BOŽIĆNI OBIČAJI U RAMI: Faljen Isus! Dobro nam došla Badnja večer

Badnja večer je u svim katoličkim mjestima bogata lijepim običajima koji su tradicionalno utemeljeni, teološki održivi i srcu jako prihvatljivi. Badnjakom se zvao suhi hrastov panj koji bi se stavio na vatru na badnju večer i trebao je gorjeti cijelu noć i sutradan na Božić, dok se ukućani ne vrate iz crkve. 

U okolici Prozora u mjestima Kovačevo polje, Rumboci, Varvara i Šćit badnjaci su tri ciplje. Iza večere ih unosi starješina držeći ih pred sobom vodoravno u obje ruke. Pozdravlja: “Faljen Isus! Dobro nam došla Badnja večer i ujtrašnje sveto Porođenje Isusovo” – “I s tobom Bog dao zajedno!” Postavi ih u križ. Na srednjem usiječe križ. Neki ostave glavnju u žito sime u okno, poslije bace u vatru.

U Krančićima, Donjoj Vasti, Ljubuncima, Šćipama, Uzdolu, Smrčevu, Dobraču, Ivanjcima, Pajićima u prozorskom kotaru iza molitve domaćin unosi badnjak, tri komada. Unosi jedan po jedan na ramenu. Lupa na vrata, a ukućani otvore. Čim hrupi na vrata domaćica ga posipa ječmom. “Faljen Isus i Marija” – “Uvik!” – “Evo, ja nosim badnjak!” – “Fala Bogu, kad imamo i kad nosimo.” Domaćin bi stavio badnjake na ognjište, jedan na drugi. Pospe ih slamom, ječmom i zalije vinom, pritom govoreći: “U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.”

Tri glavnje se ostavljaju za Novu godinu, a što ostane metnu u hambar, jer je blagoslovljeno. “Za žito je to dobro. Kad čovjeka boli grlo, ostrugala bi se ogarina i popila. Čovjeku bi odmah bilo lakše. Lug bi se ostavljao i za glavobolju, pio bi se s vodom ili namazivao.

Steranje slame poseban doživljaj za djecu

U Hudutskom su tri badnjaka. Domaćin ih nosi na ramenu. Pepeo od badnjaka bi se nosio na njivu i ostavljao na jednoj hrpici “da ne obije led”. Također bi se posipao i po kupusu. Glavnja ostane za Novu godinu i što ostane, nosilo bi se u vinograd sevep (zbog) leda.

U nekim selima župe Uzdol (Krančići) i nekim drugim ramskim selima, dok se peče pečenica, janje ili prase, u trbuh se zašije tunja ili jabuka. Pod pečenicu se stavi tepsija ili tava u koju kapa mast. Kad čeljad sjedne na Božićno jutro objedovati, pili bi kapljevinu. Njome se također maže vrat volovima. Ako bi boljela prsa ili glava, malo bi se namazalo i odmah bi bilo bolje. Neki su je radi bolesti pili. Pečenica se peče na badnji dan iza podne, kako bi bila gotova do večeri.

U Rami, kao i u nekim drugim dijelovima Bosne i Hercegovine, na Badnju večer bi se sterala slama kod ognjišta, gdje bi se poredala djeca koja bi, koliko bi znala, sudjelovala u molitvi i slušala priče starijih, koje bi im vraćale sjećanje kako je to nekada bilo.

U Krančićima i susjednim selima, prije molitve, a nakon što se namiri blago, jedna mlada (nevista) bi donijela slamu i prosipala je po kući i sobi. Prekrstila bi se i dok bi je sterala pozdravljala bi Gospu i govorila: “Fala Bogu, kad nam se Isus rodio na slami.” Kada bi završila rekla bi: “Čestit vam Badnji dan! Domaćine, ajte u sobu, prostrta je slama!” Slama bi ostala u kući tri dana, na svetog Ivana bi se davala stoci ili bi se stavljala pod voćke.

Samo je jedna Božićna pjesma 

Na Badnji dan se tradicionalno postilo, ne zbog toga jer je Crkva to tražila, nego se jednostavno pojavio i očuvao običaj. Na siniji u Rami nije bilo bogate trpeze, tek malo oraha, jabuka, pogače te graha, koji se jeo samo na Badnju večer i sadio tek toliko da ga ima za taj jedan obrok.

U Krančićima i susjednim selima iznese se na sofru kuruza i grahova čorba, u koju se pomiješa pšenica za kešketa i crveni luk. Krsti se i domaćin zahvali Bogu, što su se ukućani iskupili i što je dočekan Badnji dan i sveto Porođenje. Domaćin nalije čašicu rakije i nazdravi svima ukućanima: “Čestiti vam došo Badnji dan!” Svi odgovore: “Čestita ti i vira i duša!”

Iza večere se englediše ili razgovara, pjevala bi se tzv. Božićna pjesma, narod je pod tim imenom podrazumijevao pjesmu “U sve vrime godišća”. Muški bi se brijali, žene češljale, umivale, a djevojke redile

Tijekom večeri bi čaša zatim išla od domaćina i naokolo. Netko popije dvije, netko tri, tko je malo jači i po četiri, djeca i ženskadija po jednu ili po dvije rakije. Trojstvo se ne pali kod večere. Kad bi se završilo, zahvalilo bi se Bogu jednim Očenašem, jer su svi ukućani bogato blagovali te se moli Boga da daje i onima koji nemaju, da blaguju.

Očenaš se molio i za pokojne, za duše kojih se nema tko spomenuti. Nakon večere bi se sjedilo i razgovaralo. Neki bi išli na sijelo, dok bi drugi otišli spavati. Iako, postoji izraz da se čudo ne spava, pa se te noći ne bi lijegalo u obične postelje nego bi se malo prileglo na slamu…

Božić

Donedavno je na Božić (25. prosinac) narod išao na misu zornicu kada su se slavile tri mise zaredom (do Drugog vatikanskog koncila, na Božić ujutro, obično oko pet sati, slavile su se tri mise jedna za drugom). Oblačile bi se košulje i druga odjeća koja se pripremala u došašću. Cure bi se posebno naburečile. U Gornjoj Rami koja se na misu sabirala u samostanskoj crkvi na Šćitu, bilo je ugodno za uho čuti i za oko gledati povorke s upaljenim bakljama koje bi sa svih strana, približavajući se samostanu, pjevale Božićnu pismu. Božićna pismapjevala se i u crkvi i to tako što bi se spontano izmjenjivali muškarci i žene trudeći se čije će pjevanje biti glasnije i bolje. Postilo se do poslije mise.

Kako su sela bila dosta udaljena od crkve, muškarci bi stavili u džep ili za pas ili u šarpelj bočicu šljivovice i komad suha mesa da se može poslije mise zornice čestitati Božić s rođacima, prijateljima i susjedima, nazdravljajući rakijom uz koji komadić suha mesa. Pred crkvom bi se pjevala ganga i bećarac, a uhvatilo bi se kolo za kolanje i igranje. Poslije bi se narod razišao svatko svojoj kući na obiteljski ručak.

U Božićno vrijeme, posebno na svetkovinu Svetog Stjepana, mnogi bi se crkveno vjenčavali i pravili svatove. Uz svatove su bile vezane i užine na Stipandan i Ivandan. Mladoženje, koji su se pred Božić vjenčali, išli bi na konak punici i puncu. Na Novu su godinu nekada bile užine poslije mise, nevezano uz ženidbu.

U Gornjoj Rami Stipandan se na poseban način slavi na Šćitu, gdje se okupe svi iz župe Rama-Šćit i Rumboka i mnogi odseljeni u Prozor ili čak Zagreb i druge krajeve Hrvatske. Poslije mise bude pjesma, igra i veselje uz rakijicu. Treći dan Božića, Ivandan, na isti se način slavi u Rumbocima.