Foto: Župna crkva u Gračacu 

Svetom Anti hodočaste mnogi, svatko sa nekom svojom nakanom, sa svojim zavjetom. Umorni, razočarani, srcem punim čežnje, oni zdravi i nagrižena zdravlja, slomljena srca uslijed gubitka voljene osobe, ali i oni puni radosti koji mu jednostavno dolaze zahvaliti, govorio je danas fra Nikola u propovijedi u Gračacu.

Kada boravite negdje daleko, a roditelji su vam rođeni u Rami, ta se ljubav često prenese na djecu. Rado dolaze u ramski kraj, nauživaju se ljepote i mira među dragim ljudima. Kada spojite zavjet svetom Anti, ljubav prema rodnom kraju, a potom i ljubav prema biciklizmu – rezultat je neobični poduhvat hodočašćenja svetom Anti iz Zagreba, točnije Sesveta, u Ramu.

Matijas Tolj je s dvojicom prijatelja, Goranom Grgićem i Marinkom Radićem, jučer iz Sesveta krenuo put Rame, nakon noćenja u Jajcu, trojac je nastavio put do svog cilja – župa Gračac u Rami. Ekipa je vidno umorna stigla do župne crkve, ali iako na izmogu snage ostala je još kratka vožnja do Bilila u Trišćanima, zaseoka Gračaca. Matijas u šali kaže kako se taj dio morao odvoziti. Obitelj Tolj je u proteklih nekoliko godina upravo tu na temeljima stare kamene obiteljske kuće izgradila pravu malu oazu mira među ramskim šumama i brjegovima.

Foto: Bililo, Rama

Ono što ovo hodočašće čini još zanimljivijim jest da Matijas i njegovi prijatelji nisu profesionalni sportaši ili vozači, pa je ovaj poduhvat itekako hvale vrijedan. Dokaz je i velikodušan doček obitelji i prijatelja ispred župne crkve u Gračacu i čestitke koje su se orile župnim dvorištem. A kako su biciklisti dočekani pogađate,upravo tako, hladnom domaćom ramskom šljivom.

Današnjoj vožnji od gotovo 400 kilometara prethodile su neke kraće dionice i pripreme za Ramu.

“Ideja se rodila tako da je Goran nekoliko godina vozio sam, točnije dvije ili tri godine. Onda je s njim počeo voziti i Marinko. Prošle godine su išli u Podmilačje svetom Ivi. Ove godine sam se priključio i ja. Prije dva tjedna smo bili u Odžaku na obljetnici pada Odžaka u Drugom svjetskom ratu, a onda smo dogovorili da idemo tu kod mene u Gračac”, pojašnjava nam Matijas.

Ekipa duže vožnje u ovom trenutku ne planira, onih kraćih do 100 kilometara će biti, ali ih više i ne računaju.

“Većina puta je mogu reći lijepa, 90 posto puta uživaš. Postoje neki trenuci gdje je malo teško, uđeš u neku krizu, ali onda bodrimo jadan drugoga. Uglavnom, iz svega se na kraju izvučemo”, dodaje Matijas.

Putovanje je trajalo dva dana, prvi dan 260 kilometara do Jajca, a drugi dio do Rame otprilike 100 kilometara. Ekipa je zbog ugodnijeg doživljaja ovo putovanje podijelila u dva dijela radi što manjeg umora. Matijas kaže kako srećom većih nezgoda nije bilo, tek poneka puknuta guma.

Iako nije nikada živio u Rami, Matijas kaže kako u Ramu voli dolaziti, nekada i par puta godišnje.

“Volim dolaziti u Ramu, ove godine ponovno dolazim u osmom mjesecu, kad ću biti desetak dana. Vjerojatno volim ovaj kraj zbog roditelja, zato što oni toliko vole, kad vidim koliko to njima znači. U pravilu sam prvo dolazio samo na neke fešte, zadržavao se dan-dva, ali poslije kad sam vidio koliko njima znači, sam se svake godine sve više zadržavao, a i meni je lijepo. Imam tu i društvo, dolazim tu od malih nogu, tako da mi bude lijepo”, zaključio je naš razgovor Matijas.

Marinko, inače rodom iz Odžaka, u posljednje je vrijeme kao novi izazov prihvatio upravo biciklizam na duge staze.

“Vožnja je bila naporna, ali je većina toga u glavi, kao i u životu. Ako je čovjek spreman u glavi, ima neki cilj i sve se to pređe. Najgori je bio Makljen, vruće je, ne poznajemo teren, uzbrdica je. Nisam nikada dolazio biciklom, iako već par godina dolazim u Ramu kod prijatelja”, kratko je komentirao vožnju Marinko.

“U Ramu sam došao zbog dobrih ljudi i dobre rakije”, u šali nam govori Goran.

“Imao sam veliku volju i put me nosio. Ovo je najduža etapa koju sam vozio, u početku je djelovalo malo strašno. Većinom sam vozio do 270 kilometara te duže etape, evo sad otprilike nekih 370 kilometara. Hvala dragom Bogu i svetom Anti da je sve dobro prošlo”, dodaje Goran.

“Krajolik je bio fantastičan, nešto slično mom rodnom kraju. Lijepo je bilo za voziti, ponekad i naporno, ali kad znaš da ideš među dobre ljude, dobre Ramljane, mogu noge otpadati, ali ide se dalje i dalje”, zaključio je Goran, inače rodom iz Kotor Varoši.

Objava Iz Zagreba svetom Anti u Ramu – na biciklima! pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Dio je ovo programa obilježavanja 30 godina postojanja HNK „Rama“, gdje će gledatelji imati priliku uživati u majstorijama bivših asova HNK “Rama” i NK Prigorje Žerjavinec!

Objava HNK “RAMA” SLAVI 30. ROĐENDAN: Veterani u revijalnoj utakmici dočekuju NK Prigorje iz Zagreba pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Fotografija preuzeta s portala Danas.hr

Vatrogasci dolaze na mjesto nesreće

Danas.hr

Inicijalna dojava u 12.55 sati dežurnim službama bila je da se pod skelom možda nalazi i jedna osoba. Kasnije je došla informacija da ozlijeđenih, srećom, nema.

Inače, riječ je o skeli postavljenoj na zgradi u kojoj su se do početka radova na obnovi, koji traju od prošlog svibnja, odrađivali upravni poslovi policije. Točnije, u toj su zgradi građani podnosili zahtjeve za osobne iskaznice i putovnice.

Srušila se velika građevinska skela u Petrinjskoj

Danas.hr

– Bilo je prestrašno kad su skela i sav taj metal počeli krckati i strovaljivati se. Policija je odmah bila tu te su govorili prolaznicima da se maknu i da ne prolaze jer je vjetar i dalje puhao, a skela se njihala i urušavala kao da je od pijeska. Jedan muškarac je upitao nekoliko radnika koji su trčali preko ulice ima li koga ispod. Jedan od njih mu je rekao da nije siguran jer je jedan njegov kolega stajao do tog auta kad je počelo padati – kaže za Jutarnji list jedan zaposlenik obližnje radnje.

Iz PU zagrebačke izvijestili su da je došlo do pada skele i da je prema posljednjim informacijama jedno vozilo oštećeno.

Čim se stvore svi uvjeti za očevid, na mjesto će stići i inspektor zaštite na radu kako bi se utvrdilo je li skela bila postavljena po propisima i postoji li ičija kaznena odgovornost.

Prema posljednjim informacijama, na terenu se može čuti kako skela najvjerojatnije nije bila dobro pričvršćena za samu zgradu, a kako je dio paravana rupičast, vjetar lako prolazi kroz pore i pokazuje svu svoju snagu.

Tomislav Kristo/Cropix

Tomislav Kristo/Cropix

A pred zagrebačkim vatrogascima i dalje je vrlo izazovan posao. Vjetar sve više i više divlja, a skelu moraju, dio po dio, odvojiti i skinuti jer ista još predstavlja veliku opasnost za sve u blizini. Tim dijelom Petrinjske, u smjeru sjevera, promet je u potpunosti obustavljen te se vozi okolnim ulicama.

Inače, riječ je o zgradi nazvanoj po ugarskom plemiću Halper staroj više od 120 godina, koja je nakon razornog zagrebačkog potresa krenula u cjelovitu konstrukcijsko-energetsku obnovu. Radovi bi trebali trajati 22 mjeseca, a ujedno će se izvesti svi konzervatorski i restauratorski radovi jer je zgrada zaštićeno kulturno dobro.

Kontaktirali smo tvrtku čiji su radnici na gradilištu bili u direktnoj opasnosti. Rekli su nam da pošaljemo upit na koji će odgovoriti – kad dobijemo odgovor, objavit ćemo ga.

Tomislav Kristo/Cropix

Tomislav Kristo/Cropix

Na mjestu pada skele nalazi se i prvi čovjek zagrebačkih vatrogasaca, Siniša Jembrih. Napomenuo je kako će sanacija trajati još neko vrijeme pa zato moli građane da zaobilaze Petrinjsku.

– Molimo građane da izbjegnu ovu ulicu zbog uklanjanja nestabilnih dijelova objekta koje će se u Petrinjskoj odvijati tijekom poslijepodneva. Dovest ćemo vozilo s kranom koje će na siguran način ukloniti skelu. Štetu će zbrajati policija nakon što vatrogasci osiguraju teren.

Pala su tri kata skele u duljini od oko 20 metara, a s obzirom na to da je polako padala, nekolicina radnika koji su se ondje nalazili uspjeli su kroz prozore ući u zgradu u kojoj u tom trenutku nije bilo drugih osoba – rekao je šef JVP Zagreb.

Tomislav Kristo/Cropix

Tomislav Kristo/Cropix

Tvrtka Mar d.o.o., čije se ime nalazi na panelu na gradilištu u Petrinjskoj i čiji je podizvođač postavljao skelu, na upit Jutarnjeg odgovorila je kako provode internu istragu.

– U ovom trenutku, u suradnji s našim podizvođačem, provodimo hitne interne istražne radnje kako bismo utvrdili točan uzrok pada skele. Čim prikupimo sve konkretne informacije, odmah ćemo bez odlaganja izaći u javnost s detaljnim obrazloženjima. Nastavno na vaše konkretno pitanje, skelu je postavljao naš podizvođač – rekli su za Jutarnji iz Mar d.o.o.

Tomislav Kristo/Cropix

Tomislav Kristo/Cropix

Tomislav Kristo/Cropix

Tomislav Kristo/Cropix

Tomislav Kristo/Cropix

Tomislav Kristo/Cropix

Tomislav Kristo/Cropix

Tomislav Kristo/Cropix

Objava Pod naletom vjetra srušila se ogromna građevinska skela u centru Zagreba pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

“Prije više od 140 godina fra Jeronim Vladić je pri kraju svojih Uspomena o Rami zabilježio kako se u austro-ugarsko vrijeme počeo graditi put preko planinskoga prijevoja Makljen.

Pri tom opisu, očito promatrajući kotlinu Rame s Draševa, zapisao je kako Ramu krasi predivan prizor što se pred putničkim očima otvora, ali u isto vrijeme čini tužnim težak pristup ramskim selima, do kojih se sa svih strana trebalo svaljati uskim stazama i kamenom zasutim putovima. Preuzeo je Vladić misli nekoga francuskog ministra onoga vremena koji je navodno rekao da će njegova zemlja biti sretna kada pred svaku kuću mognu doći kola i ustanovio da bi ramskom ubogom narodu bilo dobro kada bi kola mogla doći i do svakoga ovećeg sela.

Prekrasan pogled i nepristupačnost mjesta, divan prizor i težak život, prelijep kraj i tragedija naroda, njezina ljepota i zapostavljenost zaista su kontrarnosti koje opisuju Ramu kao takvu i samu općinu Prozor-Rama. Možda bismo ovdje mogli dodati još i današnji pogled na Ramu iznutra: ogromni resursi i potencijali koji su općini u prošlosti malo pridonosili i njihova isplativost koja je samo drugima koristila. Fra Jeronim nije odustao od ramske kotline, ponajprije trudeći se pokazati kako su volja i umijeće rada nužni. Važno je da sam narod prihvati ljepotu svoga kraja i da se uvjeri kako je izgradnja pristupnica od presudne važnosti za budućnost kraja i naroda.

Ljepota i zapostavljenost vodili su i nas, današnje Ramljake, do zaključka da nam je napokon potrebna volja i s njom umijeće, kako bismo svoj kraj počeli izgrađivati i spajati sa svijetom. Volja koja će napokon Ramu i ramskoga čovjeka staviti u prioritete svojih ciljeva i umijeće koje svoga čovjeka gleda kao obrazovanoga i sposobnog, stručnoga i obučenog za prosperitet i promociju rodnoga kraja u svijetu. Rami nije potrebna odcijepljenost od svijeta iz koje će se samo crpiti resursi i snage, a ni prirodna ljepota o kojoj ćemo samo pričati. Rami je potrebna otvorenost drugima i ljepota koja je dostupna svima.

Volja i umijeće bili su nama u općini Prozor-Rama od samoga početka nit vodilja. U infrastrukturnom i gospodarskom smislu ostvarili smo u zadnjem desetljeće nužne i značajne projekte i time „umrežili“ ramski kraj te ga učinili pristupačnijim i drugim ljudima, strancima, posjetiteljima, sportašima i turistima. Ni naša pozornost za umijeće čovjeka, umijeće u najširem smislu te riječi, pa tako i za umjetnost, zadnjih godina nije izostala. U laganom smo ritmu bili dionici više umjetničkih projekata. Osim što smo poticali razvoj umjetnosti kroz poticaj umjetničkih izložbi, oplemenili smo zgradu Općine brojnim umjetničkim djelima. Umjetnička djela Tvtkov biljeg (P. Dolić, 2017.), Kralj Tvrtko (K. Kovačić, 2021.) i Ramski gastarbajter (P. Dolić, 2022.) skulpture su većega formata koje smo trajno izložili u ulicama našega grada Prozora.

Amblemi ramskoga sjećanja (P. Dolić, 2019.) zbirka je skulptura manjega formata, iz koje je proizišao Ramski gastarbajter i koju smo posvetili ramskim običajima i kulturnim vrednotama. Amblemi su neobična i vrlo uspjela kiparska predstava sjećanja na nekadašnji duh i život Rame te su kao takvi inspiracija i za buduće projekte.

Sva ova djela izlažemo i postavljamo kao spomen na prošla vremena s karakterom duhovnoga poticaja za buduća pokoljenja. Ne samo da se prošlost ne zaboravi, nego i da se nove naraštaje ramskoga čovjeka ohrabri za buduća vremena, osnaži u novim idejama i potakne na otvorenost širim životnim horizontima, čuvajući uspomenu na rodni kraj s aktivnim iskorakom u novo vrijeme. Prošlost se i vjernički vrednuje nadom u budućnost, a i prošlost i budućnost imaju smisla jedino u aktivnoj sadašnjosti.

Potičemo stoga svaku umjetnost koja je otvorena prošlosti i budućnosti, koja se ne zatvara u ideologije aktualnih tumačenja povijesti i iluzija savršene budućnosti. Kao povijesno sjećanje i kao spomen bolje budućnosti započeli smo tako i projekt izgradnje Ramskog trga, koji će umjetničkim uređenjem nove zgrade Općine i prostora ispred zgrade postati lijep prizor Gornje i Donje Rame na samom ulazu u grad: fra Jeronimovim jezikom rečeno, prizor koji putničkom oku godi, a grad Prozor, uz ostale projekte, postaje umjetnički uređeniji, privlačniji i ljepši.

U tom pogledu bili smo spremni u okviru cjelokupnoga umjetničkoga i prostornog uređenja Franjevačkoga samostana na Šćitu sufinancirati i projekt Galerije Franjevačkoga samostana Rama-Šćit kao i nabavku određenoga broja vrhunskih umjetnina. Projekt Galerije bio je predviđen kao sveobuhvatno i središnje mjesto izložbe umjetnina poznatih i velikih hrvatskih kipara i slikara, koje posjeduje Franjevački samostan. Nažalost, naišli smo na neodobravanje i blokadu suradnje od pojedinih franjevaca u samostanu od 2016. godine, kako u ovom projektu, tako i u drugima. Možda razlozi počivaju na višeslojnosti politike u našoj zemlji, ali je tijekom vremena postao osjetan manjak volje, a i umijeća za suradnju.

U prilogu ispod možete pogledati kako je trebala izgledati galerija

Prilog: Projekt izgradnje ove galerije samovoljno je zaustavljen u samostan na Šćitu iako je Općina Prozor-Rama bila osigurala sredstva za pomoć izgradnje i nabavke umjetničkih djela. 

Izložbom umjetničkih ostvarenja mladoga akademskog slikara ramskih korijena Bruna Bulaje i njegovim ramskim umjetničkim motivima ponovno se vraćamo na ono što nam je kontinuirano važno: sjećanje na Ramu u poštivanju svoje prošlosti i iskorak mlađih generacija u novo sutra, kojem i slikar Bulaja svjedoči. Stoga kao načelnik općine Prozor-Rama od srca podržavam ovaj umjetnički projekt s nadom u još veći broj mladih Ramljaka, koji će svojim znanjem i umijećem opravdati vrijednost Rame, ramskoga kraja i njezinoga puka.

Moje zahvale ovdje idu, također, i svima onima koji su i ovu izložbu u znaku Rame idejno osmislili i pretvorili u događaj susreta svih nas, a katalogom umjetničkih djela našega mladog slikara učinili i drugima dostupnim da se ono lijepo iz Rame može vidjeti i promatrati.”

Dr. Jozo Ivančević,

načelnik općine Prozor-Rama

Objava Tkanje budućnosti pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Izložba je ovo mladog umjetnika Brune Bulaje, a na izložbi i promociji će govoriti književnik Ivan Lovrenović. Bulaja se kroz slike bavi osobnom i lokalnom poviješću. Budući da je vlastitom obiteljskom poviješću generacijama vezan uz ramski kraj ove su slike posveta tradiciji i kolektivnom sjećanju toga kraja.

NAJAVA: Izložba “Ramski vez” i promocija monografije općine Prozor-Rama u Zagrebu

Tom prigodom vam donosimo osvrt na “Ramski vez” povjesničara umjetnosti Feđe Gavrilovića.

Ramski vez

Suvremena umjetnost nerijetko se oslanja na povijest. Jedan od razloga tome svakako je i privlačna mogućnost upisivanja psihološke konstitucije autora u šire društvene narative. Osobnom i lokalnom poviješću u svojim se slikama bavi i Bruno Bulaja. Budući da je vlastitom obiteljskom poviješću generacijama vezan uz ramski kraj te su slike posveta tradiciji i kolektivnom sjećanju toga kraja. To se najbolje vidi na seriji portreta rađenih prema starim fotografijama tamošnjih stanovnika.

Preko njihovih lica prelazi ornament s ramskih peškira, ramski vez, koji je znak stoljetne povezanosti ljudi s njihovom zajednicom. Fotografija je relativno moderan izum koji vjerno čuva lik neke individue. Nasuprot njoj, ornamenti postoje tisućljećima i posve su apstraktni. Ali, kao što je fotografija jamac nečijega prebivanja na nekom području to je isto i ornament. Njegove su forme nedokučive i u sebi kriju tajnu ekspresiju generacija. On je kôd raspoznavanja kultura.

U kraju oko Rame za vezenje se kaže „križićanje“. Izraz u svom korijenu ima riječ „križ“ koja sugerira ukrštanje, presijecanje i ispreplitanje. To me navodi i na viziju povijesti kao tkanja u kojemu se isprepliću i ukrštavaju različite generacije i različite kulture te njihove slične priče i slični pojedinačni životi, u istom krajoliku i s manje-više istim kalendarskim obavezama oko zemlje, sa sličnim slavljima i tragedijama.

Cikličnost ljudskoga života, slična prirodnoj cikličnosti, možda je najočitija u ruralnim krajevima, gdje je i snažnije prisutna veza između čovjeka i prirode, a netko bi rekao i čovjeka i metafizičkoga temelja prirode, odnosno općenitoga postojanja. Ipak, ni ti krugovi unutar kojih se vezu i isprepliću (ili, ukrštaju) ornamenti ljudskih života na selima nisu nepromjenjivi.

Tradicija nije okamina nego živ organizam. Ona je nevjerojatno žilava pa opstaje u gestama, jeziku, neobičnim običajima ili odnosima i nakon brojnih pokušaja njezina iskorjenjivanja. A isto tako je i nevjerojatno prilagodljiva, neuhvatljiva, eterična i merkurijalna, spremna da se sakrije i asimilira u nove odnose, tehnologije, zakone, skrivena u spomenutim mjestima svakodnevnoga iskustva, odakle izvire jednako kao što se neki genotip manifestira na fizionomijama ljudi sličnoga podneblja.

U tome je ključ poetike Bruna Bulaje. Slikarstvo, općenito, ima transformativnu snagu spajanja tradicijske prošlosti (ovdje u smislu ornamenta) i tehnološkoga napretka (ovdje u smislu fotografije), možda čak i s nekom budućnošću koja bi nadilazila ono očito i svakodnevno (kao što je repetitivnost ljudskih poslova, repetitivnost ornamenta i repetitivnost fotografske reprodukcije) u onom nadvremenskom koje spaja pozitivne aspekte čovjekova suživljavanja s nekim mjestom i moguće potencijale širenja ljudske svijesti.

To širenje uvjetuje spoznaju kako je neka specifična lokacija istovremeno jedinstvena i univerzalna – to jest povezana je sa svim drugim mjestima svijeta arheološkim, etnografskim i genetičkim tragovima, ali i jednakim prisustvom specifičnoga osjećaja ispunjenosti ljudske svijesti.

I tehnološki napredak, korišten s mjerom usvojenom u dugim tisućljećima dijaloga s prirodom, može biti dragocjen pomagač u takvom širenju svijesti. Često neoštre, crno-bijele fotografije izrađene na krutom papiru, koje ovaj umjetnik koristi kao predloške, imaju puno erotičniju auru (i na dodir i na pogled) od bezbrojnih i beznačajnih fotografija visoke rezolucije koje se nakupljaju u memorijama naših pametnih telefona.

One su i nesigurni referent jednoga minulog vremena, tajanstvene i intrigantne kao legendarne ličnosti i jednako legendarni autori narodnih pjesama. Tehnologija nije suprotstavljena harmoniji uspostavljenoj između čovjekova (kratkoga), prirodnoga (dugoga) i svemirskog (vječnoga) postojanja. Ona je samo nastavak čovjekova djelovanja. Bruno Bulaja slikarstvom premošćuje jaz između drevnoga, suvremenoga i onoga što će doći (iskoristio bih ovdje popularnu riječ „transhumanistički“, ali u najpozitivnijem smislu nadilaženja civilizacijskih metastaza grabeži i gomilanja, koje se danas tako olako proglašavaju ljudskom naravi).

Slikarstvo sugerira vječnu prisutnost, u trenutku istaknutom u dvije dimenzije (baš kao i ornament i fotografija). Ispunjeno je osobnim i istovremeno univerzalno čitljivim simbolima. Ono nas tjera na imaginaciju i na mentalno stvaranje nekoga prostora, narativa, osjećaja. Zbog svega toga ono ima gotovo magijsko djelovanje, a na to baš i računa Bruno Bulaja kada na većim formatima isprepliće ramski vezi segmente obiteljskih fotografija, kao i prikaz lokalnoga kola na Orašcu.

Inzistiranje na ornamentu i rasteru naglašava površinu kao glavno mjesto likovnoga događanja, dok nas dijelovi fotografiranih prizora ubacuju u prostore i vremena drugačije od onih u kojima se nalazimo dok promatramo sliku. To je (opet) istovremeno kretanje kroz različite dimenzije vremena i prostora, ali i potpuno bivanje u sadašnjosti, jer u ovom prikazu gledatelj slike može uistinu osjetiti energične pokrete i odlučne, tupe zvukove plesača kola.

Tradicija se, nažalost, danas često shvaća kao nešto regresivno i tribalizirajuće. Međutim, pred ovim slikama Bruna Bulaje, predlažem drugačiji pogled na nju. Sjećanje na dinamičnu protočnost vremena može biti i preduvjet ispunjenoga života u sadašnjosti, uživanja u plodovima prirode i ljudskoga uma, kao i prihvaćanja drugačijih tradicija i individualnih postojanja. Jer, ako smo svjesni da je jedna zajednica čvrst, složen i fascinantan vez, tko može reći da se to neobično tkanje prekida na (ionako arbitrarnim) granicama općina, država, kultura i jezika?

Objava RAMSKI VEZ: “Tradicija nije okamina nego živ organizam” pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Posjetitelji će na adresi Ilica 44 izložbu moći pogledati od 19 sati, a na promociji monografije će govoriti Ivan Lovrenović.

Bulaja se kroz slike bavi osobnom i lokalnom poviješću. Budući da je vlastitom obiteljskom poviješću generacijama vezan uz ramski kraj ove su slike posveta tradiciji i kolektivnom sjećanju toga kraja.

Bruno Bulaja je rođen 1997. godine u Požegi. S očeve strane porijeklom je iz Rame te se time očituje u svome umjetničkom radu. Godine 2021. završava preddiplomski studij slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi profesora Igora Rončevića.

Foto: Bruno Bulaja

Godine 2022. diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi profesora Duje Jurića. Izlagao je na nekoliko skupnih izložbi te jednoj samostalnoj. Živi i radi u Zagrebu.

Objava NAJAVA: Izložba “Ramski vez” i promocija monografije općine Prozor-Rama u Zagrebu pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Ljutića, za kojeg je tužiteljstvo u priopćenju navelo samo njegovu dob, optužnica tereti da je od 22. studenog 2019. do 28. prosinca 2020. godine, s namjerom da si pribavi protupravnu imovinsku korist, putem medija uputio javni apel za novčanom pomoći radi liječenja bolesne supruge. Ljutić je pritom dovodio u zabludu potencijalne donatore kako će novac koristiti za liječenje supruge.

Prema optužnici, Ljutić je 4,6 milijuna kuna koje su uplatile fizičke i pravne osobe koristio za svoje vlastite potrebe i uplaćivao ga na svoje privatne račune, a kako bi prikrio porijeklo novca trošio ga je i u igrama na sreću.

Ljutić je novac u iznosu većem od četiri milijuna kuna više puta mjesečno transferirao na račune igara na sreću, preciziralo je tužiteljstvo.

Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu predložilo je u optužnici produljenje istražnog zatvora protiv okrivljenika zbog opasnosti od ponavljanja kaznenog djela.

Objava Skupljao novac za bolesnu suprugu, pa milijune potrošio za sebe pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Treće izdanje FNC-ove amaterske MMA lige moglo se gledati u dvorani zagrebačkog ATT-a, uz izravan prijenos na YouTube kanalu 24sata

Amaterski borci iz Hrvatske, Crne Gore, BiH i Slovenije imali su priliku za dokazivanje na velikoj sceni, nakon sedam sati natjecanja, dobili smo finaliste, a nakon toga i pobjednike trećeg izdanja FNC-ove amaterske MMA lige.

Cijeli event pogledajte na linku:

Objava Ramsko finale u amaterskoj MMA ligi: Velika pobjeda za Tomislava Sičaju, od podruma do medalja pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

U tjednima nakon razornog potresa koji je 22. ožujka pogodio područje Zagreba, Hrvatski nogometni savez počeo je s prikupljanjem podataka o šteti na nogometnoj infrastrukturi koju je uzrokovao navedeni potres.

Štetu na objektima i troškovnike sanacije prijavilo je desetak klubova i nogometnih organizacija, a Hrvatski nogometni savez na temelju je njihovih izvještaja podnio zamolbu Uefi za dodjelu financijske pomoći navedenim klubovima i organizacijama.

Nakon razmatranja navedene molbe, Uefina Komisija za fair play i društvenu odgovornost donijela je odluku kako će HNS-u u svrhu podmirenja dijela troškova obnove nogometne infrastrukture oštećene tijekom potresa u Zagrebu biti dodijeljena sredstva u iznosu od 200.000 eura.

Hrvatski nogometni savez donirana će sredstva proslijediti nogometnim klubovima i županijskim nogometnim savezima koji su prijavili štetu na svojim objektima te čije objekte nije sanirao Grad Zagreb.

Navedena sredstva donirana su iz Uefinog fonda za prirodne nepogode, kroz koji Uefa putem nacionalnih saveza svake godine podupire klubove, škole nogometa i nogometne organizacije kojima je potrebna pomoć u oporavku od prirodnih katastrofa

Donirana sredstva bit će dodijeljena razmjerno procijenjenoj visini prijavljene štete, a korisnici sredstava bit će GNK Dinamo, Zagrebački nogometni savez, NK Sesvete, NK Rudeš i NK Jarun, čiji objekti do sada nisu sanirani od strane Grada Zagreba. Uefina donacija pokrit će polovicu ukupnog troška sanacije za sve navedene korisnike, a prije primitka sredstava, svi korisnici obavezat će se na korištenje donacije isključivo u svrhu sanacije prijavljene štete.

Mali dio donacije (manje od 1%) bit će iskorišten i za sanaciju Informativno-multimedijskog centra HNS-a, koji se nalazi u Petrinjskoj ulici te je također oštećen za vrijeme potresa

Hrvatski nogometni savez molbu za pomoć klubovima i nogometnim organizacijama čija su igrališta i uredi oštećeni tijekom potresa u Zagrebu također je uputio i FIFA-i, koja takve donacije dodjeljuje kroz fond „Fifa Recovery“ te čiju odluku HNS još uvijek iščekuje.

Napominjemo kako je HNS navedene molbe podnio Uefi i Fifi za vrijeme ljeta i jeseni 2020. godine te kako su zaprimljena donacija Uefe i moguća donacija Fife stoga namijenjene klubovima i nogometnim organizacijama čiji su objekti stradali za vrijeme potresa u ožujku 2020. godine.

Kako bi istu vrstu pomoći pružio i klubovima na području Petrinje i obližnjih gradova i županija, Hrvatski nogometni savez trenutačno je u postupku prikupljanja informacija o šteti na nogometnoj infrastrukturi koju je uzrokovao potres u prosincu 2020. godine

Po završetku prikupljanja podataka i provedbi službenih procjena štete, Hrvatski nogometni savez istim će postupkom od Fife i Uefe zatražiti financijsku pomoć za klubove i nogometne organizacije čiji su objekti stradali za vrijeme potresa u Petrinji.

UEFA će područjima stradalima razornim potresom u prosincu prošle godine pomoći i kroz namjensku donaciju Hrvatskom crvenom križu, dok će Hrvatski nogometni savez i sam donirati sredstva Županijskom nogometnom savezu Sisačko-moslavačke županije u svrhu obnove lokalne nogometne infrastrukture. Tom prilikom u Petrinji će biti odigrana i humanitarna utakmica između nogometnih legendi Hrvatske i Slovenije, a NS Slovenije također će se pridružiti ovoj akciji prigodnom donacijom.

Objava UEFA donirala 200.000 eura za pomoć u sanaciji štete nastale potresom u Zagrebu pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

U zbirci pjesama posvetnica Antunu Branku Šimiću koju je pripremio Mladen Vuković povodom 120. obljetnice rođenja A. B. Šimića, našla se i pjesma ramskog književnika Rajka Glibe. “(…) čitateljima nudimo izbor sa 111 pjesama posvećenih autoru slavne sintagme “čuđenje u svijetu” iz pera 92 autora koje su nastale u proteklih devedesetak godina, od prvih Dragutina Tadijanovića i Gustava Krkleca do najmlađih”, istaknuo je Vuković.

Rajko Glibo (1940.-2012.) U SRCE UREZAN Antunu Branku Šimiću

Plovi jedna lađa

sa škrinjicom otvorenom

iz koje vjetrovi raznose

zvjezdani prah

Svatko se na svoje

brdo penje

Svatko na svoje brdo

uznosi svoje zvonike

Crtamo znakove

svoga vremena

pred otvorenom škrinjicom

Tvoga znamena

u srce urezanog

Šum je tako blizak

iz Tvoje škrinjice

i tako jak

Uvijek jak

Slušam mu dah i korak

Biram bisere

iz Tvoje škrinjice

Kad mi je hladno

oblačim odjeću

pjesama Tvojih

i utopljen blagujem ljepotu

Topli tvoj dah

u srce se urezuje

Plamen Tvojih svjetiljki

svjetlošću oplemenjuje

Rajko Glibo (Donja Vast, Prozor-Rama, 24. listopada 1940. – Zadar, 17. rujna 2012.) redoviti sveučilišni profesor, pjesnik, dramski pisac, pisac udžbenika i esejist

Objava RAJKO GLIBO: U srce urezan pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.