50 godina braka Ruže i Mate Papak dokaz su da ljubav postoji i sve pobjeđuje
Ruža i Mato Papak proslavili su Zlatni pir, pedesetogodišnji kršćanski bračni život. Obiteljsko okupljanje i misno slavlje u crkvi Svetog Ante na Gračacu koje je predvodi župnik fra Anto Šimunović bili su središte ovog događaja.
Ruža i Mato vjenčali su se točno prije 50 godina, 22.11.1969. godine u župi Svetog Ilije Proroka u Doljanima. U kršćanskom braku rodili su osmero djece koja su im podarila 19 unučadi. Svoj zlatni jubilej dočekali su u okruženju svoje djece i unučadi koju su podigli na noge unatoč teškim vremenima, zarađujući kruh vlastitim rukama. To je pravi dokaz kako ljubav savladava sve prepreke, kroči kroz život hrabro nošena vjerom.
Ruža Papak, djevojački Cvitković rođena je 17. rujna 1948. godine u Doljanima u brojnoj obitelji, a imala je osam braće i sestara. Rano ostaje bez majke, pa je otac bio prinuđen ponovno potražiti majku za svoju djecu kako bi se on posvetio zarađivanju crnog i mukom natopljenog kruha.
Mato Papak je rođen 11. rujna 1947. godine u Papcima, zaseoku sela Škrobućani. Slične prilike u djetinjstvu zatekle su Matu kao i Ružu. Mato je imao šest braće i sestara i na neki način sličan život kao i njegova Ruža iako ih je razdvajala planina Rogulja. No, njih ipak nije mogla razdvojiti.
Svoje poznanstvo sigurno mogu zahvaliti Divi Grabovčevoj, jer su se upoznali na Borovniku pri povratku s Kedžare i proslave Divina dana. Ljubav koja se tada rodila okrunjena je kršćanskim brakom. Matu nije mogla spriječiti ni ta strašna Rogulja sa svim svojim obroncima da pohodi i „ašikuje“ s Ružom te da zakaže svadbu. Svadba se dogodila prije 50 godina kada su se kićeni svatovi, na konjima i uz pjesmu, iz Papaka preko Rogulje uputili u Soviće po Ružu.
Njih dvoje kršćanski spojeni u dva tijela, a jedan duh rodili su djecu Anu, Mariju, Milana, Katicu, Josipa, Juliju, Ivicu i Ivana od kojih dobiše 19 unučadi. Odgojili su svoju djecu i uputili ih u život. S Ružom i Matom u Papcima je ostala samo kćer Julija, a druga djeca svako slobodno vrijeme koriste da posjete svoje roditelje. Započeli su i gradnju nove kuće. Svoje korijene ne zaboravljaju ma gdje god se nalazili. To je odgoj koji su im usadili njihovi roditelji. Ruža i Mato skromno napominju da ih je kroz život jednostavno vodila molitva te da im je ona bila okrijepa za ljubav koja se rodila u mladosti. Ljubav i molitva su spoj koji ih čuva i daje im snagu za sve tegobe života.
Kako je tekao njihov bračni život najbolje oni znaju. Naviknuti na tegobe iz djetinjstva, jer su rođeni u vrijeme odmah iza Drugog svjetskog rata kada je bilo teško preživljavati, teško je bilo biti vjernik. Svih ovih pedeset godina braka proveli su u Papcima, u Rami, zarađujući kruh na svojoj zemlji.
