Božićne želje ovih umirovljenika paraju srce
Građanska inicijativa pod nazivom ‘Od srca do srca za zagrebačke beskućnike i socijalno ugrožene’ ove godine za božićne blagdane je odlučila razveseliti korisnike Doma za starije osobe Park. U razgovoru sa socijalnim radnicama iz inicijative su saznali što korisnici žele dobiti kao poklon, a posebno ih je dirnulo kada su saznali da je mnogima jedina želja – obična vrećica bombona. Iz inicijative su već spakirali pakete, a sada čekaju da im ih uruče nekoliko dana prije Božića.
‘Želje umirovljenika su izuzetno skromne’
Dom za starije osobe ‘Park’ radi na dvije lokacije, u Ivanićgradskoj ulici i Lašćinskoj cesti u Zagrebu. Građanska inicijativa osigurat će poklone za korisnike kojima nitko ne dolazi ili im dolazi vrlo rijetko. Vesna Ribarić je razgovoru u razgovoru za Mirovina.hr otkrila kako je većina njih željna razgovora, jer im nedostaje pažnja i komunikacija s ljudima.
Poklone smo skupljali u kontaktu sa socijalnim radnicama koje rade u domu, one su vidjele koliko ljudi nema nikoga. Ukupno 50 korisnika u stacionaru u Parku dobit će sitnicu poput čarapa, slatkiša ili krema, kazala je.
Osim toga, umirovljenici će dobiti domaće štrudle od jabuka koje je inicijativa dobila kao donaciju od jedne poznate zagrebačke pekarnice. Osim 50 korisnika u stacionaru, u drugoj dijelu doma na Lašćini podijelit će se paketi za devet korisnika koje nitko ne obilazi.
Želje umirovljenika su izuzetno skromne, to su bomboni 505 sa crtom, bočica Coca-cole ili malo pakiranje Nivea kreme. Naravno da to neće biti mala vrećica bombona, već paketić tako da ćemo za njih napraviti nešto primjereno i zgodno, a nadamo se da će ljudi biti veseli. Također, tamo ima dosta osoba koje imaju problema s povišenim šećerom, tako da nećemo pakirati baš puno slatkiša, a kolače koje donesemo će im zaposlenici servirati uz kavu ili čaj; tko smije, taj će i dobiti, našalila se Vesna.
Građanska inicijativa ima namjeru nastaviti suradnju s domom za starije osobe ‘Park’. Žele nastaviti obilaziti korisnike tako što bi se družili s njima i pričali jer im je najveća želja razgovor, posebno onima u stacionarima. Začetnica inicijative rekla je da će im ona ili druge volonterke odlaziti kako budu mogle kako bi korisnicima nešto pročitale, tako da im je sljedeća namjera postati ‘čitalicama’.
‘Cijeli moj život je volontiranje, otkada otvorim oči’
Posebno pomažu beskućnicima, prvenstveno bez radne sposobnosti i krova nad glavom, bolesnima i starijim osobama starijih od 60 godina koji nemaju nikoga od obitelji. Također, djeluju na području Zagreba, na lokacijama kod lokomotive na Glavnom kolodvoru, u prenoćištima, a ponekad i na drugim lokacijama. Organizatorica i koordinatorica ove građanske inicijative, ujedno i umirovljenica ispričala je za navedeni medij da volontira od srednje škole.
Kako je ranije navela, volonteri su većinom žene koje imaju 65 i više godina. Dodala je kako su i one kao umirovljenice potencijalne beskućnice, s obzirom da žive s mirovinama ispod razine siromaštva. Osim njih, jedan stalni član je muškarac, bivši branitelj koji se još liječi od posljedica ratnih događanja. On je i bivši beskućnik, ali se uspio ‘izvući’ iz tog kruga.
“Intenzivno radim kao organizator i volonter otkada sam prije 10 godina otišla u mirovinu, a posebno zadnjih pet godina kada su se dogodili korona i potres. Cijeli moj život je volontiranje, otkada otvorim oči i dok ih ne zatvorim. Tako sam nekako i osnovala tu Facebook inicijativu, paralelno radeći na Banovini, nakon potresa, pa tako i za beskućnike na području grada Zagreba, rekla je Vesna koja je prije toga bila opunomoćeni volonter jedne udruge iz Slavonije sve do trenutka kada se nisu zatvorile ceste za vrijeme pandemije.”
Trenutno imaju prostor u Ilici gdje se nalazi privremeno prenoćište za dvadesetak ljudi. Naglasila je kako je najviše beskućnika između 50 i 60 godina koji su bivši branitelji. Objasnila je kako psihijatri često kažu da je upravo ta dob najkritičnije razdoblje, a upravo je ljudi te dobi najviše na ulici.
U Hrvatskoj je više od 2.000 beskućnika
U Hrvatskoj nemamo stambene zajednice; primjerice hospicij, nego samo prihvatilište i prenoćište. Osim toga, Vesna je rekla da ne postoji dovoljan broj palijativnih timova, a nemamo mobilne timove za branitelje ni beskućnike. Inače, u Hrvatskoj je više od 2.000 beskućnika, a više od 10.000 osoba živi u neadekvatnim uvjetima.
Među beskućnicima je dosta ljudi s psihičkim poteškoćama koje su razvili zbog starosti ili zbog trajanja takvog načina života tako da njima treba pomoć. Počeli su raditi tako da ih ‘pokupe’ na cesti, odvedu i obave s njima sve ‘od do’. Vesna je naglasila da Mreža za beskućnike nema svoj mobilni tim ni SOS telefon tako da je sve češće upravo njezin broj SOS telefon u Zagrebu.
Vesna je svojevremeno pričala i s ministrom branitelja Tomom Medvedom s kojim je dogovorila pomoć Centra za psihosocijalnu pomoć. Također je dodala da će od 2026. biti useljivi braniteljski centri gdje će biti smješteni branitelji beskućnici, a ukupno ih je predviđeno 5. Objasnila je kako su se neki uspjeli smjestiti u Kosnicu gdje je prihvatilište za beskućnike. Tamo mnogi čekaju smještaj u dom, a kada braniteljski centri budu realizirani neki će se premjestiti tamo.
“Kada nam treba još pomoći, najčešće pozivamo u pomoć ljude kojima smo pomogli, bivše beskućnice koji tako vide kako je doći do neke donacije ili organizirati neku aktivnost. Stalno radimo na terenu, obilazimo naše korisnike, pokušavamo ih privesti u bolnicu, pomažemo im tamo, a također razgovaramo i s njihovim liječnicima”, kazala je.
Foto: Ilustracija/Ramski Vjesnik
