Čistoća u planinskoj kući?

U Glasniku Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine iz 1937. godine objavljen je tekst ing. Jove Popovića Ljetni stanovi na planinama Raduši i Ljubuši. Popović je rođen u Modriči 1882. godine. Poljoprivredni fakultet završio je u Beču. Gotovo cijeli život djelovao je kao agronom u Sarajevu. Obišao je tridesetih godina prošloga stoljeća gotovo sve ljetne nastambe stočara u BiH o kojima je pisao, ostajao je s njima kroz određeno razdoblje, razgovarao, pratio njihova kretanja, poslove, pažljivo se zagledao i opisivao njihove stanove, pojate ili trajne nastambe ako su ih već imali. (R. J). U nekoliko nastavaka donosimo Popovićev tekst s mnoštvom zanimljivih podataka. Učinjene su neznatne korekcije u tekstu, kao i nadopune koje su pisane kurzivom i označene zagradama.

U seljačkoj kući po ovoj planini vlada neugodna nečistoća. Ovdje, istina je, nema vode i to donekle opravdava nečistoću, ali i pored toga ipak bi moglo da bude čistije, jer ne ovisi sve od vode. U njihovim sobama, gdje ljeti obično ne spavaju, ali spavaju cijelu zimu, ne znate upravo kako da se namjestite. Pod, zidovi, kreveta i stolice, sve je strašno prljavo i zagađeno gamadi. Sobe su okrečene, ali je kreč davno izgubio svoju bijelu boju. Zidovi su zadimljeni i začadili kao u kakvom dimnjaku. Sobe, kao i namještaj u njima, prepuni su stjenica. Stjenice su, sa rijetkim izuzetkom, redovna pojava u ovim planinskim kućama. U jednoj od nekoliko posjećenih kuća vidio sam po zidu toliko stjenica, da sam se zaprepastio. Nisam mogao vjerovati da u toj sobi mogu da spavaju ne samo odrasli ljudi nego i djeca. Svakako da i njima ta gamad mnogo dodijava, naročito zimi, kada su sobe mnogo tople, pa se stjenice množe kao u kakvom rasplodištu. Stoga se bez okolišavanja i sami tuže na stjenice i traže sredstva za njihovo uništavanje. Naravno da sam im objasnio, da ih i samim čestim krečenjem soba mogu znatno potamaniti. Osim prostorija, nije im čista ni posteljina, pa ni rublje koje nose. Muškarci kao i žene rijetko se presvlače. Ima i imućnih ljudi koji rubinu mijenjaju samo u svečanim danima. Inače jedno te isto rublje nose sve dok ne bude tako prljavo da se na njemu ne vidi bjelina. Ja sam rekao, više u šali, pa vi, izgleda, ne skidate rublje dok se ne podere, a oni ozbiljno potvrdiše da je tako. Pored svega toga odrasli ljudi i žene zdravi su i snažni kao planina. Pa i djeca jedra su i puna kao da ih neko nalijeva zdravljem i snagom. To čini svakako planinski zrak, čistina i svježina planinske atmosfere, ali ponajviše prirodna selekcija. Sve što ne može da izdrži surov i nehigijenski način života podlegne zarana i ne iznese živu glavu. Ono što ostane živo, prekaljeno je kao čelik i tome, kao i puku u planini, ne može naškoditi ni gamad, ni nečistoća, ni najteži napori. To je odlični materijal, što se tako rado traži u vojsci, koji je kadar da podnese najteže napore, a da ga oni ne slome. Primijetio sam ipak, da su ljudi mnogo zdraviji i snažniji nego žene. Ljudi u pedesetim godinama izgledaju još veoma snažni i puni, dok su žene u tim godinama već blizu starosti. To je svakako zato, što su žene više vezane za kuću i za sve njezine rđave strane, i što pored svih teretnih poljskih radova snose još i teret rađanja i mučnog života seoske domaćice.

Opis života na planini donosimo u još nekoliko nastavaka nedjeljnom objavom.