Čovićev HNS je dio deklaracije trebao posvetiti Hrvatima u RS-u i središnjoj Bosni!

 I središnja Bosna je jedna od žrtava i talac bestidno pohlepnih i nesposobnih političkih trgovaca koji mjesecima izluđuju javnost ultimatumima i koče formiranje vlasti na svim razinama.I na tom je području problem DF, koji su i SDA i HDZ BiH izabrali za partnera u parlamentarnim većinama, a najradije bi ga nabili na lomaču. Središnja Bosna čeka rasplet mučnih pregovora na federalnoj i državnoj razini i samo će se epilog kopirati i na to područje. Konture vlasti u Travniku su manje-više poznate, osovina je tradicionalna, SDA i HDZ BiH, podebljanje će vjerojatno biti Fronta, svi drugi su prateći trabanti koji podmuklo žele dograbiti neke fotelje i privilegije.
Podjela pozicija
Posebnih iskakanja nema, HDZ BiH je već poklopio poziciju predsjedatelja županijskoga Sabora, što automatski znači da će SDA i dalje čvrsto "grliti" fotelju županijskoga premijera. Još jednom se, dakle, demonstrira to prirodno i dakako interesno savezništvo najjače hrvatske i bošnjačke stranke, utabano davno nakon "demokratskih promjena" u zemlji, nakratko prekinuto u ratu, a onda i restaurirano nakon krvavih sukoba na tom području. Uvijek je nacionalni ključ isti iako nakon svakih parlamentarnih izbora iz HDZ-a BiH plasiraju perfidnu podvalu kako se grčevito bore za stratešku polugu predsjednika županijske Vlade, ali im to, kao, SDA ne dopušta. To su priče za malu djecu i zaslijepljeno članstvo jer da stožerna stranka, koja se diči ekskluzivnim nacionalnim bastionom, predloži i nametne SDA rotaciju i ustupke u nekoj drugoj većinski hrvatskoj županiji barem bi imala šanse u nekoj pogodnoj zgodi u središnjoj Bosni dobiti premijera. To je odavno utopija kao što je pusto sanjarenje Ante Bilića, predsjednika Županijskoga odbora HDZ-a 1990., o formiranju svehrvatskoga bloka u središnjoj Bosni. "Taj blok ne forsiram zbog raspodjele ministarskih pozicija koje su nekome smetnja uspostave takvog bloka, nego smatram i bojim se da se taj blok, jedanaest zastupnika, više nikada neće dogoditi u središnjoj Bosni. Sada Hrvati u središnjoj Bosni imaju priliku promijeniti Ustav županije, Travnik ustrojiti kao Mostar, ustrojiti ministarstvo branitelja, riješiti sva otvorena pitanja s kojima se Hrvati ovoga dijela države susreću, i takvu priliku više nikada neće imati. Ali, tko će se baviti tim stvarima, lakše je ovako kao i do sada, a narod odlazi", frustrirano upozorava Bilić.
Anto Bilić tvrdi kako, nažalost, HDZ 1990. nema partnere u traženju rješenja za hrvatsko i pitanje načelničkih pozicija u središnjoj Bosni pa strahuje kako će se ta problematika tretirati, kako je to od hrvatske politike u središnjoj Bosni i naviknuto, pet do dvanaest. Da ne bude zabune, najveći krivci za izbezumljenost, podaništvo i neravnopravni položaj Hrvata iz Bosne unutar nacionalnoga političkoga bića su lokalni stranački podanici i slijepci ili možda obični politički kalamari. Dohvate se službenoga vozila, po nekoliko mobitela, tajnice i raznoraznih privilegija, narod preko noći utone u zaborav. Uz to, među njih je podmuklo ubačeno sjeme razdora, međusobno se bjesomučno kasape oko utjecaja i za presudnu naklonost svevišnjega šefa i ulizuju lokalnome svećenstvu. Pred svima njima se, još uvijek virtualno, prekrajaju područja u državi, crtaju zemljovidi hrvatske federalne jedinice sa sumnjivim granicama, a oni kao mulci šute valjda u uvjerenju da će doista biti dio hrvatskoga entiteta. Svi ti zamjenici, članovi Predsjedništva i županijski stranački glavešine su sudionici političke kalvarije i najveći krvci za politički nestanak Hrvata u Bosni, za gubljenje načelničkih pozicija i zabrinjavajuće iseljavanje Hrvata. Što su to poduzeli da se ta pošast zaustavi? Pa, kako reče Anto Bilić, i zadnje zasjedanje krnjoga HNS-a je pokazalo da je središnja Bosna zadnja rupa na svirali. "Pozivam, kada to već nije do sada nikada učinjeno, da barem u ovom slučaju provedemo deklaraciju HNS-a s petog zasjedanja u Mostaru u kojoj stoji: 'Usuglasiti i pripremiti zajednički nastup svih stranaka članica HNS-a u obliku zajedničke izborne liste na svim područjima i svim razinama gdje je Hrvatima zbog brojčane nadmoći drugih naroda ograničena mogućnost unutarnjeg stranačko-političkog pluralizma'", očajno poručuje Bilić.
Agonija
Ako se ne može postići razboriti dogovor oko zajedničkih lista, kako očekivati konsenzus oko težih stvari? To su redovito bivale jeftine parole i podvale, a u praksi smo svjedočili pravim bratoubilačkim političkim skrnavljenjima pred svake izbore, naročito lokalne, nakon čega su načelnički plijen u Vitezu, Busovači, Odžaku, Jajcu, Novom Travniku… ugrabili neki drugi. Barem za sada, iluzorno je očekivati da dođe od osviještenja i nekoga "mini HNS-a" u središnjoj Bosni. To područje jednostavno nije ucrtano u hrvatsku federalnu jedinicu. Da je te iskrene nacionalne brige za Hrvate na cijelom području BiH, a poglavito za one koji su u podređenom ustavnom i političkom položaju, pa su dakle slijedom toga i u groznoj egzistencijalnoj oskudici, najveći dio teksta, ne jedne, nego svih deklaracija, bio bi posvećen ugroženoj "braći i sestrama", povratnicima u RS, onima koji preživljavaju na ivici gladi u Tuzli, Zenici, Bugojnu, Sarajevu ili onoj silnoj mladosti koja napušta Livno, Kupres ili Tomislavgrad, s jasnom strateškom vizijom njihovoga izbavljenja iz političke i ljudske agonije. A svakako bi prvi korak ili znak dobre volje bio ili ultimatum ili kompromis s bošnjačkim partnerima, primjerice, oko županijskoga premijera u Travniku. Kako to očekivati ako se svemoćni lider najjače hrvatske stranke više bori za jedno srpsko mjesto u federalnoj Vladi, nego što se kod svoga prijatelja i uzora borio za preostala dva od ukupno tri hrvatska mjesta u Vladi RS-a. Koliko god je Anto Bilić odvažan i ispravno rezonira, njegova lokalna stranačka infrastruktura nije dovoljno jaka za neke krucijalne zahvate i zaokrete pa se doima da se zapravo očajnički bori s vjetrenjačama. Općinski izbori su već nagodinu. Ne bude li nacionalnoga konsenzusa, Bilić se već može zapitati koja je to sada općina na redu u kojoj će Hrvati izgubiti načelnika.