Božićna čestitka fra Mate Topića, dekana Ramskog dekanata

Na humanitarnom koncertu zborova ramskih župa koji je održan u nedjelju, 23.12.2018. godine, fra Mato Topić, dekan, uputio je čestitku koju donosimo u cijelosti.

U ime svih župa Ramskoga dekanata sve vas želim pozdraviti, zahvaliti i čestitati!

Pozdrav svima vama koji ste danas na četvrtu nedjelju Došašća, na Očiće, uz pjesmu zborova ramskih župa, došli zakoraciti u radost Božića.

Poseban pozdrav i zahvala pjevačkim zborovima, njihovim voditeljima i župnicima angažiranim oko ovoga susreta: pokrovitelju ovoga susreta, načelniku općine dr. Jozi Ivančeviću; medijskim pokroviteljima – Radio Rami i Ramskom vjesniku;   Blaženki Matešić kao ravnateljici Kulturnog sportskog centra  i Mirjani Bešker, voditeljici programa i svima onima koji su na različite načine pomogli da ovaj šesnaesti koncert ramskih župnih zborova bude radostan, uspješan, pravi zajednički Božić! Pozdrav i čestitka svim Ramljacima i Ramkinjama u Rami, ali i onima koje je od nas fizički razdvojila velika daljina, ali povezani smo istim duhom i osjećajima.

Ne tako davno u nekim ramskim selima u vrijeme božićnog ručka u svakoj kući bi se okitila, ukrasila bukara vina ili neka čaša natočena vinom ili rakijom i po mladiću ili djetetu poslala u susjedovu kuću kao božićna čestitka. A susjed bi njima uzvratio na isti način. I tako su svi u naselju čestitali jedni drugima. A poslije božićnog obiteljskom ručka čestitari zvani kešketari, domaćini ili poneko čeljade iz svake kuće u selu, krenuli bi kroz selo, od kuće do kuće. U svakoj kući bi nazdravljali vinom ili rakijom, pojeli malo kešketa i pogače kako ne bi nijedan čovjek za Božić u svojoj kući objedovao sam. Jer držalo se da samo onaj čovjek koji je izgubio sebe i Boga ije i pije sam i svaki takav koji na Božić ne otvori vrata čestitarima – kešketarima, nego želi ostati sam, smatrao se prokletim čovjekom.

I ove godine, kao davnih sedamdesetih godina minulog stoljeća, u predbožićne dane u njemačkim robnim kućama i na kolodvorima pred autobusima u Munchenu, Frankfurtu ili u nekom drugom njemačkom gradu čuje se govor Rame, ali i govor Posavine, Srednje Bosne, Hercegovine, Slavonije, Dalmacije i Zagorja i tolikih govora i priča naših ljudi u Njemačkoj koji se spremaju kući za Božić. Ti naši ljudi, nenaviknuti dolaziti praznih ruku, kupuju nekakve božićne poklone svojima kod kuće. Putuju izdaleka po snijegu i ledu i ništa ih ne može spriječiti da krenu na put kući. Ima čitavih obitelji koje će za Božić biti u tujem svitu. Iako su sva čeljad okupljena u svom iznajmljenom stanu,  oni kažu „mi za Božić ne možemo svojoj kući“. Isto tako i oni koji rade u Hrvatskoj ili nekoj drugoj zemlji sve do Islanda i Čilea. Svi oni dolaze kući da objeduju s nama na Badnju večer i božićni ručak.

A svi ti ljudi koje je život pokrenuo iz „svoje kuće“ od nas koji smo tu, kod kuće, očekuju da im čuvamo kuću, njihovu i našu kuću. Ne čuvamo samo zidove kuće i stvari u kući. Čuvamo za njih i za nas obiteljsku toplinu kuće. Čuvamo vrata kuće da na Božić mogu biti otvorena svim ljudima dobre volje. Čuvamo naše svetinje, naše molitve, našu vjeru i naše običaje. Svi ti naši ljudi, zapravo svi vi, zarađujete tvrdu koru kruha, kruh sa sedam kora, sa znojem i mukom. A ovo su dani u kojima nijedan naš čovjek svoj božićni kruh, čurek, pogaču ne jede sam jer bi se osjećao kao proklet. Jer nema snažnijeg obiteljskog objeda od onoga na Badnju večer kada obitelj osjeća neko veselje koje povezuje obitelj s nebom i svim ljudima, ali tada, baš na Badnju večer mnogi puste najtežu suzu zbog onih kojih nema tu gdje su uvijek bili ili ih nema tu a žive nedaleko od nas.

Zato sačuvajmo Božić kada u ponoć osjetimo posebnu snagu vjere, kada za obiteljskim stolom ne želim objedovati sam, nego biti u svojoj kući sa svojima!

U ime svih župa i svećenika ramskog dekanata  svim  Ramljacima  i svim ljudima dobre volje čestitam:  Na dobro nam došao Božić i sveto porođenje Isusovo!

Obilje blagoslova, radosti i života podario vam novorođeni Spasitelj u 2019.  godini!