ZNANOST U ČUDU: Što je otkrio CT tijela svetog Leopolda Mandića

Tijelo sv. Leopolda nije balzamirano i gotovo je posve očuvano, a na CT-u napravljeno je 3000 snimki vanjskih i unutarnjih organa.

Tijelo sv. Leopolda Mandića, čiji je blagdan proslavljen jučer, 12. svibnja 2026. (kada je crkva u Zagrebu – Dubrava svečano proglašena nadbiskupijskim svetištem) nakon ekshumacije iz grobnice u kojoj počiva od 1963. g., podvrgnuto je stručnoj analizi, odnosno rekogniciji. U patrologiji se kaže kako riječ  rekognicija dolazi od latinske riječi i znači raspoznavanje, prepoznavanje, a odnosi se na utvrđivanje istovjetnosti osobe, stvari ili spisa za ono što se izdaje. Rekognicijom se utvrđuje identitet napose tamo gdje postoje dvojbe o njemu. Tako u slučaju tragičnih preminuća, kad je lice i tijelo izobličeno i neprepoznatljivo od rana i udaraca, obavlja rekognicija mrtvih. Samo medicinsko ispitivanje trajalo je 49 dana, od 12. listopada do 30. studenog 2015., piše vjerujem.hr.

“Ne mogu ne definirati drukčije nego odličnim stanje očuvanja tijela sv. Leopolda, nad kojim je zadnje ispitivanje obavio 1976. prof. Virgilio Meneghelli”, rekao je talijanskim medijima prof. De Caro, voditelj stručnog tima nakon medicinskog ispitivanja, poslije kojega je tijelo krenulo prvo put Rima, a nakon toga i Zagreba, gdje su ga pohodili deseci tisuća hodočasnika.

“U odnosu na prije 39 godina, koristeći se posljednjim tehnologijama, podvrgnuli smo svečeve relikvije CT-u pomoću kojeg smo snimili 3000 slika, koje su nam po prvi puta omogućile preispitivanje s upotpunjenom analizom i vanjskih i unutarnjih dijelove tijela. Na naše iznenađenje, utvrdili smo da su još uvijek prisutni dijelovi mozga i srca. Ovo otkriće je uistinu neobično, jer je poznato da se i u neraspadnutim tijelima svetaca “meki” organi u pravilu ne očuvaju poput ostalih dijelova tijela”, rekao je.

“Tijelo sv. Leopolda nije balzamirano i posve je očuvano. Rekao bih da se tek samo malo smežuralo”, rekao je u najavi svečeva dolaska fra Jure Šarčević, provincijal hrvatskih kapucina.

Nakon obavljenog medicinskog ispitivanja morali su se poduzete i neki rekonstrukcijske zahvate poput izrade nove maske za lice, koja je napravljena po modelu iz 60-ih godina prošlog stoljeća, koji se čuva u samostanu. Zatim, trebalo je tijelo premjestiti u novi sarkofag, što je povjereno veroneškom stručnjaku Lineu Tabarinu. Nova maska na licu je izrađena od poliuretana, a ručno su je oslikale dvije umjetnice, časna sestra iz Napulja i profesionalna kazališna vizažistkinja iz Trevisa. Tijelo je položeno u novi sarkofag izrađen od prozirnog materijala. Sarkofag nosi latinski natpis: «Sanctus Leopoldus a Castronovo» («Sveti Leopold iz Herceg Novog). Za sam prijenos nabavljeno je i blagoslovljeno novo vozilo, kojim je sv. Leopold dovezen i na zagrebački Kaptol 2016. te potom u zagrebačku Dubravu u samostan franjevaca kapucina.

Inače, mrtvo tijelo fra Leopolda 21 godinu počivalo je na gradskom groblju u Padovi, a onda je 19. rujna 1963. preneseno u kapucinsku samostansku crkvu sv. Križa u Padovi. Na temelju spontanog štovanja i brojnih svjedočanstava o zadobivenim milostima po njegovu zagovoru, crkvene vlasti su 16. siječnja 1946. otvorile proces za njegovo proglašenje blaženim i svetim. Cijeli postupak je zaključen 20. ožujka 1952. Nakon što je proces za proglašenje blaženim završen u nepune 34 godine od njegove smrti, Leopolda Bogdana Mandića blaženim je proglasio papa Pavao VI. na trgu pred bazilikom sv. Petra u Rimu 2. svibnja 1976.

Generalni postulator Kapucinskog reda 4. srpnja 1977. uputio je Zboru za proglašenje svetaca molbu da se nastavi s postupkom i za Leopoldovo proglašenje svetim

U godini 1980. – 1981. u Trentu su obavljena ispitivanja u vezi s čudom ozdravljenja Elizabete Ponzolotto, a koje je predloženo u apostolskom postupku za njegovo proglašenje svetim. Nakon što je papinski liječnički savjet potvrdio velikom većinom glasova da je ozdravljenje gospođe Ponzlotto, uslijedila je objava dekreta pape Ivana Pavla II. o dokazanom čudu koje se dogodilo na zagovor blaženog Leopolda.

Kao što smo već kazali, samostanska i župna crkva sv. Leopolda Bogdana Mandića u zagrebačkoj Dubravi jučer je postala nadbiskupijsko svetište, mjesto posebne molitve, pomirenja i hodočašća, nadahnuto životom kapucinskog redovnika, a svečanost proglašenja, tijekom misnog slavlja koje predvodi zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša, održana je na sam blagdan sv. Leopolda, hrvatskog kapucina i sveca milosrđa, rođenog 12. svibnja 1866. u Herceg Novom, prenosi Index.

Župnik te kapucinske župe fra Josip Ćibarić ranije je u izjavi za medije rekao da je postojala želja da se crkva sv. Leopolda Bogdana Mandića proglasi svetištem, budući da je postala “ispovjedaonica” za istok Zagreba, a u njoj se svakodnevno održavaju duhovni programi.

“Za Božić i Uskrs u crkvi cijeli dan ispovijeda oko 20 ispovjednika na sedam jezika. U crkvi se nalazi i relikvija prvoga stupnja sv. Padra Pija, koji je kao i sv. Leopold bio kapucin ispovjednik”, rekao je fra Josip.

Postojala želja za proglašenje Leopoldova svetišta budući da takvo svetište ne postoji u Nadbiskupiji, a on je i zaštitnik Hrvatske kapucinske provincije

Dobivanjem statusa svetišta, ta će crkva biti mjesto posebne molitve, pomirenja i hodočašća, nadahnuto životom kapucinskog redovnika poznatog po poniznosti, ispovjedničkoj službi i blizini ljudima, te će službeno dobiti novi naziv, Svetište sv. Leopold Bogdan Mandić.

Prema općem Zakoniku kanonskog prava, svrha je svetišta napredak u vjeri i pobožnosti, a ona su uvijek u službi “duhovnog života dijeceze”. To bi bio “način na koji se kršćanstvo utjelovljuje u raznim kulturama i narodima i kako se živi i svjedoči u narodu”, ističe se u dokumentu.

Bogdan Mandić, hrvatski svetac i zaštitnik braće kapucina u Hrvatskoj, rodio se 12. svibnja 1866. u Herceg Novom, u današnjoj Crnoj Gori. Prve redovničke zavjete položio je 4. svibnja 1885. Nakon novicijata, razdoblja obuke i pripreme budućih redovnika, dobio je u znak “novog života” ime Leopold te odlazi na studij filozofije u Padovu. U tom gradu 1888. polaže svečane, doživotne zavjete.