnosti za smanjenje kolesterola, kontinuitet je važniji od intenziteta. Redovna, umjerena aktivnost, čak i ako nije visokog intenziteta, dugoročno donosi bolje rezultate.  Dosljednost u vježbanju pomaže tijelu da se prilagodi, poboljšava metabolizam i održava stabilan nivo kolesterola. Cilj je stvoriti naviku kretanja koja će postati sastavni dio vašeg svakodnevnog života.

Za većinu ljudi najbolji rezultati dolaze kombinacijom umjerene fizičke aktivnosti, pravilne ishrane i dugoročno održivih životnih navika.

Kako određeni uređaji mogu pomoći u usvajanju zdravijih navika

Iako uređaji sami po sebi ne mogu riješiti problem povišenog holesterola, određeni proizvodi mogu olakšati usvajanje zdravijih navika i praćenje svakodnevnih aktivnosti. Njihova najveća vrijednost je u praktičnosti, motivaciji i lakšem održavanju dugoročno zdravijeg načina života.

Friteze na vrući zrak za pripremu hrane sa manje masnoće

Friteze na vrući zrak  su postale izuzetno popularne zbog svoje sposobnosti da pripremaju hrskavu hranu sa minimalnom količinom ulja. Ovo je posebno korisno za one koji žele smanjiti unos nezdravih masti, a i dalje uživati u omiljenim jelima.

• Manje ulja: Značajno smanjuju potrebu za uljem, što direktno utiče na smanjenje unosa zasićenih i trans masti.
• Lakša priprema obroka: Omogućavaju brzu i jednostavnu pripremu raznovrsnih jela, od povrća do mesa, čineći zdravu ishranu pristupačnijom.
• Alternativa klasičnom prženju: Pružaju zdraviju alternativu tradicionalnom dubokom prženju, zadržavajući teksturu i ukus hrane.

Blenderi i sokovnici za zdravije napitke

Blenderi i sokovnici su nezamjenjivi alati za pripremu hranljivih smoothieja i svježih sokova. Oni vam omogućavaju da lako inkorporirate više voća i povrća u svoju svakodnevnu ishranu.

• Lakša priprema smoothie napitaka: Brzo i efikasno blendaju sastojke, stvarajući ukusne i zdrave napitke.
• Više voća i povrća u svakodnevnoj ishrani: Olakšavaju unos preporučene dnevne doze voća i povrća, bogatih vlaknima i antioksidansima.

Pametni satovi i fitness narukvice

Pametni satovi i fitness narukvice su postali lični treneri na zglobu, pružajući uvid u vaše fizičke aktivnosti i zdravstvene parametre.

• Praćenje koraka: Motivacija za postizanje dnevnih ciljeva koraka, što podstiče više kretanja.
• Praćenje aktivnosti: Bilježe različite vrste fizičkih aktivnosti, pomažući vam da pratite napredak i postavite nove ciljeve.
• Motivacija za više kretanja: Vizuelni prikaz napretka i podsjetnici podstiču korisnike da budu aktivniji tokom dana.

Pametne vage

Pametne vage nude više od samo mjerenja tjelesne težine. One pružaju detaljan uvid u sastav tijela, što je ključno za praćenje napretka u smanjenju kolesterola i održavanju zdrave tjelesne težine.

• Kontrola tjelesne težine: Precizno mjerenje težine i praćenje promjena.
• Praćenje napretka: Prikazuju trendove u tjelesnoj težini, procentu masti, mišićne mase i drugim parametrima, što pomaže u dugoročnom praćenju zdravlja.

Važno je naglasiti da nijedan uređaj ne može zamijeniti pravilnu ishranu, fizičku aktivnost i preporuke zdravstvenih stručnjaka, ali mogu predstavljati korisnu podršku u svakodnevnim navikama.

Gdje kupiti uređaje za zdraviji način života

Prilikom kupovine uređaja za zdraviji način života, važno je odabrati provjerene webshopove koji nude širok asortiman proizvoda, konkurentne cijene i pouzdanu dostavu. Online kupovina nudi praktičnost i mogućnost poređenja različitih modela i brendova iz udobnosti vašeg doma.

Domod  (BiH) – u ponudi ima male kućne aparate, blendere i friteze na vrući zrak, uz standardnu isporuku u roku od 3 do 7 radnih dana.

Electronic Center  (BiH) – nudi pametne satove, fitness narukvice i kuhinjske aparate, uz dostupnu korisničku podršku i isporuku u roku od 24 do 48 sati.

Techno Shop  (BiH) – u ponudi ima širok izbor malih kućnih aparata i uređaja za pripremu zdrave hrane, uz rok isporuke od 3 do 7 radnih dana.

Tehnomanija  (SRB) – u ponudi ima male kućne aparate i pametne uređaje za zdraviji život, uz rok isporuke od 5 do 10 radnih dana.

Shoppster (SRB) – u ponudi ima blendere, friteze i fitness opremu, uz rok isporuke od 3 do 7 radnih dana.

Gigatron  (SRB) – nudi pametne satove, vage i male kućne aparate, a rok isporuke zavisi od dostupnosti proizvoda.

Fitness.com.hr  (HR) – u ponudi ima fitness opremu, pametne satove i dodatke prehrani, uz isporuku u prosjeku do 3 radna dana.

Bazzar  (HR) – u ponudi ima uređaje za kuhinju, pametne satove i fitness opremu, uz rok isporuke od 2 do 5 radnih dana.

Pevex (HR) – nudi male kućne aparate i opremu za zdraviji način života, uz dostavu na adresu u roku od 3 do 15 radnih dana.

Koliko vremena je potrebno za rezultate

Smanjenje kolesterola prirodnim putem je proces koji zahtijeva strpljenje i dosljednost. Ne postoji instant rješenje, ali uz posvećenost, rezultati su dostižni.

• Prve promjene nakon nekoliko tjedana: Neki ljudi mogu primijetiti prve pozitivne promjene u nivou kolesterola već nakon nekoliko tjedana usvajanja zdravijih navika, posebno u ishrani.
• Dugoročne navike daju najbolje rezultate: Pravi i trajni rezultati dolaze sa dugoročnim usvajanjem zdravih životnih navika. Kontinuirana ishrana bogata vlaknima, redovna fizička aktivnost i upravljanje stresom su ključni za održavanje optimalnog nivoa kolesterola tokom cijelog života.
• Kombinacija više metoda daje najveći efekat: Najbolji rezultati postižu se kombinacijom svih preporučenih metoda: uravnotežene ishrane, redovne fizičke aktivnosti i korištenja uređaja koji podržavaju zdraviji način života.

Zaključak

U borbi protiv kolesterola ne postoji instant rješenje, ali postoji jasan put ka uspjehu. Kombinacija pravilne ishrane, redovne fizičke aktivnosti i zdravih navika uz podršku modernih uređaja daje najbolje rezultate. Mali koraci koje napravite danas, bilo da je to šetnja ili zdraviji ručak, prave veliku razliku dugoročno, osiguravajući vam zdravije srce i vitalniji organizam.

Ovaj tekst je informativnog karaktera i ne zamjenjuje savjet liječnika. Osobe koje već imaju povišen kolesterol, kardiovaskularne bolesti ili koriste terapiju trebaju se konsultirati sa liječnikom prije većih promjena u ishrani, suplementaciji ili fizičkoj aktivnosti. 

Objava Kako smanjiti kolesterol prirodnim putem – ishrana, navike i metode koje pomažu pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Više od 250 kilograma sudžuka i mesnih proizvoda zaplijenjeno je u ponedjeljak, 4. svibnja u Stuttgartu u autobusu s Kosova.

Jak miris koji je dopirao iz nekoliko vreća u tovarnom prostoru brzo je potvrdio njihovu sumnju na ilegalne prehrambene proizvode. Ukupno su službenici zaplijenili 252,8 kg mesnih proizvoda tokom pregleda.

U istom autobusu potom je pronađeno još robe, za koju se sumnja da je krijumčarena. Tu su bile, navodi se, cigarete, aluminijski prozori i klima uređaj.

Osim toga, zaplijenjen je i jedan pas. Pokrenut je postupak zbog utaje poreza protiv dva vozača autobusa i sakupljača tereta na autobusnoj stanici.

Vozači autobusa će se također suočit i s kaznama zbog ilegalnog uvoza mesnih proizvoda.

Objava AUTOBUS PUN IZNENAĐENJA: Sudžuk, klima uređaji, prozori, cigarete i pas pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

1. Jedan od prvih spomena o letu čovjeka zrakom vezan je uz mit o Dedalu i njegovom sinu Ikaru, koji su leteći pokušali pobjeći s Krete koristeći ptičja pera, voskom pričvršćena za svoja tijela. Prve leteće naprave počele su se rabiti u staroj Kini – zmajevi već u trećem tisućljeću prije Krista, a maleni baloni punjeni toplim zrakom u drugom i trećem stoljeću.

2. U razdoblju renesanse, pojavile su se prve ozbiljne zamisli o napravama koje bi omogućile čovjeku kretanje zrakom. Tako je Leonardo da Vinci proučavao let ptica, te idejno razradio konstrukcije više letećih strojeva, među kojima helikoptera i ovjesne jedrilice. No, tek je naš izumitelj Faust Vrančić (1551. – 1617.) ozbiljio čovjekov davni san o letenju. U djelu “Machinae novae” (“Novi strojevi”), objavljenom 1615. godine, njegov najveći izum, prvi funkcionalni padobran u povijesti, predstavljen je pod nazivom “Homo volans” odnosno “Leteći čovjek”. Radilo se o vrlo preciznoj skici četverokutnog platna za jedra, napetog na četiri motke te privezanog čvrstom užadi. Pomoću njega, zapisao je Vrančić, čovjek se sigurno može spustiti s visokog mjesta. Premda to nije nepobitno dokazano, svoj izum je navodno osobno isprobao, i to kao teško bolestan starac: legenda kaže da je, pomoću njega, skočio sa četrdeset tri metra visokog tornja bazilike Svetog Marka u Veneciji. Graciozno sletjevši na zemlju, naklonio se okupljenom mnoštvu, koje mu je klicalo.

3. Sa zemlje se čovjek prvi put uzdignuo balonom. Pokuse s tom letjelicom izvodio je 1709. brazilski svećenik i izumitelj Bartolomeu Lourenço de Gusmão (1685. – 1724.), a općenito se smatra da su prvi let čovjeka zrakom 1783. omogućila braća Montgolfier svojim balonom, čemu su prethodili pokusni letovi sa životinjama.

4. Prvi znanstveno utemeljeni radovi o letjelicama težima od zraka djelo su engleskog inženjera Georgea Cayleya (1773. – 1857.). Utjecali su na Nijemca Otta Lilienthala (1848. – 1896.), koji je konstruirao zračnu jedrilicu kao bezmotornog preteču upravljivih zrakoplova, a izveo je i mnogobrojne letove njezinim inačicama. Iz toga je doba za povijest zrakoplovstva važna pojava hrvatskog izumitelja Davida Schwarza (1850. – 1897.), koji je prvi izradio upravljiv zračni brod krute konstrukcije prekrivene lakom oplatom. Schwarz je umro neposredno prije prvoga leta njegove letjelice u Berlinu 1897. godine, a njegov projekt s nacrtima je – za 15.000 njemačkih maraka – od Schwarzove udovice otkupio grof Ferdinand von Zeppelin (1838. – 1917.), koji je nezasluženo ušao u povijest kao tvorac prvoga zračnog broda (tzv. cepelina).

5. Povijesni udžbenici kažu da su braća Wilbur i Orville Wright konstruirali prvi praktično upotrebljivi motorni zrakoplov te njime 17. prosinca 1903. godine izveli povijesni let. No, jesi li oni doista pioniri zrakoplovstva ili ih je netko pretekao u tom podvigu? Australski povjesničar John Brown, stručnjak za razvoj avijacije, tvrdi da braća Wright nisu prva letjela avionom. Brown navodno raspolaže dokazom za to da je imigrant Gustav Whitehead preletio Connecticut davne 1901., odnosno dvije godine, četiri mjeseca i tri dana prije nego što su Orville i Wilbur Wright stekli svjetsku slavu zadržavši se dvanaest sekundi u zraku u motornom zrakoplovu “Wright Flyer I.”, dvokrilcu s krilima od smreke i jasena. Kako bilo, zna se da Wilbur i Orville nakon spomenutog leta više nisu letjeli zajedno. Ocu su, naime, morali obećati kako ubuduće to neće činiti – ovaj nije htio ostati bez oba sina u slučaju da se dogodi tragedija.

6. Ubrzan razvoj zrakoplovstva započeo je s početkom Prvoga svjetskog rata, kada su se javili prvi specijalizirani zrakoplovi – lovci i bombarderi. Za rata ih je ukupno bilo proizvedeno 200.000; brzina im je porasla sa 150 na 220 km/h, a visina leta s 2.700 na 5.000 metara. Najpoznatiji su lovački piloti iz toga doba bili su Manfred von Richthofen, René Fonck, William Bishop i Edward Mannock.

7. Godine 1987., mladić iz Zapadnog Berlina poduzeo je podvig koji je bio hrabar koliko i glup. Devetnaestogodišnji amaterski pilot Mathias Rust odlučio je, naime, pokazati svijetu da je mir između Istoka i Zapada moguć. Upravljajući unajmljenom Cessnom, malenim putničkim zrakoplovom s jednim motorom, poletio je iz Helsinkija te, uspjevši se živ probiti kroz sustav sovjetske protuzračne obrane, mnogo sati kasnije sletio u neposrednoj blizini moskovskoga Crvenog trga, pored Katedrale Vasilija Blaženog. Umjesto da proplaču od ganuća i izgrle ga, Rusi su mu odvalili nekoliko odgojnih po rebrima i bacili ga iza rešetaka. Proglašen je krivim za kršenje avijacijskih zakona, nedopušten upad u sovjetski zračni prostor i “maliciozni huliganizam”, ma što to značilo, te je osuđen na četiri godine robije. Pomilovan je nakon četrnaest mjeseci robije te se, desetak kilograma lakši i oslobođen suvišna idealističkog balasta, vratio u domovinu.

8. Američki zrakoplovac Charles Lindbergh (1902. – 1974.) zapamćen je kao prvi čovjek koji je preletio Atlantik bez slijetanja, leteći zrakoplovom “Spirit of St. Louis” između New Yorka i Pariza. Jelo koje je ponio na taj povijesni let bilo je ponešto prozaično – radilo se o sendviču od sira!

9. Američka kompanija “Boeing”, kao što je većini poznato, vodeći je svjetski proizvođač putničkih aviona i aeronautičke opreme. Ako na nebu ugledate avion, velika je vjerojatnost da se radi upravo o Boeingu: 75 posto komercijalnih zrakoplova konstruirala je upravo ova tvrtka! Tijekom Drugoga svjetskog rata, “Boeing” je proizveo ogroman broj bombardera. Velik dio radnog kolektiva činile su žene čiji su muževi bili na frontu. Radi zaštite od zračnih napada, tvornice su bile prekrivene zelenilom. Na kraju rata, glavnina narudžbi za bombardere je poništena, pa je 70.000 “Boeingovih” radnika ostalo bez posla.

10. Legendarni američki glumac James Stewart (1908. – 1997.), zvijezda filmova “Vrtoglavica”, “Divan život” i “Prozor u dvorište”, bio je iznimno svestrana osoba. Diplomirao je arhitekturu kao jedan od najboljih studenata u generaciji, a tijekom Drugoga svjetskog rata je, upravljajući bombarderima, stekao čin pukovnika te dobio niz odlikovanja. Nakon rata, unaprijeđen je u generala bojnika. Jedini je general u povijesti koji se mogao pohvaliti “Oscarom” za glavnu ulogu!

11. Dana 1. lipnja 1943. godine, za vrijeme Drugoga svjetskog rata, njemački zrakoplovi su nad Biskajskim zaljevom oborili putnički zrakoplov “Douglas DC-3”, ubivši svih 17 ljudi u njemu. Razlog? Njemačka obavještajna služba dobila je netočnu informaciju da se na tom letu nalazi britanski premijer Winston Churchill. Službeno njemačko objašnjenje rušenja civilnog zrakoplova bilo je to da su piloti pogrešno prepoznali avion kao vojni. Među poginulima je bio britanski filmski glumac i redatelj Leslie Howard (1893. – 1943.)

12. “Hindenburg”, njemački komercijalni putnički cepelin koji je 1937. izgorio prilikom slijetanja, odnijevši u smrt trideset šest osoba, dobio je ime po feldmaršalu Paulu von Hindenburgu, predsjedniku Njemačke od 1925. do 1934. godine. Zanimljivo, najduži zrakoplov svoga vremena prvotno se trebao zvati – “Hitler”!

13. U dvadeset sedam godina, koliko je “parao” nebo, “Concorde” je utjelovljivao tehničko savršenstvo ali i nenadmašnu estetiku: najbrži avion na svijetu, istodobno elegantna i prijeteća zvijer, bio je izvor nacionalnog ponosa zemljama koje su ga stvorile, Francuskoj i Engleskoj. Ovaj nadzvučni putnički zrakoplov postizao je brzinu od 2.02 Macha (oko 2.140 km/h) i visinu od 18.300 metara, dvostruku u odnosu na konvencionalne avione. Prvi put je poletio 1969., a u službu je uveden sedam godina kasnije. Premda njegovu brzinu nije dosegao nijedan drugi avion, godine 2003. otišao je u zasluženu “mirovinu”. Tome je doprinio niz faktora: počelo je s rušenjem leta 4590 u okolici Pariza, kad je poginulo svih stotinu putnika; nastavilo se terorističkim napadom na njujorške “Blizance”, kad je nastupila kriza zračnih putovanja, a pritužbe zbog zagađenja okoliša i buke iznad naseljenih zona zabile su posljednji čavao u lijes ove letjelice.

14. Kako bi doskočili tehnološki naprednijim Amerikancima, Japanci su 1944. godine konstruirali raketnu letjelicu za napade kamikaza. Okha (“Trešnjin cvijet”), kako su je poetično nazvali, koristila se protiv savezničkih plovila, ne osobito uspješno: potopljena su samo tri neprijateljska broda. Piloti-samoubojice, koji su upravljali raketom, u domovini su bili poznati kao Jinrai Butai, odnosno “Bogovi munje”. Saveznici su im prišili nešto prozaičniji nadimak: nazivali su ih “Baka”, što na japanskom jeziku znači – budala!

15. Pilot Roland Garros (1888. – 1918.), prvi čovjek koji je preletio Sredozemno more, početkom Prvoga svjetskog rata pristupio je francuskome vojnom zrakoplovstvu. Genijalan kakav je bio, s lakoćom je otklonio gorući problem avijacije: kako pucati iz mitraljeza kroz propeler u vrtnji. Garros je na propeler stavio metalni deflektor, pa bi se meci od njega odbili pod blagim kutom, umjesto da oštete propeler ili se odbiju prema pilotu.

16. U ljeto 1979. godine, RAF-ov borbeni zrakoplov “Hawker Hunter” srušio se na selo Tintagel u Cornwallu. Premda je mjesto bilo puno turista, a dijelovi aviona su popadali u blizini spremnika s gorivom, nitko nije poginuo niti je bio ozlijeđen. Čak se i pilot, koji je iz aviona izbačen u more, izvukao bez ogrebotine.

17. Dana 27. lipnja 1980. godine, talijanski zrakoplov McDonnell Douglas DC-9 eksplodirao je u zraku sjeverno od Sicilije, odnijevši živote svih 77 putnika i četiri člana posade. Do dana današnjeg nije razjašnjeno što je uzrokovalo eksploziju. Tadašnji talijanski premijer Francesco Cossiga iznio je optužbu da je zlosretnu letjelicu oborio francuski vojni zrakoplov, no za takvo što nije bilo dokaza.

18. Broj zrakoplova koji su uništeni tijekom Drugoga svjetskog rata veći je od broja zrakoplova koji se danas koriste u svijetu!

19. U kolovozu 1981. godine, Cessna VH-MDX, neveliki zrakoplov s četiri putnika, poletio je iz australskog gradića Proserpinea. Do odredišta, Sidneya, nikada nije stigao. Za pilota, 52-godišnjeg Michaela Hutchinsa, trebao je to biti rutinski let, no nešto je pošlo po zlu. Tražio i dobio dozvolu da prijeđe preko zabranjene zračne zone kako bi izbjegao oluju, da bi potom, iz nepoznatih razloga i ne čekajući odobrenje, nastavio prema nevremenu. Unatoč višednevnoj potrazi, u kojoj je sudjelovalo stotine volontera, ni zrakoplov ni putnici nikada nisu pronađeni.

20. Iza naziva “Projekt Habakkuk” krije se plan o konstrukciji neobičnog nosača zrakoplova, koji su Britanci skovali za vrijeme Drugoga svjetskog rata. Golemo plovilo, zamisao izumitelja Geoffreya Pykea, trebalo je biti izgrađeno od pikreta, mješavine drvene celuloze i leda, no od projekta se odustalo zbog astronomskih troškova.

21. Drugi talijansko-abesinski rat, koji je trajao od listopada 1935. do svibnja 1936. godine, bio je uvertira za Drugi svjetski rat i jasan pokazatelj neučinkovitosti Lige Naroda. Maršal Pietro Badoglio, zapovjednik talijanskih snaga, nije birao sredstva kako bi ostvario pobjedu. Talijani su, u pogledu naoružanja, bili nadmoćni. Imali su stotinjak puta više pušaka i topova, a raspolagali su i borbenim zrakoplovima, koje njihovi protivnici nisu imali. Etiopljani su pobijeđeni i nagnani u bijeg, a Badoglio je naredio zračni napad na povlačeću vojsku – na Etiopljane je bačeno preko četrdeset tona bojnog otrova iperita! Nagrada za ne baš časnu pobjedu? Badoglio je dobio titulu vojvode od Addis Abebe te postao prvim potkraljem i guvernerom nove kolonije.

22. Godine 1935., kad se Treći Reich ubrzano naoružavao i pripremao za osvajačke poduhvate, utemeljeno je njemačko ratno zrakoplovstvo, poznati Luftwaffe. Njegovim vrhovnim zapovjednikom postaje Hermann Göring, jedan od najodanijih Hitlerovih suradnika. Premda se ulasku u Drugi svjetski rat protivio, smatrajući kako Njemačka financijski ne može podnijeti teret dugotrajna oružanog sukoba, ranim pobjedama dodatno je porastao u Hitlerovim očima – ovaj ih je pripisao upravo sposobnoj avijaciji, pa Göring 1940. postaje Reichmarschall. Bio je to najviši čin u Trećem Reichu, što ga je činilo nadređenim svim drugim njemačkim vojnim zapovjednicima, čak i feldmaršalima. Manje je poznato da je Göringov uspon prema vrhu počeo još u Prvome svjetskom ratu – srušio je dvadeset dva neprijateljska aviona u zračnim bitkama, za što je nagrađen najvišim njemačkim vojnim ordenom Pour le Mérite, kolokvijalno nazvanim Plavi Max. Pred kraj rata, postao je zapovjednik letačke jedinice kojom je nekoć zapovijedao Manfred von Richthofen – proslavljeni “Crveni barun”.

23. U jeku hladnog rata, Amerika se našla na rubu nuklearne kataklizme. Za nju, međutim, nisu bili krivi povampireni Rusi – “zemlja slobodnih i domovina hrabrih” umalo je raznijela samu sebe. Katastrofa nezamislivih razmjera za dlaku je izbjegnuta 24. siječnja 1961. godine. Toga jutra, u trenutku kad je nadlijetao gradić Goldsboro u Sjevernoj Karolini, američki bombarder B-52, koji je nosio dvije hidrogenske bombe od 3.8 megatona, našao se u ozbiljnoj nevolji: gorivo mu je počelo istjecati kroz rupu na spremniku. U nepune tri minute, izgubio je pet i pol tisuća galona goriva, pa je pilotu preostala tek jedna opcija – prisilno slijetanje. Pokazalo se da je riječ o nemogućoj misiji. Zrakoplovu, koji se velikom brzinom spuštao, otkazale su komande. Nakon što mu je otpalo desno krilo, šestorica članova posade spas su potražila iskočivši s padobranom. Samo polovica je preživjela. Zrakoplov se srušio u polje nedaleko Goldsbora, gradića u Sjevernoj Karolini. Jedna bomba pala je u polje, zabivši se duboko u blato; druga je “učinila” ono za što je i bila konstruirana – njen padobran se otvorio, mehanizam okidanja se aktivirao… Samo jedan niskonaponski osigurač spriječio je detonaciju, koja bi u sekundi odnijela milijune života. Razorna moć ove bombe bila je, naime, 250 puta snažnija od one koja je uništila Hirošimu. Da je završena i četvrta faza aktivacije, procjenjuju stručnjaci, smrtonosne čestice raspršile bi se iznad Washingtona, Baltimorea i Philadelphije, a lako je moguće da bi stigle i do New Yorka.

24. Ernest Hemingway (1899. – 1961.), najveći avanturist među piscima, tijekom safarija u Africi 1949. godine doživio je dvije zrakoplovne nesreće u dva dana. Nakon potonje, službeno je proglašen mrtvim da bi, dan kasnije, iz džungle izišao s osmijehom i nekoliko ogrebotina na licu – u jednoj ruci držao je bananu, a u drugoj dopola ispijenu bocu džina.

25. Howard Hughes, pionir američkog zrakoplovstva, industrijalac i filmski producent, u svoje je vrijeme bio jedan od najbogatijih ljudi na svijetu. Unatoč milijunima na bankovnom računu i ljepoticama koje su mu se bacale pod noge, jadnik je u jednom trenutku skrenuo pameću: počeo se panično bojati bakterija, virusa, parazita, komunista i sličnih nedaća, kljukao se valijem i kodeinom te je, onako usput, doživio dva-tri kolosalna sloma živaca. Posljednje godine života proveo je u samonametnutoj izolaciji, gotovo ne izlazeći iz kuće.

26. Dana 26. siječnja 1971. godine, nedugo po ulasku u čehoslovački zračni prostor, JAT-ov zrakoplov “McDonnell Douglas DC-9” eksplodirao je u zraku. Poginula su dvadeset dva putnika i petero članova posade. Jedina preživjela bila je 22-godišnja stjuardesa Vesna Vulović. Ono o čemu će svi svjetski mediji izvještavati o čudu zapravo je imalo logično objašnjenje. U trenutku detonacije, ova mlada i fizički snažna žena nalazila se u stražnjem zrakoplova, pojasom vezana za sjedište. Rep se otrgnuo te, spiralnom putanjom, pao na tlo, da bi se potom neko vrijeme klizao po debelom nanosu snijega, što je usporilo udar. Činjenica da je preživjela pad s visine od deset tisuća metara osigurala joj je mjesto u Guinnessovoj knjizi rekorda, u kategoriji “pad bez padobrana s najveće visine”. Do današnjeg dana, nije nedvojbeno rasvijetljeno što je uzrokovalo nesreću. Tadašnji jugoslavenski režim optužio je hrvatsku emigraciju za postavljanje bombe koja je uništila zrakoplov. Postojala je još jedna teorija – da je zrakoplov slučajno pogodio projektil čehoslovačke protuzračne obrane.

27. Godine 1935., škotski inženjer Robert Watson-Watt (1892. – 1973.) radio je projektu “Zraka smrti”, odnosno razvijanju načina na koji bi se neprijateljski zrakoplovi obarali pomoću radio valova. Umjesto smrtonosnog oružja, stvorio je prvi moderni radar, elektronički uređaj za određivanje udaljenosti, elevacije i brzine nekog objekta na temelju elektromagnetskih valova emitiranih iz uređaja i reflektiranih od taj objekt. Sama riječ “radar” akronim je od engleskog izraza “Radio Detection and Ranging”, što znači “otkrivanje i određivanje udaljenosti radiovalovima”. Nakon uspješne prezentacije, Watson-Watt je 1937. godine dobio mogućnost da uspostavi prve tri opažačke radarske postaje. Doprinos skorašnjim ratnim naporima 1942. mu je donio viteški naslov.

28. Ako vas pitaju kako se zvao zrakoplov koji je 6. kolovoza 1945. na Hiroshimu ispustio nuklearnu bombu od trinaest kilotona urana, koja je ubila više od dvije stotine tisuća ljudi, vjerojatno ćete kao iz topa odgovoriti “Enola Gay”. Službeno, radilo se o bombarderu “Boeing B-29”, a naziv pod kojim će ući u povijest dobio je po majci pilota Paula Tibbetsa. No, možda se nećete isprve sjetiti nadimka bombardera koji je, bacivši na grad bombu od dvadeset pet kilotona plutonija, tri dana kasnije u prah i pepeo pretvorio Nagasaki. Odgovor na to pitanje je “Bock’s Car”, a supertvrđava B-29-26-MO dobila ga je po pilotu Fredericku C. Bocku (1918. – 2000.), koji je njime obično upravljao. Toga kobnog dana, pilotsku dužnost od njega je preuzeo Charles Sweeney.

29. Tijekom Drugoga svjetskog rata, Nijemci su odlučili izgraditi lažni drveni aerodrom, prepun lažnih drvenih zrakoplova, kako bi zavarali neprijatelja po pitanju svoga naoružanja. Saveznici, koji su preko svojih špijuna doznali za ovaj plan, pustili su ih da završe gradnju, da bi potom ponizili Nijemce bacivši lažnu drvenu bombu na njihov “aerodrom”!

30. Koncem 1944. godine, tijekom Drugoga svjetskog rata, američki borbeni zrakoplov srušio se na japanski otok Chichijimu. Od devetorice članova posade, osmorica su pala u ruke neprijatelja, a sudbina im bijaše jeziva: japanski vojnici ubili su ih i pojeli. Deveti, koji se uspio spasiti, zvao se – George H. W. Bush! Da, govorimo o čovjeku koji će 1989. godine postati američkim predsjednikom.

31. Sastavljena isključivo od pripadnica ljepšeg spola, 588. bombarderska zrakoplovna pukovnija Crvene armije ispisala je možda najneobičnije stranice vojne povijesti. Ove žene bile su zadužene za pogibeljne bombaške misije iza neprijateljskih linija. Na njih su letjele dvokrilcima “Polikarpov Po-2”, koji su prije rata korišteni za zaprašivanje usjeva. U akciju su išle isključivo u gluho doba noći. Njihove letjelice, koje nisu bile opremljene mitraljezima, radio uređajima, radarom niti padobranima, bile bi laka meta po danu. Pod okriljem mraka, neprijateljski radari vrlo teško su ih mogli detektirati. Zrakoplovi su bili konstruirani od šperploče i platna, a upravo ti materijali pukovniji su dali nadimak “Noćne vještice” – zvuk koji su proizvodili Nijemce je podsjećao na zvuk metle.

32. Bessie Coleman (1892. – 1926.) upisala se u povijest kao prva Afroamerikanka koja je dobila pilotsku dozvolu. Coleman, koja je imala i indijanske krvi, letački ispit položila je 15. lipnja 1921. godine, u Francuskoj. U domovini su joj, naime, više puta odbili upis u pilotsku školu – ta bila je crnkinja i, što je još gore, žena – pa je u nepunih sedam mjeseci svladala francuski jezik i preselila u Pariz. “Kraljica Bess”, kako su joj tepali, narednih desetljeća je sudjelovala u brojnim opasnim aero-mitinzima u Europi i Americi, a postala je i istaknuta aktivistica u borbi za rasnu i spolnu jednakost. Za jednog mitinga, njen zrakoplov se srušio, a ona se spasila skokom s padobranom. Slomila je nogu i tri rebra, no nepunih mjesec dana kasnije ponovno je bila u kokpitu. Poginula je na današnji dan, 30. travnja 1926. godine, kad je upravljačke komande dvokrilca “Curtiss JN-4” prepustila kolegi Williamu D. Willsu. Zbog tehničke greške, zrakoplov je naglo počeo ponirati, na visini od 610 metara. Oboje su poginuli u trenutku sraza sa zemljom.

33. Quentin Roosevelt I. (1897. – 1918.), najmlađi sin Theodorea Roosevelta, nije koristio očev položaj za osobni probitak. Naprotiv, smatrao je da, kao sin američkog predsjednika, mora dati svoj obol domovini. Tijekom prvoga svjetskog rata, istaknuo se kao neustrašiv pilot. Dana 14. srpnja 1918. godine, njegov zrakoplov oboren je na sjeveru Francuske. Nesretni mladić imao je samo dvadeset godina kad je poginuo.

34. Dana 28. srpnja 1945. godine, američki bombarder “B-25 Mitchell” se, zalutavši u magli, zaletio u Empire State Building. Poginulo je četrnaestero ljudi, a šteta je procijenjena na tadašnjih milijun dolara. Zanimljivo je da udar nije narušio stabilnost zgrade. Desetak tona težak zrakoplov, čiji pilot je bio među poginulima, toga je dana bio na rutinskom letu prevoženja vojnog osoblja. Jedna druga osoba se, međutim, pravim čudom spasila. U trenutku udara, dizalo – koje se nalazilo na sedamdesetom katu – počelo je propadati u bezdan, zajedno sa ženom koja se nalazila zarobljena u njemu. Nevjerojatnom srećom, dotična dama izvukla se bez težih ozljeda!

35. Muškarac po imenu Tommy Fitzpatrick 1956. godine je izveo uistinu jedinstven pothvat: u Trentonu, prijestolnici New Jerseya, ukrao je neveliki dvokrilac te njime savršeno sletio na uskoj uličici pred svojim omiljenim barom na Manhattanu. Pogađate, radilo se o okladi. Dvije godine kasnije, “mokroj braći” u tom ugostiteljskom objektu po stoti je put prepričavao svoj podvig. U društvu se našao mladi skeptik, koji je izrazio sumnju u istinitost njegove priče. Fitzpatrickove oči su zasjale. “Hoćeš li se kladiti da ću to ponovno izvesti, samo za tebe?”, pitao je drznika. Ovaj se htio kladiti. Pogađate, izgubio je! Fitrpatrick je ponovno oteo zrakoplov i “parkirao” ga pred omiljenom birtijom. Kažnjen je blago: prvi put je morao platiti globu od pišljivih stotinu dolara, a drugi put se na državnim jaslama odmarao tek šest mjeseci.

36. Dana 7. prosinca 1941. godine, u jutarnjim satima, japanski zrakoplovi obrušili su se na Pearl Harbor, američku ratnu luku na Tihom oceanu. Podmuklim napadom na ovu vojno-pomorsku bazu, smještenu na havajskom otoku Oahu, Sjedinjene Američke Države uključile su se u Drugi svjetski rat. Zašto podmuklim? Japanski admiral Yamamoto želio je da rat bude objavljen tek pola sata prije napada. Poruka tog sadržaja poslana je u Washington, u japansko veleposlanstvo, no ondje je, očekivano, nisu stigli transkribirati i predati Amerikancima na vrijeme. U 6 sati i 15 minuta, s japanskog nosača zrakoplova krenuo je u napad prvi val od 183 zrakoplova, a sat vremena nakon toga udario je drugi val od 171 zrakoplova. Gubici su bili stravični – u Pearl Harboru je potopljen velik dio američke Pacifičke flote, barem što se tiče bojnih brodova (nosači zrakoplova su se, srećom, nalazili na drugim lokacijama); bilo je uništeno 80 zrakoplova, a 150 ih je oštećeno. Poginulih i ranjenih američkih vojnika bilo je 3681.

37. Amelia Earhart (1897. – 1937.) prvi put je poletjela nedugo nakon dvadeset drugoga rođendana, da bi se u povijest upisala kao prva žena koja je preletjela Atlantski ocean. Nositeljica visokog odlikovanja američkog Kongresa i francuske Legije časti, 1937. se pripremala za još veći, ranije nikad ostvaren izazov – oblijetanje čitavog svijeta po dužini ekvatora. Te godine, s navigatorom Fredom Noonanom poletjela je iz Miamija, preletjela Atlantski ocean, Afriku, Indiju i jugoistočnu Aziju te došla do Tihog oceana. Ondje, na 11.000 kilometara do cilja, njen zrakoplov, dvomotorac “Lockheed Electra 10E”, zauvijek je iščezao. Kontroli leta zadnji puta se javila 2. srpnja, nešto prije devet sati ujutro, u blizini pacifičkog otoka Howlanda. Zanimljivo je da nikakve probleme nije prijavila, štoviše, najavila je skori dolazak do mjesta slijetanja, na kojem je planirala natočiti gorivo i odmoriti se prije završne faze leta. Uslijedila je najveća potraga u dotadašnjoj povijesti – u njoj su sudjelovala šezdeset četiri zrakoplova i osam brodova američke vojske – no Earhart i Noonanu izgubio se svaki trag. Nakon sedamnaest dana, američka vlada je odustala od potrage, a dvojac je proglašen “nestalima, najvjerojatnije mrtvima”.

38. U tri godine, koliko je Korejski rat trajao (1950. – 1953.), američki zrakoplovi su na ovom području ispustili više bombi nego što su ih tijekom Drugoga svjetskog rata bacili na čitavu regiju Tihog oceana. Na tlo Sjeverne Koreje je, prema procjenama, palo više od 635 tona bombi, a o dosegu razaranja svjedočili su međunarodni promatrači i američki ratni zarobljenici, navodeći kako nije bilo važnije zgrade koja nije uništena u bombardiranju. Broj poginulih u zračnim napadima se procjenjuje na više od 280.000 osoba.

39. Njemački pilot Erich Alfred Hartmann (1922. – 1993.) smatra se najuspješnijim letačkim asom u povijesti zračnog ratovanja. “Plavi vitez”, kako su plavokosog pripadnika Luftwaffea zvali, izvršio je 1.404 borbene misije, a ukupno je oborio 352 saveznička zrakoplova – 145 sovjetskih i sedam američkih. Tijekom karijere, uspješno je izveo čak 16 prisilnih slijetanja, što zbog mehaničkog kvara a što zbog štete koju su počinili dijelovi protivničkih zrakoplova, no nikada nije oboren u izravnoj akciji neprijatelja.

40. Blitzkrieg (“munjeviti rat”), način vođenja ratnih operacija za hitro slamanje protivnika, Nijemcima je u Drugome svjetskom ratu donio uspjehe u prvom redu zbog korištenja oklopnih snaga uz potporu bombardera poput legendarne “Stuke”. Pravim imenom “Junkers Ju87”, ovaj zrakoplov bio je opremljen sirenama koje su, u poniranju, zvučale poput neljudskih urlika te su tjerale strah u kosti neprijateljima. Inače, riječ “Stuka” je akronim od “Sturzkampfflugzeug”, što se s njemačkog jezika može prevesti kao “obrušivač”, “strovalnik” ili “strmoglavi lovac”.

41. Zacijelo ste čuli za zloglasni Bermudski trokut, područje na kojem su, kroz povijest, tajanstveno iščezle brojne letjelice i plovila. Objašnjenje nije pronađeno ni za istodobni nestanak čak pet zrakoplova na ovom području, koji se dogodio 5. prosinca 1945. Eskadrila američkih bombardera tipa “Avenger”, naoružanih torpedima, poletjela je iz mornaričke zračne baze Fort Lauderdale na Floridi. U trenutku kad im se, sjeverno od Bahamskog otočja, izgubio svaki trag, vrijeme je bilo lijepo, s dobrom vidljivošću, pa je oluja kao uzrok nestanka odmah odbačena. Služeno objašnjenje, da su se piloti izgubili zbog neke pogreške u navigaciji, te da su zbog toga ostali bez goriva i srušili se u ocean, nije osobito uvjerljivo. Naime, vođa eskadrile, poručnik Charles C. Taylor, imao je 2.500 sati letačkog iskustva, i to većinom na “Avengerima”. Neobjašnjeno je i zašto nikada nije pronađen nikakav trag nesreće, a misterij povećava i činjenica da je nestao i jedan od zrakoplova koji su krenuli u potragu za nestalima.

42. O Chucku Yeageru (1923. – 2020.) često govore kao o jednom od najvećih pilota u povijesti. Vojnu karijeru započeo je u vrijeme Drugoga svjetskog rata, kao zrakoplovni mehaničar. U rekordnom roku, napredovao je do pilota lovca “P-51 Mustang”. U šezdesetak letova iznad Europe, oborio je trinaest njemačkih zrakoplova, a sam je bio pogođen jednom. Nekim čudom, izvukao se bez ogrebotine. Nakon rata, postaje instruktorom letenja, a zatim i pokusnim pilotom. U povijest se upisao 14. listopada 1947. godine. Toga prohladnog dana, upravljajući eksperimentalnim raketnim zrakoplovom “Bell X-1”, ispuštenim iz bombardera “B-29” iznad južne Kalifornije, postao je prvi čovjek koji je probio zvučni zid i letio brže od zvuka (1 mah ili više od 1152 km/h). Zvuči nevjerojatno, no taj podvig je izveo – s dva slomljena rebra!

43. Hatfield, gradić u engleskom okrugu Hertfordshireu, 19. rujna 1962. godine bio je poprište stravične nesreće. Toga toplog dana, skupina ljudi okupila u lokalnom polju, kako bi promatrala slijetanje zrakoplova “English Electric Lightning F1”, borbenog presretača koji je postizao tada rekordnu brzinu od 2 Macha. Među znatiželjnicima je bio fotograf Jim Meads, u pratnji svoje pomalo nemirne djece. U tom trenutku, nitko od promatrača nije slutio da se iznad njihovih glava, visoko u zraku, odvija prava drama – testni pilot izgubio je kontrolu nad komandama uslijed zapaljenja motora. Za samo nekoliko sekundi, letjelica je počela ponirati nosom nadolje. Okupljeni su počeli vrištati, a Meads je instinktivno škljocnuo fotoaparatom. Za vječnost je zabilježio prvi te ujedno posljednji let moćnog zrakoplova, kao i trenutak kad je pilot iskočio iz njega padobranom. Suprotno očekivanjima, mladić je preživio, mada je, ateriravši kroz krov staklenika, slomio obje noge.

44. Ruski znanstvenik i izumitelj Konstantin Ciolkovski (1857. – 1935.) smatra se ocem astronautike. Nekoliko desetljeća prije pojave prvih aviona, konstruirao je cepelin na rasklapanje i jednokrilac koji je nazvao “pticolikom avijacijskom letjelicom”. Prvi je razrađivao ideju višestupanjskih raketa, čiji se dijelovi odvajaju pri ulasku u svemir, kao i svemirskog dizala, složene konstrukcije za lansiranje raketa. Napravio je prototip skafandera, odijela koje štiti astronaute na interplanetarnim putovanjima, a u svom stanu je ispraznio jednu sobu i u njoj uredio prvi aerodinamički tunel u Rusiji. Pored ostalog, izumio je aerostat, štake za hodanje, sunčanu grijalicu, mašinu za pisanje, vlastiti sustav mjera pa čak i abecedu.

45. Ideju za izradu naočala “Ray Ban”, najpoznatijeg modela tvrtke “Bausch & Lomb”, dao je pilot John MacCready, želeći zaštititi vid kolega od bljeskova sunca u avionu. Na tržište su lansirane davne 1937. godine.

46. Konstanz, grad u njemačkoj saveznoj pokrajini Baden-Württemberg, za vrijeme Drugoga svjetskog rata uspio je izbjeći savezničko bombardiranje pomoću jednostavne a opet ingeniozne ideje. Kako su neprijateljski avioni učestalo nadlijetali to područje, smješteno na granici sa Švicarskom, na snazi je bio propis o totalnom zamračenju. Netko je, međutim, zaključio kako bi obrnuta strategija bila puno mudrija. Umjesto da drhte u mraku, stanovnici Konstanza su tako, čim je pala noć, raspalili sva svjetla, kao da je Božić. Lukavstvo je urodilo plodom: saveznički piloti zaključili su kako se tako dobro osvijetljen grad zapravo nalazi u Švicarskoj, te su mirno odletjeli svojim putem.

47. Metamfetamin, snažni stimulans središnjega živčanog sustava, davne 1893. je sintetizirao japanski kemičar Nagai Nagayoshi. Isprva, ovu sintetičku drogu, koja dokazano potiče mentalnu i fizičku aktivnost, davali su japanskim građanima, u svrhu povećanja radne produktivnosti i smanjenja osjećaja gladi. Tijekom Drugoga svjetskog rata, koristili su je kamikaze, piloti samoubojice koji su avionima bombama ili jedrilicama bombama izravno udarali u američke ratne brodove, kao i radnici zaposleni u tvornicama oružja.

48. Godine 1971., avion kompanije LANSA, koji je letio iz Lime u Pucallpu, srušio se zbog udara groma u njegov trup. Od devedeset dvoje ljudi, preživjela je samo jedna djevojka, sedamnaestogodišnja Nijemica Juliane Koepcke. Punih jedanaest dana uspjela je opstati u prašumi, dok je, teško ozlijeđenu, dehidriranu i dezorijentiranu, nisu spasili lokalni ribari.

49. Nakon što je čitav sovjetski nacionalni hokejaški tim poginuo u avionskoj nesreći 1950. godine, Staljinov sin Vasilij, menadžer tima, skrio je vijest o katastrofi kako bi izbjegao očev gnjev, a za svakog igrača pronašao je zamjenu. Staljin nikada nije primijetio da se to dogodilo.

50. Prije nego što se za njih ustalila kratica NLO, za neidentificirane leteće objekte koristio se pojam “Foo Fighters”. Tijekom Drugoga svjetskog rata, prijavljena su brojna viđenja neobičnih letjelica koje su mijenjale boje i postizale nevjerojatna ubrzanja, najčešće u Europi i na pacifičkom bojištu. Zanimljivo, saveznički piloti vjerovali su da je riječ o njemačkome eksperimentalnom naoružanju, dok su njemačke i japanske vojne snage zaključile kako su te tajne letjelice stvorili saveznici. Moguća objašnjenja za takve pojave su neka vrste vatre sv. Ilije, elektromagentski fenomen ili svjetlosna refleksija.

Piše: Lucija Kapural

Objava Pedeset zanimljivosti iz povijesti zrakoplovstva: Od balona do zrake smrti pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Matematika je jedan od takvih predmeta, no poduke iz nje ne uzimaju samo djeca, već i odrasli – poput studenata ekonomije, građevine i drugih. Stoga možda i ne bi bilo loše da se na početku svake školske godine, na jednom uvodnom satu, djeci objasni što će sve iz nekog, posebno prirodnog predmeta učiti i, još važnije, za što će im to u životu uopće trebati.

Jaz između stvarnih brojki i njihove percepcije

Za sve koji se i danas pitaju zašto su ih mučili matematikom, Kit Yates, profesor matematičke biologije na University of Bath, napisao je knjigu o tome koliko je matematika važna i u kojoj mjeri određuje naše živote, a da toga nismo ni svjesni. Svoju knjigu gradi na jednostavnoj, ali moćnoj ideji: matematika oblikuje naše živote više nego što mislimo, ali način na koji interpretiramo podatke često je pogrešan. Upravo taj jaz između stvarnih brojki i njihove percepcije postaje središnja tema knjige.

U svijetu u kojem nas svakodnevno zatrpavaju brojke, grafikoni i postoci, knjiga Matematika života i smrti dolazi kao nužan alat za snalaženje. Njezin autor ne pokušava čitatelje pretvoriti u matematičare, nego im pokazati koliko su brojevi – ako ih ne razumijemo – često opasniji nego korisni. Knjigu je preveo Vinko Zgaga, objavljena je u izdanju Telegrama, i već je postala pravi hit.

Kontekst koji mijenja značenje brojki

Kroz niz konkretnih i lako razumljivih primjera autor pokazuje kako se matematika koristi u medicini, ekonomiji i javnim politikama. Posebno su upečatljivi dijelovi koji se bave medicinskim testiranjima i procjenom rizika. Koliko puta smo čuli da neki test ima 99 posto točnosti i automatski zaključili da je rezultat gotovo siguran? Yates razbija tu iluziju objašnjavajući kako kontekst – poput učestalosti bolesti u populaciji – dramatično mijenja značenje tih brojki.

Ono što na prvi pogled djeluje kao gotovo sigurna dijagnoza, u stvarnosti može biti daleko nesigurnije. Poglavlje o čitanju medicinskih nalaza posebno je zanimljivo i pokazuje koliko naše (ne)poznavanje matematike često izaziva nemir, strah i anksioznost – ponekad zbog jednog jedinog zareza u nalazu krvne slike.

Upravo u tim trenucima knjiga prelazi iz popularno-znanstvenog štiva u nešto gotovo društveno nužno. Jer pogrešno razumijevanje statistike nije bezazleno – ono može utjecati na odluke o liječenju, javnom zdravlju pa i političkim strategijama. Yates posebno naglašava kako se matematički modeli koriste u predviđanju širenja zaraznih bolesti, čime knjiga, čitana danas, dobiva dodatnu težinu u kontekstu nedavnih pandemijskih iskustava.

Problem je u načinu na koji koristimo matematiku

No autor ne staje samo na medicini. Bavi se i financijama, kockanjem, pa čak i svakodnevnim odlukama koje donosimo nesvjesno, oslanjajući se na pogrešne procjene vjerojatnosti. Njegov stil pritom ostaje pristupačan i jasan – bez nepotrebnog pojednostavljivanja, ali i bez kompleksnih formula koje bi odbile širu publiku. Upravo ta ravnoteža čini knjigu čitljivom, ali i intelektualno poticajnom.

Ono što “Matematiku života i smrti” izdvaja od sličnih naslova jest njezina aktualnost. U vremenu društvenih mreža i brzih informacija, brojke se često koriste kao konačni argument, bez konteksta i bez razumijevanja. Yates upozorava da problem nije u matematici, nego u načinu na koji je koristimo – ili, još češće, zloupotrebljavamo.

Knjiga nudi alat za kritičko razmišljanje

Na kraju, ova knjiga ne nudi jednostavne odgovore, ali daje nešto važnije: alat za kritičko razmišljanje. Uči nas da zastanemo prije nego povjerujemo brojci, da postavimo prava pitanja i da razumijemo što se zapravo krije iza postotaka koji oblikuju naše odluke. U svijetu u kojem podaci postaju nova valuta, to je znanje koje vrijedi više od bilo koje formule.

Yates ništa ne pojednostavljuje i ne trivijalizira, pa ako ste očiti antitalent za matematiku, možda ćete poneki pasus morati pročitati dvaput – no to će vam se isplatiti. Počet ćete primjećivati matematiku u novinskim tekstovima, cijenama u trgovinama, svakodnevnim statistikama i algoritmima koji vam svaki dan pokazuju drugu cijenu avionske karte ili podižu cijenu omiljenog proizvoda koji danima čekate da se snizi.

Yates: ‘Istinski vjerujem da je matematika za svakoga’

Na kraju, evo kako i sam autor objašnjava kakva je ovo knjiga i za koga je pisana: “Kao što ste vjerojatno shvatili, ovo nije knjiga o matematici. Ovo nije knjiga za matematičare. Na stranicama koje slijede nećete pronaći nijednu jedinu jednadžbu. Cilj ove knjige nije podsjetiti vas na školske satove matematike koje ste odavno zaboravili. Upravo suprotno. Ako ste se ikad osjećali isključeno ili mislili da se ne možete baviti matematikom jer niste dovoljno dobri u njoj, smatrajte ovu knjigu svojom emancipacijom.

Istinski vjerujem da je matematika za svakoga i da svi možemo uživati u ljepoti matematike koja leži u srcu složenih fenomena koje svakodnevno doživljavamo. Kao što ćemo vidjeti, matematika je zaslužna za lažne uzbune koje nam se uvlače u misli, kao i za lažno samopouzdanje koje nam pomaže da navečer usnemo; za priče kojima nas društveni mediji zasipaju i za memeove koji se njima šire.

Matematika je zaslužna za rupe u zakonima i za iglu koja će te rupe zašiti; za tehnologiju koja spašava živote i za pogreške koje ih ugrožavaju; za epidemije opasnih bolesti i za strategije kojima ih možemo kontrolirati. Matematika je najbolja nada koju imamo za pronalaženje odgovora na najosnovnija pitanja o zagonetkama kozmosa i tajnama naše vlastite vrste. Ona nas vodi niz bezbrojne putove naših života i čeka u zasjedi, tik onkraj zavjese, da nas pogleda u oči dok udišemo svoj posljednji dah.”

Objava Genijalni profesor napisao je knjigu za sve one koji se i danas pitaju zašto su nas cijeli život mučili matematikom pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Rio de Janeiro, Brazil
– grad karnevala, plesa, dobre glazbe i predivnih prirodnih i kulturnih atrakcija. Prirodu i najpoznatije ljepote ovog grada najbolje ćete doživjeti upravo iz – žičare.

RIO – 8K from SCIENTIFANTASTIC on Vimeo.
Ngong Ping 360 – Hong Kong
– Iako pogled nije kao onaj u Riju, ima nešto i u ovoj žičari. Vožnja traje 25 minuta, a iz kabine se pogled pruža na Južno kinesko more.

Cabrio – Stanserhorn, Švicarska
– Ova žičara posebna je po jednoj stvari, a to je činjenica da su kabine na dva kata. I k tome, gornji kat je otvorena terasa. Predivno!

Cape Mountain – Južna Afrika
– Iako vožnja traje svega pet minuta, ova vožnja pruža posebno iskustvo jer se kabina rotira oko vlastite osi i na taj način vam omogućuje da imate najbolji pogled.

Mt. Fuji – Japan
– Ova žičara pruža zaista nezaboravan pogled na Planinu Fuji koja  čiji vrh je uvijek prekriven snježnim pokrivačem.

Masada Cableway – Izrael
– Spektakularna priroda Izraela, utvrda Masada i UNESCO-m zaštićeno Mrtvo more – najbolje se vide iz ove žičare.

Banff – Kanada
– Nalazi se u jednom od najljepših kanadskih nacionalnih parkova – NP Banff te pruža predivan pogled na planinu Sulphur.

Queenstown – Novi Zeland
– Ovo je najstrmija žičara na južnoj polutki Zemlje, a pruža pogled na predivne krajolike kao što su Coronet Peak, The Remarkables i Water Peak.

Emirates Air Line – London
– Ovo je jedna od najmlađih žičara na svijetu, otvorena tek 2012. godine za vrijeme Olimpijskih igara. Vožnja traje tek desetak minuta, a pruža pogled na Royal Docks of London i cijeli Greenwich.

Objava Najljepše destinacije svijeta za vožnju žičarom pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Objava Kina godinama sadila milijarde stabala usred pustinje pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Najjasniji primjer toga je direktor Veterinarske stanice Tuzla koji je direktor od 1982. godine i sada sa 72 godine ponovno mu je produžen mandat, navodi BHRT.

Kada mislimo da nas više ništa ne može iznenaditi, onda na sjednici Gradskog vijeća Grada Tuzla saznamo da su vijećnici dali suglasnost na imenovanje direktora javnih poduzeća koji su odavno trebali u penziju. Najupečatljiviji je direktor Veterinarske stanice Tuzla koji je 1982. godine, s 28 godina postao direktor. Danas, sa 72 godine i 44 godine poslije, i dalje obavlja istu funkciju.

Kritike zbog načina objave javnih poziva

“Javni pozivi se ne objavljuju na stranicama tih javnih poduzeća, javnih ustanova, ne objavljuju se na stranicama Grada Tuzla, ne objavljuju se u medijima koje mi kao građani Tuzle finansiramo, što bi bilo sasvim korektno, nego se objave u drugim listovima koji su manje čitani i manje interesantni. Evo, ja sam sad imala poziv od ljudi iz te struke koji me pitaju gdje je bio objavljen poziv. Vjerujte, ja ne mogu da ga nađem”, kaže vijećnica u Gradskom vijeću Grada Tuzla Dragana Gagro Berberović.

Kada je vijećnica Gagro Berberović ukazala da imenovanje neće podržati jer šanse treba dati mladima, gotovo da je ostala usamljena, a bila je izložena i napadu jer, kako navodi vijećnik Mirnes Ajanović, diskriminira ljude po osnovu godina.

“Treba sada pozvati policiju da evidentira ovo što smo rekli i da se po Krivičnom zakonu procesuira krivično djelo diskriminacije. Direktno krivično djelo sad slušam. Ona ako ne povuče ovaj svoj stav, ja predlažem da napravimo pauzu, da zovemo policiju, da evidentiramo ovo što je bilo, da se obavijesti tužilac. Nije smiješno, ba! Ovdje se kleberi, njima smiješno!”, rekao je Ajanović na sjednici Gradskog vijeća Grada Tuzla.

Bez odgovora direktora

Budući da je u Tuzli imenovanje direktora Veterinarske stanice Tuzla tema broj jedan u gradu, pokušali smo stupiti u kontakt s njim i čuti drugu stranu priče. Međutim, nije se javljao na telefonske pozive niti odgovarao na poruke.

Ranije je u medijima rekao da u zakonu nema limita za godine i da je jedini kandidat koji se prijavio na konkurs.

Mladi bez prilike

“Ovo najviše pogađa mlade ljude, ljude koji su talentovani, obrazovani, roditelje koji su sav svoj novac uložili u djecu da bi ostvarili nešto i onda dobijemo jedno političko zapošljavanje”, mišljenja je Adnan Gavranović iz Platforme “Zdrava Tuzla”.

U Omladinskom resursnom centru također ističu da niko ne ulazi u stručnost, znanje i iskustvo, ali da nedavanje prilike mladima dodatno podstiče njihov odlazak iz zemlje.

“Mislim da je veliki jaz između mladih i penzionera i da je njima gotovo nemoguće da razumiju, danas u digitalnoj eri, ne samo potrebe mladih već najveću bol nas ovdje, u Tuzli pogotovo, a to su odlasci mladih. Nažalost, jedan od razloga zašto mladi odlaze iz ovog grada jeste zato što se ne osjećaju prepoznato”, smatra Slobodan Blagovčanin iz Omladinskog resursnog centra Tuzla.

Direktori samo tri javna poduzeća u Tuzli imaju zajedno više od 200 godina. Zato mladi s razlogom odlaze odavde i kažu da će se vratiti kada odu u mirovinu.

Objava Trojica direktora javnih poduzeća zajedno imaju više od 200 godina, jedan na funkciji od 1982. pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.