Bombardiranje samostana
Talijani su znali kuda se partizani kreću i gdje se nalaze. Saznali su i da je Tito došao u samostan, pa su otvarali vatru na Šćit.[1] Jedne nedjelje talijanski su topovi pucali po Šćitu, ali nitko nije stradao. Sljedeće nedjelje poslije podne, dok je gvardijan razgovarao s narodom koji se skupio oko njega u Krešušinoj kući, naletio je crni talijanski avion i počeo bacati bombe oko samostana, dvije sa zapadne strane, a tri u dvorište ispred samostana i crkve. Jedna je bomba pala uz same temelje samostana, a druga na zid isturenog dijela samostana i potpuno ga srušila, ali je ostala neekspodirana pred samostanom. Ovu su bombu od 100 kg partizani demontirali, a eksploziv su upotrijebili za rušenje mostova na Neretvi.[2] Po samostanskom šljiviku bačeno je još pet bombi, od kojih jedna nije eksplodirala i sad se nalazi pod jezerom.
Nakon bombardiranja pred samostanom je stajao Tito, obučen u civilno odijelo s crvenom kravatom “ne baš mnogo čistom”, kako se sjeća gvardijan koji je odmah došao vidjeti kakvu su štetu bombe napravile. Tito mu je, između ostaloga, savjetovao da se skloni sa Šćita jer će se napadi ponoviti. Gvardijan se sklonio kod Karača na rijeku Ramu. Kako je kuća bila puna čeljadi, mogao je spavati jedino na željeznom krevetu u hodniku.
Jedne je noći u istom krevetu s njim prenoćio i fra Franjo Žilić koji je bio došao iz Bugojna tražiti odvedenog župnog konja. To je bio jedini smještaj za svećenike, ostalo su sve zaposjeli ukućani i njihovi gosti, kojih je bilo u svakoj sobi. Četnici su popalili kuće, partizani su potjerali ljude iz preostalih kuća pa je tjeskoba bila neopisiva.
U uskom hodniku Karačine kuće svaki je dan slavljena misa. Nedjeljom se misa slavila u dvorištu, ali je na njoj sudjelovalo vrlo malo svijeta, jer se narod bojao talijanskih aviona koji su bacali bombe po Rami. Gvardijan i svijet sklanjali su se u pećinu kod Karačine kovačnice. Tito se, međutim, sa svojom pratnjom sklanjao u pećinu u Prosiku dok je boravio u samostanu na Šćitu.
Fra Ljubo Lucić, Rama kroz stoljeća
[1] Partizani su nakon rata optuživali Andriju Hebranga da im je on dojavio da se Tito nalazi u samostanu, ali V. Dedijer tvrdi da su to Talijanima dojavili neki domobrani koji su u Tesliću prešli partizanima, ali su sa Šćita prebjegli Talijanima. Usp. V. Dedijet, nav. dj., str. 657.
[2] Usp. Ljubo J. Mihić, Bitka za ranjenike na Neretvi, Prozor 1978., str. 316.
