fbpx
Biografija sv. Ante

Biografija sv. Ante

Sv. Antun Padovanski rodio se 1195. godine u Lisabonu, glavnom gradu Portugala. Krsno mu je ime bilo Fernando Martins de Bulhões.

Ostavivši svijet i stupivši u red sv. Franje, dobio je ime Antun, a jer je umro u talijanskom gradu Padovi i tu počivaju njegovi ostaci, dobio je naslov Padovanski. U rodnom Portugalu je štovan kao Santo António de Lisbo.

Njegovi roditelji  Martin i Marija bili su plemićkog koljena. Kako  su bili pravi bogobojazni kršćani, više su cijenili krepost nego plemstvo.

Mladi Ferdinand u ranoj svojoj mladosti učio se znanju i nabožnom životu u svećenika stolne lisabonske crkve. Već u petnaestoj godini odlučio se posvetiti Bogu, pa stupi u samostan Augustinaca kraj Lisabona. Nakon osam godina svoga boravka u Koimbri zarediše ga za svećenika. Don Pedro, infant portugalski  donese u Koimbru ostatke petorice misionara iz reda sv. Franje, sv. Bernarda i njegovih prijatelja  koji su početkom 1220.  godine  poginuli mučeničkom smrću u Maroku. Ugledavši naš svetac ove sv. ostatke usplamti željom, da postane redovnikom sv. Franje te da i on prolije svoju krv i podnese mučeničku smrt za sv. vjeru. Zaludu ga odvraćala braća njegovog samostana. Već u ljeto 1220. god. stupi u samostan Manje braće u Olivares kod Koimbre. Iz poštovanja prema sv. Antunu pustinjaku, komu je tamošnja kapelica bila posvećena, uze si sada on, redovnik franjevac, ime Antun.

U to opet usplamti željom otićik nevjernicima i naviještati im  svetu vjeru. Klečeći je molio svoje glavare da ga puste Maurima u Afriku kako bi im pripovijedao. U prosincu 1220. godine dobije dozvolu od svoga provincijala. Odmah se ukrca na brod s nekoliko svojih prijatelja. Čim  je stao na afričkoj obali počeo je  propovijedati te je uto odmah obolio pa je morao natrag u Španjolsku.

Bio  je sv. Antun stvoren za propovjednika. Uz dostojanstvenu i ugodnu vanjštinu, uz jak i mio glas dao mu Bog izvrsnu pamet.  Naukom i molitvom je bio uživljen u sv. Pismo da je pravi smisao sv. knjiga lako i snažno razvijao. Samim svojim životom živio je Evanđelje.

U to umre sv. Franjo. 4. listopada 1226. Godine.  Na Duhove sljedeće godine bi sazvana Opća skupština franjevaca  da izaberu vrhovnoga glavara. Na njoj je bio i sv. Antun. Red dobi vrsnoga glavara u osobi Ivana Parentia, a sv. Antun u svojoj 32. godini postade provincijalom proširene bolognske provincije u sjevernoj Italiji. Povjerene krajeve revno je obilazio te u njima žarko propovijedao, čudesa tvorio i red proširio.

God. 1230 bi opet sazvana Opća skupština svih franjevaca da se posavjetuju o obvezi nekih pravila reda sv. Franje. Bi odlučeno da se pošalje izaslanstvo papi Grguru IX.da se on o tome izjasni. Papa Grgur IX. odredi tri mjeseca do odluke. Kako je i sv. Antun bio odabran za to izaslanstvo, ostade u Rimu četiri mjeseca.

U studenom 1230. godine kad se stvar riješila, vrati se sv. Antun iz Rima s blagoslovom sv. Oca u svoj omiljeni grad Padovu da nastavi svoj apostolski rad.

Ali već 13. lipnja 1231. svrši on svoj blagoslovni rad. Umire u Arcelli kod Padove u svojoj 36. Godini života. Braća njegova pokopaše ga, na njegovu želju, u padovanskoj crkvi svete Marije Veće. Već u svibnju 1232. godine uvrsti ga papa Grgur IX. u svece. Redovnici sv. Franje odmah počeše pripreme oko gradnje crkve u Padovi na čast sv. Antunu Padovanskom. Crkva se dogradi 1263. Godine. U travnju iste godine bude posvećena i u nju moći sv. Antuna prenesene. Ovu je svečanost uzveličao svojom prisutnošću tadašnji general reda sv. Bonaventura. Ovaj dade otvoriti lijes sv. Antuna i svi se zadiviše kad vidješe istrunulo tijelo osim jezika koji je ostao čitav i rumen sve do dana današnjega.
Razna čudesa

Malo je svetaca u katoličkoj Crkvi po kojima je Bog stvarao tolika i tako divna čudesa kao što je stvarao po sv. Antunu i na njegov zagovor.

Jedna gospođa je jednom željela slušati propovijedi sv. Antuna, a to joj nije dozvolio njezin opaki muž. Ona ode na gornji kat na prozor i tu je čula propovijed posve jasno iako je sv. Antun propovijedao cio sat daleko. Kad je to kazala svome mužu i on se svojim ušima o tome osvjedočio, obrati se i rado je slušao riječ Božju.

Druga jedna gospođa htjede na svaki način slušati propovijed sv. Antuna i ostavi svoje dijete samo kod kuće. Dijete kao dijete upade u kotao pun vrele vode. Kad se vratila kući nađe dijete u vreloj vodi gdje se igra. Očito je sam Bog po svome ugodniku očuvao dijete od sigurne smrti.

Opet druga gospođa vrativši se sa svečeve propovijedi nađe u kolijevci mrtvo dijete. Odmah otrči svecu i zavapi za pomoć. Sv. Antun joj reče Gospodinove riječi iz sv. Evanđelja: „Idi, sin tvoj živi!“. I doista, nađe kod kuće dijete kako se igra sa svojim prijateljima.

Iza jedne propovijedi sv. Antun tako se pokaja jedan grešnik te je glasno plakao. Ode sv. Antunu na ispovijed, ali ne može progovoriti od plača. Kad to vidje svetac reče mu neka napiše svoje grijehe i njemu ih donese. Čim svetac pogleda napisane grijehe iščeznuše sva slova. Po tome su i on i grješnik upoznali da su grijesi oprošteni.

Radi silnog svijeta, propovijedao jednom sv. Antun pod vedrim nebom, a uto se pojave crni oblaci uz grmljavinu i gromove. Slušatelji su smišljsli kako da izmaknu oluji, a svetac ih sve zaustavi i reče im da se ništa ne boje jer neće pokisnuti. I doista, cijela okolina bi natopljena jakom kišom, a na slušatelje ne pade ni jedna kap.
Sv. Antun s malim Isusom

Svoju snagu pri obraćanju grešnika crpio je sv. Antun od samoga Boga. Jednoga dana propovijedaše u Camposampieru. Tada ga  jedan građanin pozove sebi i dade mu sobicu da može mirno razmatrati i znanošću se baviti. Svetac je svu noć bdio u molitvi. Kad je taj građanin obilazio kuću da vidi je li sve u redu, pogleda iz radoznalosti kroz prozor u sobicu sv. Antuna i vidje ga kako u rukama drži i grli krasno djetešce. Tu pojavu ne mogaše građanin sebi objasniti. Djetešce se javi sv. Antunu i reče da je Isus. Iza molitve opazi sv. Antun onog građanina i zabrani mu govoriti o tome što je vidio i čuo, dokle god on živi. Taj dobri građanin održa svoju riječ i istom iza smrti svečeve razglasi to viđenje maloga Isusa, kako se sad obično i slika sv. Antun.
Sv. Ante strah nečistih duhova

Jednoga dana propovijedaše sv. Ante u Puy-u. Za propovijedi pristupi sotona u liku glasonoše  jednoj gospođi i reče joj da odmah ode s propovijedi jer da su joj sina dušmani napali i ubili. Svetac odmah opazi varku sotone te dovikne gospođi da se ne uznemiruje jer joj je sin potpuno zdrav. Reče joj da je taj glasonoša nečisti duh. Tako je i bilo, te ovaj iščezne kao dim.

Kako je sv. Antun  svakom riječi neumorno kršio vlast nečistoga duha na zemlji, koristio je nečisti duh svako sredstvo i priliku da sv. Antu uništi. Jednom ga prihvati za vrat i htjede ga udaviti. Ali svetac ga otjera riječima pjesme bl. Gospi. O slavna djevice, uzvišena na sve zvijezde.
Drugi put slomi sotona propovjedaonicu, na kojoj je govorio sv. Ante. Tim je mislio preplašiti sveca i slušatelje te prekinuti propovijed. Ali svecu, koga su anđeli štitili, ništa se ne dogodi i puk koga je on već prije upozoravao na zlobu sotone, ostade posve miran. Narod donese drugi stol za propovijed, a sv. Ante nastavi oduševljeno propovijedati riječ Božju.

KSC Prozor-Rama
 

Podijelite svoje mišljenje sa nama i ostavite komentar