BIVŠI VATRENI: ‘ZBOG TOGA ŠTO MI JE NAPRAVIO LUIS SUAREZ SKORO SAM OSTAO INVALID ZA CIJELI ŽIVOT!‘

BIVŠI VATRENI: ‘ZBOG TOGA ŠTO MI JE NAPRAVIO LUIS SUAREZ SKORO SAM OSTAO INVALID ZA CIJELI ŽIVOT!‘

Joey Didulica je 43-godišnji bivši čuvar mreže i javio se iz Geelonga, lučkog grada u australskoj državi Victoriji, 70-ak kilometara udaljenog od Melbournea. Tamo je rođen, tamo ponovno živi od kraja 2011. Veza je bio Jure Burić, dugogodišnji dopisnik SN iz Beča. Didulicina supruga Kata je porijeklom iz Rame, iz obitelji Džidžić.

 

Joey Didulica je 43-godišnji bivši čuvar mreže North Geelong Warriorsa, Melbourne KnightsaAjaxaGerminal BeerschotaAustrije Beč AZ Alkmaara. Australski vratar koji je četiri puta branio vrata hrvatske reprezentacije.

– Baš se vraćam sa sinovljeve utakmice, dobili su 30:0. Oba sina mi treniraju nogomet, 13-godišnji Lukas i dvije godine mlađi Nicholas. Nisu vratari, veznjaci su. I obojica su iznimno talentirani – priča ponosni otac.

Joey Didulica karijeru je okončao 2011. u AZ Alkmaaru nedugo nakon 34. rođendana. Vratio se krajem te godine u Australiju i više se nije vraćao.

– Nakon brojnih ozljeda odlučio sam reći dosta. U Australiji se razboljela majka moje supruge. Supruga Kata se vratila s djecom, a ja sam uskoro potom krenuo za njima, tada sam prelomio. Skoro je devet godina prošlo otkako sam otišao iz Europe. Nadam se da ćemo uskoro kao obitelj ponovno u Hrvatsku, samo da ova korona više prođe.

image

Didulica i legendarni Austrijanac Tony Polster
Svi bi htjeli biti Hrvati

Čime se bavi devet godina nakon završetka profesionalne karijere?

– Radim u australskom nogometnom sindikatu. Upisao sam i povijest i filozofiju na Deakin Universityju, sljedeće godine trebao bih i službeno postati filozof Didulica, ha, ha… Najdraže od svega mi je ipak rad s djecom u klubu North Geelong Warriors, koji se nekad zvao North Geelong Croatia.

Imamo iznimno talentiranu djecu, uz mene tu je i Josip Skoko, nekadašnji veznjak Hajduka, koji je kao i ja krenuo u ovom klubu. U klubu su većinom Hrvati, ali ima i igrača drugih nacionalnosti. Svi bi danas u nogometu htjeli biti Hrvati, ha, ha…

Ne treba posebno naglašavati da mu je hrvatska reprezentacija svetinja.

– Cijela Australija živjela je s Hrvatskom na Svjetskom prvenstvu 2018. Geelong je tih mjeseca dana cijeli bio crven-bijeli-plavi. Hrvatska reprezentacija je u Rusiji je spojila Hrvate iz cijelog svijeta, svi smo zajedno disali za nju. Bilo je to nevjerojatno, nešto uistinu posebno.

S Hrvatskom je i sam bio na dva velika natjecanja, na Euru 2004. i na SP-u 2006. No, branio je na samo četiri utakmice, sve su bile prijateljskog karaktera. Pod Barićem 2004. protiv Makedonije, pa pod Kranjčarom 2006. protiv Južne Koreje, Hong Konga i Austrije.

 

Stipe Pletikosa i Tomislav Butina imali su prednost.

– Mislim da sam zaslužio više utakmica, vjerujem da sam bio dovoljno kvalitetan da branim češće, 2006. sam bio najbolji vratar Austrije, rušio sam tamo sve rekorde… Ali dobro, što je tu je.

 

Oprostio se od reprezentacije sa samo 29 godina nakon SP-a u Njemačkoj.

– Prešao sam u AZ Alkmaar gdje me doveo Louis van Gaal. Govorio mi je da se koncentriram na klub, pitao me ima li smisla odazivati se pozivu reprezentacije kad tamo neću braniti, da tako samo gubim vrijeme. Vidio sam i sam da ću teško dobiti priliku i odlučio sam se povući.

Možda nisam to trebao napraviti, jer je za izbornika došao Slaven Bilić, koji bi mi možda dao šansu. No dobro, ne žalim za svojim odlukama, možda bih neke sada promijenio, ali to je život.

image

ED OUDENAARDEN

 

Je li mu možda žao što je izabrao Hrvatsku, a ne rodnu Australiju?

– Ma ne, ma kakvi. Jedna utakmica za Hrvatsku je kao tisuću za Australiju. Više vrijede ta četiri nastupa nego ne znam što. Stvarno volim Australiju, ali Hrvatska je nešto drugo. Nešto čudesno. Australci nam ne zamjeraju što je naš izbor Hrvatska, oni ne mogu shvatiti tu našu zaluđenost.

Istina, možda smo malo ludi, ali to je tako kad naši roditelji od djetinjstva obavljaju “brainwashing” Hrvatskom. Moje srce kuca samo za Hrvatsku, to se riječima ne može opisati. Za Hrvatsku se ide glavom kroz zid. Dignem svoju vratarsku majicu Vatrenih u zrak i kažem “hvala ti Bože što si mi dao priliku nositi ovaj dres”.

 

Jure Burić, Sportske novosti

 

Oznake

Podijelite svoje mišljenje sa nama i ostavite komentar

Marketing